U VRIJEME božićnih blagdana okićeno zimzeleno drvce čest je prizor na ulicama, u izlozima trgovina i domovima ljudi diljem svijeta. No to je drvo služilo kao vjerski simbol još puno prije pojave kršćanstva.

O tome svjedoče arheološki nalazi koji su otkriveni na južnoj obali Skandinavskog poluotoka — u švedskoj pokrajini Bohuslänu i u susjednoj norveškoj pokrajini Østfoldu. Ondje je na otprilike 5 000 različitih lokaliteta pronađeno više od 75 000 petroglifa, odnosno slika uklesanih u kamene stijene. Arheolozi pretpostavljaju da su mnoge od tih slika nastale u razdoblju od 1800. do 500. pr. n. e. *

Neke od tih zanimljivih rezbarija prikazuju zimzeleno drveće. One nam pomažu da saznamo nešto više o vjerovanjima ljudi koji su živjeli davno prije nego što se rodio Isus Krist. Naprimjer, neki istraživači smatraju da se u drevno doba na području današnje Švedske i Norveške štovalo zimzeleno drveće kao što su smreka i bor.

Zašto su ljudi koji su živjeli u tim dalekim sjevernim krajevima urezivali u stijene slike smreka? Neki stručnjaci tvrde da je jedan od razloga to što su u pretkršćansko doba, kad su te rezbarije nastale, smreke očito bile vrlo rijetke. Budući da je ujesen ostalo drveće naizgled umiralo, nije nikakvo čudo što su stabla koja su uvijek ostajala zelena, odnosno “živa”, privlačila pažnju ljudi i bila obavijena velom tajnovitosti.

U mnogim kulturama diljem svijeta drvo se od davnine smatra simbolom života, postojanosti i besmrtnosti. Možda su upravo zato slike stabala koja jako nalikuju smrekama bile urezane u stijene u okolici Bohusläna i Østfolda mnogo stoljeća prije nego što se to drvo rasprostranilo na tom području.

U knjizi Hällristningar i gränsbygd: Bohuslän och Östfold (Petroglifi na granici Bohusläna i Østfolda), koja je objavljena u suradnji sa švedskim Državnim uredom za zaštitu nacionalne baštine, piše: “Slike drveća uklesane u kamen otkrivaju da je južni dio Skandinavije još u brončano doba pripadao većem religijskom i kulturnom krugu koji je obuhvaćao čitavu Europu i velike dijelove Azije. Religija i kozmologija bile su prilagođene ljudima koji su živjeli od poljodjelstva i stočarstva. Gotovo svi ti ljudi štovali su iste bogove, premda su ih drugačije nazivali.”

U jednoj brošuri koju je objavio Muzej Bohusläna stoji: “Kamenoresci koji su napravili te slike nisu htjeli prikazati svakodnevni život ljudi. Vjeruje se da su pomoću tih petroglifa zazivali svoje bogove i upućivali im molitve.” U brošuri dalje piše: “Sva su njihova vjerovanja  bila usko povezana s vječnim ciklusom života koji obuhvaća dolazak na svijet, doba plodnosti, smrt i ponovno rođenje.”

Govoreći o jednoj neobičnoj zbirci simboličkih slika, koje su nastale davno prije nego što su se stanovnici sjeverne Europe počeli izražavati pismom, Švedska nacionalna enciklopedija kaže: “Velik broj slika na kojima se očituje snažan seksualni naboj pokazuje da je kult plodnosti bio važan dio religije ljudi koji su u brončano doba živjeli u sjevernim krajevima.”

Običaji povezani sa štovanjem zimzelenog drveća proširili su se po svijetu i postali sastavni dio života mnogih ljudi. Govoreći o povijesti božićnog drvca, Encyclopaedia Britannica kaže: “Štovanje drveća bilo je uobičajeno među poganskim stanovnicima Europe te je opstalo i nakon što su se oni obratili na kršćanstvo.” To se štovanje zadržalo u raznim vjerskim obredima i običajima, među kojima je i “običaj da se za blagdana koji se slave u vrijeme zimskog solsticija pred kućnim vratima ili u kući postavi božićno drvce”.

Prastari običaj ukrašavanja domova zimzelenom dobio je na popularnosti nakon što je 1841. britanska kraljevska obitelj za Božić okitila bor u svom dvorcu. Običaj kićenja božićnog drvca danas je poznat diljem svijeta. U vrijeme božićnih blagdana svake se godine proda na milijune takvih drvaca — što pravih, što umjetnih. No petroglifi pronađeni u Skandinaviji jasno svjedoče o tome da običaj kićenja božićnog drvca nema kršćansko porijeklo.