Zašto nije lako ostati pošten?
“Pošteno je poslovanje stvar prošlosti. Oni koji pokušavaju biti pošteni osuđeni su na propast” (Stephen, SAD)
SLAŽETE li se s tom pesimističnom tvrdnjom? Istina, često se čini da nepoštenje ima svojih prednosti — barem kad se gleda kratkoročno. Zbog toga su oni koji žele biti pošteni izloženi velikom pritisku. Navest ćemo nekoliko razloga zbog kojih je teško ostati pošten.
Želja za većom zaradom: Tko ne bi volio imati više novca ili živjeti lagodnije? Kad se nekome pruži prilika da na nepošten način dođe do novca, odoljeti takvom iskušenju može biti vrlo teško.
-
“Moj je posao da u ime svoje tvrtke sklapam ugovore s drugim poduzećima i zato mi potencijalni poslovni partneri često nude mito. Želja za lakom zaradom može biti vrlo snažna” (Franz, Bliski istok).
Pritisak da se ostvari što veći profit: Posljednjih su se godina zbog loših ekonomskih prilika mnoga poduzeća diljem svijeta našla u vrlo teškoj situaciji. Pored toga, ona moraju ići ukorak s brzim razvojem tehnologije i sve snažnijom domaćom i inozemnom konkurencijom. Stoga zaposlenici možda smatraju da je nepoštenje jedini način da postignu rezultate koje od njih očekuju vlasnici ili direktori poduzeća.
-
“Mislili smo da to naprosto moramo učiniti. (...) Inače bismo upropastili poduzeće” (Reinhard Siekaczek, uhićen zbog davanja mita; The New York Times).
Pritisak kolega ili poslovnih suradnika: Ponekad bi vam kolege ili klijenti mogli predložiti, ili čak zahtijevati od vas, da se uključite u neku prijevaru.
-
“Došao mi je šef tvrtke koja nam je bila jedan od najvažnijih klijenata i rekao mi da će raskinuti ugovor s nama ako mu ne platim njegov ‘dio zarade’. Drugim riječima, htio je mito” (Johan, Južnoafrička Republika).
Kultura: U nekim je kulturama uobičajeno da se prilikom sklapanja poslova razmjenjuju pokloni. Ovisno o tome koliko je poklon vrijedan i u kakvim se okolnostima daje, može biti vrlo teško razlučiti je li posao sklopljen pošteno ili nije. U mnogim zemljama korumpirani službenici traže novac da bi obavili svoj posao te spremno prihvaćaju novčane poklone kako bi drugima osigurali neke povlastice.
-
“Uvijek je teško procijeniti radi li se o poklonu ili o mitu” (William, Kolumbija).
Pritisak okoline: S najvećim se pritiskom suočavaju oni koji žive u teškom siromaštvu ili u politički nestabilnim zemljama. U takvim se sredinama katkad smatra da onaj tko ne želi varati ili krasti zanemaruje potrebe svoje obitelji.
-
“Nepoštenje se smatra normalnim, nužnim i prihvatljivim. Bitno je samo da te ne uhvate” (Tomasi, Demokratska Republika Kongo).
Izlike za nepoštenje
Pritisak da postupaju nepošteno može imati vrlo snažan utjecaj na ljude. Anketa koja je u Australiji provedena među direktorima poduzeća pokazala je da 90 posto njih smatra kako
su podmićivanje i korupcija “neispravni, ali i neizbježni”. Ispitanici su rekli da bi bili spremni zanemariti svoja moralna uvjerenja ako bi im to pomoglo da osvoje neki poslovni natječaj ili na neki drugi način doprinesu uspjehu svog poduzeća.Međutim, zanimljivo je da oni koji se upuštaju u sumnjive poslove često sebe smatraju poštenim osobama. Kako to da imaju tako dobru sliku o sebi premda njihovi postupci govore suprotno? U časopisu Journal of Marketing Research stajalo je sljedeće: “Premda su spremni pribjeći nepoštenju da bi došli do novca, ljudi ipak uspijevaju uvjeriti sami sebe kako su pošteni i moralni.” Da bi umirili svoju savjest, najrazličitijim izlikama nastoje opravdati svoje nepoštenje ili umanjiti težinu svojih postupaka.
Naprimjer, za nepoštene postupke koriste izraze koji im manje paraju uši. Tako se za nekoga tko laže ili vara kaže da “uljepšava istinu”, da je “snalažljiv” ili “ambiciozan”. A mito se opisuje kao “mali znak zahvalnosti” ili “nagrada”.
Drugi pak opravdavaju mutne postupke tako što svoje poimanje poštenja prilagođavaju okolnostima. Tom, koji radi u financijskoj industriji, iznio je svoje zapažanje: “Ljudi se ne opterećuju time je li neki postupak uistinu pošten — pošteno je sve što netko uspije napraviti, a da pritom ne bude kažnjen.” David, koji je nekad bio direktor jedne tvrtke, rekao je: “Premda ljudi osuđuju nepoštenje kad ga se razotkrije, smatraju ga prihvatljivim ako nepoštena osoba prođe nekažnjeno. Takvu osobu smatraju domišljatom i poduzetnom.”
“Ljudi se ne opterećuju time je li neki postupak uistinu pošten — pošteno je sve što netko uspije napraviti, a da pritom ne bude kažnjen”
Mnogi čak tvrde da čovjek mora biti nepošten da bi uspio u poslu. Jedan dugogodišnji biznismen rekao je: “Natjecateljski duh često potiče ljude da kažu: ‘U poslu moraš biti spreman na sve.’” No je li to doista tako ili pak oni koji pokušavaju opravdati nepoštenje “zavaravaju sami sebe”? (Jakov 1:22). U sljedećem članku razmotrit ćemo neke koristi koje donosi pošteno postupanje.