Tvrđava Terezín — nijemi svjedok ljudskih patnji

ŠEZDESETAK kilometara sjeverozapadno od Praga smješten je češki gradić Terezín. U njemu se nalazi ogromna tvrđava okružena širokim bedemom. Sagrađena je kako bi se Habsburška Monarhija lakše branila od prodora neprijateljskih vojski te kako bi se pružila zaštita stanovnicima što su živjeli u okolnom području.

Izgradnju tvrđave naložio je njemačko-rimski car Josip II. On je s graditeljima došao pregledati zemljište na kojem je trebala biti sagrađena te je krajem 1780. položio kamen temeljac. Budući da je tvrđavu podignuo u čast svojoj majci, carici Mariji Tereziji, * nadjenuo joj je ime Theresienstadt, što na njemačkom znači “Terezijin grad”. Česi su kasnije to zdanje prozvali Terezín. U nekim fazama izgradnje na gradilištu je znalo biti i do 14 000 radnika! Većina radova bila je završena u roku od četiri godine.

U vrijeme kad je dovršen Terezín je bio najveća vojna utvrda u Habsburškoj Monarhiji. Njegovi su graditelji koristili inovativne metode koje nikad prije nisu bile primijenjene u gradnji tvrđava. No prije nego što je Terezín bio dovršen u Europi se iz temelja promijenio način ratovanja.

Kad bi neprijateljska vojska prodrla u neku zemlju, više ne bi opsjedala njene utvrde, nego bi zaposjela i opljačkala okolna sela. Zbog tih je promjena Terezín 1888. prestao služiti kao vojna utvrda. Okolni prostor pretvoren je u lijepe parkove u kojima su uređene staze i postavljene klupe za šetače.

Utvrđeni grad

Terezín je bio pravi utvrđeni grad. Unutar njegovih ogromnih zidina nalazile su se zgrade u kojima su živjeli vojnici i njihove obitelji te drugi civili.

U blizini glavne tvrđave sagrađena je i jedna manja koja je služila kao vojni zatvor. Početkom 19. stoljeća u njoj su bili zatočeni politički protivnici Habsburške Monarhije. Stotinjak godina kasnije ondje su se našli mladići koji su 1914. u Sarajevu sudjelovali u atentatu na nadvojvodu Franju Ferdinanda. Nije im bila dosuđena smrtna kazna jer su bili mlađi od 20 godina, no većina ih je ubrzo umrla u zatvoru. Ondje su bili nemilosrdno mučeni, a neki od njih čak su sišli s uma. Atentator Gavrilo Princip umro je u Terezínu prije završetka Prvog svjetskog rata.

 Mala tvrđava bila je jedna od najzloglasnijih kaznionica u Austro-Ugarskoj. Zatvorenici su obično bili u teškim okovima te su boravili u hladnim i vlažnim tamnicama. No oni koji su dospjeli u tu tvrđavu tijekom Drugog svjetskog rata prošli su još puno gore.

Istina o “Terezinskim toplicama”

Nacisti su 1939. okupirali cijelu Češku, a dvije godine kasnije počeli su dovoditi Židove u glavnu tvrđavu. Grad Terezín pretvorili su u logor za Židove. Tvrdili su da Židove treba odvojiti od drugih ljudi kako bi se izbjegli etnički sukobi. Nacisti su obmanjivali javnost prikazujući Terezín kao toplice u koje Židovi odlaze na liječenje. Nisu javno govorili da planiraju istrijebiti sve Židove.

U istočnoj Europi nacisti su već bili otvorili logore smrti u kojima su ubijali Židove što su pristizali iz Terezína i drugih sličnih logora. * Premda se još od sredine 1930-ih znalo da postoje takvi logori, nacisti su ih putem svoje propagande prikazivali kao odgojno-popravne ustanove. No s vremenom je počelo pristizati sve više izvještaja o strahotama koje se događaju u nacističkim logorima. Na nacističke se dužnosnike počeo vršiti pritisak da odgovore na te optužbe. Stoga su oni skovali plan o tome kako uvjeriti svijet da su te optužbe lažne. Što su učinili?

U jeku Drugog svjetskog rata nacisti su pozvali predstavnike Crvenog križa da posjete glavnu tvrđavu u Terezínu kako bi na svoje oči vidjeli što se ondje zbiva. Međunarodno izaslanstvo došlo je u Terezín u ljeto 1944. i na proljeće 1945. Da bi uvjerili delegaciju kako je riječ o najobičnijim toplicama, nacisti su dali sve od sebe kako bi uljepšali grad.

Sa zgrada su poskidali brojeve koji su označavali dijelove logora i na njihovo mjesto postavili natpise s nazivima ulica koji su zvučali ljupko i privlačno. Jednu su zgradu uredili da izgleda kao banka. Kako bi iluzija bila potpuna, otvorili su i dječji vrtić, nekoliko trgovina, pa čak i kafić u središtu grada. Obnovili su pročelja na kućama, zasadili zelenilo u parku usred grada te sagradili paviljon u kojem je orkestar svirao ugodnu glazbu.

Nacisti su pozvali izaslanike Crvenog križa da u pratnji vodiča obiđu tvrđavu. Bilo im je dopušteno razgovarati sa Židovima koji su navodno bili predstavnici gradske uprave. No ti su ljudi bili pomno odabrani te su morali  odgovarati na pitanja točno onako kako su im nacisti naredili. Izaslanici Crvenog križa dvaput su došli vidjeti što se zbiva u Terezínu, no nacisti su ih oba puta uspjeli obmanuti. Stoga su delegati u svojim izvještajima opisali Terezín kao običan židovski grad te su napisali da njegovi stanovnici dobro žive. Nakon što je izaslanstvo Crvenog križa otišlo iz Terezína, Židovi su ondje i dalje patili, gladovali i umirali. Malo je tko od njih doživio kraj rata.

Mala tvrđava

Mala je tvrđava i u doba nacizma služila kao zatvor. Ljudi koji su dospjeli onamo patili su jednako kao i oni koji su bili odvedeni u koncentracijske logore. Tijekom rata u maloj su tvrđavi završili deseci tisuća muškaraca i žena, a za većinu njih ona je bila samo jedna od stanica na putu do nekog od većih logora što su se nalazili na području Trećeg Reicha.

U maloj tvrđavi bilo je zatvoreno i najmanje 20 Jehovinih svjedoka iz Praga, Plzeňa i drugih dijelova Češke. Zbog čega su dospjeli u zatvor? Zbog toga što nisu htjeli pružiti podršku nacistima, nego su ostali politički neutralni. Premda im je bilo zabranjeno propovijedati, oni su i dalje revno prenosili drugima dobru vijest iz Biblije. Puno su propatili zbog svoje vjere u Jehovu Boga. Neki od njih bili su pogubljeni ili mučeni do smrti.

Čemu nas uči povijest

Biblija kaže: “Ne uzdajte se u dostojanstvenike, niti u kojega drugog čovjeka zemaljskog, od kojega nema spasenja! Duh njegov iziđe, a on se u prah svoj vraća — u taj dan propadnu misli njegove” (Psalam 146:3, 4). Povijest tvrđave Terezín itekako potvrđuje istinitost tih riječi.

[Bilješke]

[Okvir na stranici 20]

JEHOVINI SVJEDOCI U TEREZÍNU

Većina Jehovinih svjedoka koji su bili zatvoreni u Terezínu najprije je prošla ispitivanje u praškom stožeru Gestapa. Nakon što bi neko vrijeme proveli u Terezínu, obično bi ih se otpravilo u neki od koncentracijskih logora u Njemačkoj. Kako su podnosili užasne uvjete života i odvojenost od svojih najmilijih?

Jedna Jehovina svjedokinja koja je bila zatvorena u Terezínu priča: “Bilo mi je jako stalo do toga da ne zaboravim ono što sam naučila iz Biblije, pa sam sve to neprestano u sebi ponavljala. Kad bih god bila premještena u neki drugi logor, odmah bih se raspitala ima li ondje Jehovinih svjedoka. Ako bih saznala da ih ima, nastojala bih nekako doći do njih. Trudila sam se i propovijedati drugim logorašima kad god bi mi se pružila prilika za to.”

To joj je očito pomoglo. Ostala je vjerna Bogu cijelo vrijeme koje je provela u logoru, ali i kasnije, kad se po završetku rata našla na slobodi.

[Slika na stranici 18]

Idiličan prikaz Terezína na poštanskoj marki iz Drugog svjetskog rata

[Slika na stranici 19]

Novi zatvorenici odlaze u barake. Iznad ulaza piše: “Arbeit macht frei” (Rad oslobađa)

[Slika na stranici 19]

Ležajevi od golih dasaka u ženskom dijelu logora

[Slika na stranici 20]

Glavni ulaz u malu tvrđavu

[Zahvala na stranici 19]

Obje fotografije: Memorijalni centar Terezín