“AJME, koliki mu je nos!” Te se riječi ljudima obično otmu iz usta kad prvi put vide dugorepog nosana i njegov veliki obješeni nos. * Tome majmunu nos može biti dug i do dvadesetak centimetara, što je otprilike četvrtina duljine njegova trupa. Mužjaku je nos tako velik da mu pokriva usta i seže sve do brade, pa ga stoga mora gurnuti u stranu kad želi nešto pojesti. Kad bi vama nos bio tako velik u odnosu na tijelo, sezao bi vam sve do prsa!

Zašto mužjaci imaju tako velik nos? * Postoje različita mišljenja o tome. Neki smatraju kako nos daje puninu njihovom glasu ili im pomaže da se oslobode suvišne tjelesne topline. Neki pak kažu da nos služi kao znak upozorenja drugim mužjacima da se drže podalje. Naime, vođi čopora nos nabrekne i pocrveni kad se zbog nečeg razljuti ili uznemiri. Neki vele da ta pozamašna “truba” pomaže mužjacima osvojiti srca ženki. Doista, koja bi od njih ostala ravnodušna kad joj za oko zapne takav šarmantan nosonja? U svakom slučaju, nos očito ima više funkcija, pa tako i neke o kojima prirodoslovci još uvijek vrlo malo znaju.

Svi dugorepi nosani imaju poveći okrugao trbuh. Ustvari, na sadržaj želuca otpada čak četvrtina njihove ukupne težine. Stoga i mužjaci i ženke uvijek izgledaju kao da su trudni! No zašto ti majmuni imaju tako velik trbuh?

Nosanima je, slično kao i kravama, želudac uvijek ispunjen tekućom smjesom bilja i bakterija.  Bakterije potiču vrenje te razgrađuju celulozu i neke opasne biljne otrove. Zahvaljujući svom izvanrednom probavnom sustavu dugorepi nosani mogu se hraniti lišćem, nezrelim voćem te sjemenkama mahunarki, palmi i drugog raslinja koje primati s drugačijim želucem ne mogu jesti jer bi uginuli.

No nosanov izvrstan probavni sustav ima i jednu manu. Taj čudnovati stvor ne smije jesti slatko voće jer ono brzo fermentira. Kad bi se najeo slatkih plodova, trbuh bi mu se jako napuhnuo, pa bi mogao uginuti u strašnim mukama.

Budući da jedu bilje koje obiluje celuloznim vlaknima i imaju složen način probave, nosani vrlo sporo probavljaju hranu. Stoga se nakon obilnog doručka znaju satima odmarati prije nego što opet počnu jesti.

Bilo da jedu bilo da se odmaraju, nosani uvijek vole biti u društvu. Dominantni mužjak ima svoj “harem” — čopor u kojem može biti i do osam ženki te podosta mladunčadi. Predvodnik čopora otjera mlade mužjake čim dovoljno porastu da se mogu sami brinuti o sebi. Oni se udruže s drugim mladim mužjacima i tako nastane muški čopor u kojem se obično nalazi i pokoji stariji mužjak. Onome tko slabo poznaje te životinje muški čopor može izgledati isto kao i onaj u kojem prevladavaju ženke.

U ponašanju dugorepih nosana postoji još jedna zanimljivost — ženski čopori često se ispremiješaju, i to naročito uvečer, kad se svi zajedno okupe na obali rijeke. U takvim se prilikama predvodnik čopora počne šepuriti i pokazivati koliko je snažan kad vidi da se neki drugi mužjak zanima za njegove ženke. Zaštitnički raspoloženi mužjak — koji može biti težak dvadesetak kilograma — obično razjapi usta i nagne se prema naprijed te tako stojeći na sve četiri netremice zuri u svog suparnika. “Ako ga time ne uspije zastrašiti, mužjak odjednom počne skakati po drveću i glasno urlikati”, piše u knjizi Proboscis Monkeys of Borneo (Dugorepi nosani s Bornea). “Pritom često stane i na suhe grane koje se lome uz glasan prasak, pa time stvara još veću buku.” Katkada dođe i do borbe prsa o prsa, no takve su situacije prilično rijetke.

Dugorepi nosani ne odlikuju se samo čudnovatim izgledom nego i krajnje neobičnim glasanjem. Ti majmuni znaju roktati, režati, urlikati i skvičati. Naročito su glasni uvečer, kad se okupljaju na obalama rijeka. No sva ta dreka i galama nimalo ne uznemirava ženke koje mirno hrane i njeguju svoje mališane plavog lica. Kad šumu napokon obavije noćna tama, bučni se nosonje udobno smjeste u krošnji drveća i pođu na spavanje. Najviše vole noćiti na visokom drveću što natkriljuje riječne obale.

Dugorepi nosani neobični su i po tome što na nogama imaju plivaće kožice. One im  omogućavaju da dobro plivaju, ali i da spretno hodaju po muljevitom tlu mangrovih šuma. Naravno, gdje ima mangrova, ima i krokodila! U području u kojem žive dugorepi nosani tih opasnih nemani ima na svakom koraku. Kako nosani uspijevaju prijeći rijeku, a da ne završe u njihovim strašnim čeljustima?

Ponekad nečujno uđu u rijeku i plivaju jedan za drugim tako lagano da se voda gotovo uopće ne namreška. No kad je rijeka uska, prelaze je na drugačiji način. Popnu se na stablo te s visine od desetak metara sa zaletom skoče u rijeku najdalje što mogu. Pljusnu u vodu koliko su dugi i široki, a potom brže-bolje otplivaju do druge obale. Tom se taktikom služe čak i ženke s mladuncima. Katkada cijela družina tako skoči u rijeku i munjevitom brzinom otpliva do druge obale. No tim simpatičnim nosanima prijeti još jedna veća opasnost.

Dugorepi nosani proglašeni su ugroženom vrstom. Smatra se da ih je u prirodi preostalo još samo nekoliko tisuća, no i taj se broj neprestano smanjuje. Za njihovo izumiranje ponajprije su krivi ljudi, koji uzrokuju požare, dopuštaju nekontroliran razvoj turizma te sijeku šume kako bi došli do drva i zemljišta za sadnju palmi uljarica. Opstanak dugorepih nosana ugrožavaju i lovci. Neki ih ubijaju iz puke razonode, a neki zbog mesa ili određenih sastojaka koji se koriste u tradicionalnoj istočnjačkoj medicini. Budući da nosani često spavaju na drveću što raste tik uz rijeku, lak su plijen lovcima koji njome plove. U jednom području kojim su lovci često krstarili u motornim čamcima broj dugorepih nosana prepolovio se u svega pet godina!

Borci za zaštitu životinja upozoravaju svijet na opasnosti koje prijete nosanima. Na Borneu su te životinje i zakonom zaštićene. No je li to dovoljno da se spriječi njihovo izumiranje? Vrijeme će pokazati. Bila bi velika šteta da dugorepi nosani izumru u divljini jer su ta neobična stvorenja iznimno zanimljiva za biološka istraživanja. Da stvar bude gora, nosanima ne odgovara ni život u zatočeništvu.

Dugorepi nosan samo je jedno od mnogih stvorenja kojima budućnost ne izgleda nimalo ružičasto. Nebrojene vrste životinja već su istrijebljene s lica Zemlje. No utješno je znati da je Jehova Bog naumio preuzeti vlast nad Zemljom, ukloniti s nje sve zle ljude i naučiti svoje vjerne sluge da razborito gospodare svojim zemaljskim domom (Mudre izreke 2:21, 22). On je sam obećao: “Zlo se više neće činiti niti će se pustošiti na svoj svetoj gori mojoj, jer zemlja će biti puna znanja o Jehovi, kao što je more vode puno” (Izaija 11:9).