PRIJE gotovo dvije tisuće godina Biblija je nevjerojatno točno prorekla kakvi će biti ljudi u naše vrijeme. Ona je kazala: “U posljednjim danima nastat će naročito teška vremena. Jer ljudi će biti sebični, pohlepni za novcem, (...) nezahvalni, nevjerni, bezosjećajni prema drugima, nespremni na bilo kakav dogovor, (...) bez ljubavi prema dobroti, izdajnici, svojeglavi, ponosni, više će voljeti užitke nego Boga” (2. Timoteju 3:1-4).

Malotko će poreći da danas u svijetu ima puno ljudi koji pokazuju takve ružne osobine. Zbog njih je ljudsko društvo prožeto pohlepom, predrasudama, korupcijom i agresivnošću. U njemu ujedno postoji velik jaz između bogatih i siromašnih. Razmotrimo svaki od tih problema.

POHLEPA: Danas mnogi smatraju kako nema ništa loše u tome da čovjek bude pohlepan. Dapače, misle da je to poželjno. No oni koji tako razmišljaju u velikoj su zabludi. Pohlepa je grdno zlo! Ona često navodi ljude da se upuštaju u kojekakve financijske malverzacije, bave se financijskim inženjeringom, nude drugima lihvarske kredite ili se pak sami nepromišljeno zadužuju. Kad se planovi o brzoj i lakoj zaradi sruše kao kula od karata, mnogi se ljudi nađu u krajnje nezavidnoj situaciji. Istina, neki koji postanu žrtve takvih mutnih poslova i sami su pohlepni. No katkad nastradaju i pošteni ljudi koji naporno rade kako bi prehranili svoju obitelj, a neki od njih ostanu bez krova nad glavom i životne ušteđevine.

PREDRASUDE: Čovjek koji je pun predrasuda netrpeljiv je, pa čak i nepravedan prema onima koji se od njega razlikuju po porijeklu, boji kože, spolu, društvenom statusu ili vjeri. Naprimjer, povjerenstvo Ujedinjenih naroda koje se bavi problemom diskriminacije žena otkrilo je kako je u jednoj južnoameričkoj zemlji siromašna trudnica umrla u bolnici zato što joj zbog njenog porijekla i društvenog položaja liječnici u jednoj drugoj zdravstvenoj ustanovi nisu htjeli pružiti odgovarajuću skrb. U ekstremnim slučajevima predrasude mogu dovesti i do stravičnih zlodjela kao što su genocid i etničko čišćenje.

NASILNO I DESTRUKTIVNO PONAŠANJE: U sažetku knjige Handbook of Antisocial Behavior piše: “Zbog nasilnog i destruktivnog ponašanja svake se godine raspadnu deseci tisuća obitelji, upropaste se životi stotina tisuća ljudi i nastane materijalna šteta u iznosu od više milijuna dolara. Budući da su nasilje i agresivnost danas toliko rašireni u ljudskom društvu, povjesničari jednog dana kraj 20. stoljeća možda neće nazivati ‘doba svemirskih istraživanja’ ili ‘informatičko doba’, nego ‘nasilno i neljudsko doba’ — razdoblje u kojem je ljudsko društvo zaratilo samo sa sobom.”  Ta je knjiga objavljena još 1997, no u međuvremenu ljudi nisu postali ništa bolji.

KORUPCIJA: U jednom izvještaju o korupciji u Južnoafričkoj Republici kaže se kako je u jednoj pokrajini u razdoblju od sedam godina netragom nestalo preko 81 posto proračunskog novca izdvojenog za potrebe zdravstva, što je u tadašnjoj protuvrijednosti iznosilo oko 20 milijardi kuna. Novac koji je “trebao biti utrošen na održavanje bolnica, ambulanti i drugih zdravstvenih ustanova u toj pokrajini” nije bio potrošen u tu svrhu, pisalo je u časopisu The Public Manager.

JAZ IZMEĐU BOGATIH I SIROMAŠNIH: Gotovo 30 posto ukupnih prihoda što su 2005. ostvareni u Velikoj Britaniji “završilo je u džepovima najbogatijih pet posto ljudi”, izvijestio je časopis Time. Slično tome “više od 33 posto ukupnog godišnjeg prihoda koji se ostvaruje u Sjedinjenim Državama završi u rukama najbogatijih pet posto ljudi”. S druge strane, više od 1,4 milijarde ljudi na svijetu životari s bijednih dvjestotinjak kuna mjesečno. Osim toga, svaki dan umre 25 000 djece zbog toga što žive u krajnjem siromaštvu.

Godine 1987. australski premijer obećao je da do 1990. nijedno dijete u toj zemlji neće živjeti u siromaštvu. No to se obećanje nije ispunilo. Premijer je kasnije požalio zbog te izjave i priznao da je njegova procjena bila pogrešna.

Nijedan čovjek ne može stati na kraj nepravdi. Koliko god bio moćan, bogat ili utjecajan, on je ipak samo čovjek. Čak i moćnici trpe nepravdu, stare i umiru. Tu činjenicu potvrđuje i Biblija kad kaže:

“Čovjek koji hoda ne može upravljati koracima svojim” (Jeremija 10:23).

“Ne uzdajte se u dostojanstvenike, niti u kojega drugog čovjeka zemaljskog, od kojega nema spasenja!” (Psalam 146:3).

Budemo li uvijek imali na umu te mudre riječi, nećemo se razočarati kad se izjalove ljudska nastojanja da se uspostavi pravedniji svijet. No znači li to da nema smisla nadati se kako će nepravdi doći kraj? Nipošto! Kao što ćemo vidjeti u posljednjem članku iz ove serije, svijetom će uskoro zavladati istinska pravda. No postoji nešto što u međuvremenu svatko od nas može učiniti. Možemo preispitati svoje stavove i postupke. Bilo bi dobro da se upitamo: Mogu li biti pravedniji prema drugima? Mogu li se u nečemu popraviti? Tim ćemo se pitanjima pozabaviti u sljedećem članku.