NEKOLIKO naših prijatelja koji žive u jednoj mirnoj četvrti u Banguiju, glavnom gradu Srednjoafričke Republike, pozvalo je moju ženu i mene na ručak.

Dok smo se približavali njihovoj kući, osjetili smo zamaman miris crvenog luka, češnjaka i začina te čuli veseli žamor. “Uđite! Nadamo se da ste gladni”, rekli su nam čim smo došli. Naša domaćica Ella počela nam je živahno objašnjavati što ćemo jesti.

“U ovom dijelu Afrike mnogi ljudi jedu kukce. To im je glavni izvor proteina”, rekla nam je Ella. “No mi ih ne jedemo zato što nemamo drugog izbora, nego zato što su nam jako ukusni.” Potom je dodala: “Danas ćemo jesti makonge — gusjenice.”

Takvo smo što mogli i očekivati. Iako jelo od kukaca možda nije za svačiji ukus, u više od stotinu zemalja svijeta ljudi jedu kukce, a neke čak smatraju delikatesom.

U Srednjoafričkoj Republici jedu se razne vrste kukaca. U kišno doba godine sve vrvi od termita koji se nazivaju bobo. U seoskim krajevima može ih se naći oko termitnjaka, a u gradskom području oko stupova s rasvjetom. Nakon oluje djeca obično pojure iz kuće brati termite. Tada se na sve strane čuje vesela dječja cika. Mališani skupljaju termite u košare i svako malo ubace u usta pokoji slastan zalogaj. Termiti se pripremaju na razne načine: neki ih jedu sušene na suncu, neki ih peku začinjene ljutim papričicama, a neki od njih pripremaju gulaš ili ih koriste kao nadjev za okruglice.

U sušno doba godine u prirodi ima puno zelenih skakavaca koji se nazivaju kindagozi. Ljudi im odstrane noge i krila te ih peku ili kuhaju na laganoj vatri.

Diljem Srednjoafričke Republike jedu se i neke vrste gusjenica. Nama su naši domaćini  za ručak pripremili gusjenice jedne vrste noćnog leptira. Taj veliki smeđi leptir polaže jajašca na drvetu sapeliju. Kad se iz jajašaca izlegnu gusjenice, seljani ih skupe i operu. Potom ih kuhaju s rajčicama, lukom i drugim sastojcima po receptu koji se u obitelji prenosi s koljena na koljeno. Gusjenice se mogu i sušiti ili dimiti. Tako se mogu čuvati i do tri mjeseca.

Premda nisu svi kukci jestivi, mnogi se mogu jesti ako potječu iz područja koja nisu zagađena pesticidima i umjetnim gnojivima te ako se dobro operu i ispravno pripreme. Pritom valja napomenuti da kukce ne bi smjele jesti osobe koje su alergične na njihove morske rođake rakove, koji također spadaju u člankonošce. No za razliku od rakova, koji se uglavnom hrane otpadnim tvarima, većina jestivih kukaca jede samo čisto lišće i biljke koje ljudski organizam ne može probaviti. Na taj način obogaćuju čovjekovu prehranu vrijednim hranjivim tvarima.

Gusjenice su male, ali jako hranjive. Prema podacima UN-ove Organizacije za prehranu i poljoprivredu, sušene gusjenice sadrže najmanje dvostruko više proteina od govedine. U novije vrijeme nutricionisti sve više uviđaju koliko su kukci važna namirnica za ljude koji žive u zemljama u razvoju.

Obično samo 100 grama gusjenica može zadovoljiti većinu čovjekovih dnevnih potreba za važnim mineralima kao što su kalcij, magnezij, željezo, cink, fosfor i kalij te raznim vrstama vitamina. Veliku hranjivu vrijednost ima i brašno koje se dobiva mljevenjem gusjenica. Od njega se može napraviti kašica i davati pothranjenoj djeci kako bi se brže oporavila.

Postoje i drugi čimbenici koji govore u prilog korištenju kukaca u prehrambene svrhe. Naprimjer, kukci su namirnica koja je ekološki izuzetno prihvatljiva. Da bi se pribavila takva vrsta hrane, ne treba trošiti mnogo vode ni ispuštati u atmosferu puno stakleničkih plinova. Osim toga, skupljanje jestivih kukaca zapravo je prirodan način suzbijanja štetočina.

Dok smo čekali da domaćica iznese pred nas svoj specijalitet, sjetili smo se da je Božji zakon što su ga Izraelci u staro doba dobili preko Mojsija dopuštao pripadnicima tog naroda da jedu skakavce. Jeli su ih mnogi Božji sluge, među kojima je bio i Ivan Krstitelj (3. Mojsijeva 11:22; Matej 3:4; Marko 1:6). Unatoč tome, s blagom smo zebnjom iščekivali ručak jer nikad prije nismo jeli taj “specijalitet”.

Kad je Ella iz kuhinje donijela na stol glavno jelo, svi su bili oduševljeni. S nama je za stolom sjedilo osam Afrikanaca ozarena lica, a pred nama su bile dvije velike zdjele pune vrućih gusjenica. Nama je kao gostima pripala čast da budemo prvi posluženi, a domaćica nam je svakom natovarila izdašnu porciju.

No jelo nam se svidjelo. Sada svima kažemo: “Ako vam se ikad pruži prilika da probate to jeftino, ukusno i hranjivo jelo, svakako je iskoristite! To će vam biti nezaboravan objed.”