MNOGA su djeca zbunjena, pa čak i prestrašena, kad im umre član obitelji ili neki dragi prijatelj. Nije nimalo lako pomoći djetetu da prebrodi gubitak voljene osobe. To je naročito teško roditeljima koji su i sami shrvani od tuge. I oni trebaju utjehu i podršku.

Neki roditelji nastoje pomoći djetetu da lakše prihvati tužnu vijest, pa mu kažu da ih je preminula osoba napustila ili da je otišla od njih. No time samo zbunjuju dijete i navode ga na pogrešan zaključak. Kako onda razgovarati s djetetom o smrti?

S tim su se izazovom prije nekoliko godina suočili Renato i njegova žena Isabelle. Kad je umrla njihova kći Nicolle, koja je imala tek tri i pol godine, trebali su pomoći svom petogodišnjem sinu Felipeu da prebrodi njenu smrt.

Probudite se!: Kako ste Felipeu objasnili da mu je umrla sestrica?

Isabelle: Trudili smo se biti iskreni i potpuno otvoreni. Rekli smo mu neka nas slobodno pita sve što ga zanima u vezi s tim. Kad smo odgovarali na njegova pitanja, uvijek smo se služili riječima i izrazima koje dijete njegove dobi može razumjeti. Nicolle je umrla od bakterijske infekcije, pa smo rekli Felipeu da joj je u tijelo ušla neka sitna bubica i da je doktori nisu uspjeli uništiti.

Probudite se!: Jeste li Felipeu govorili o svojim vjerskim uvjerenjima u vezi sa smrću?

Renato: Mi smo Jehovini svjedoci i znamo što Biblija naučava o smrti. Smatrali smo da će Felipeu biti lakše budemo li s njim razgovarali o tome. Biblija jasno kaže da mrtvi nisu ničega svjesni (Propovjednik 9:5). Vjerovali smo da će razgovor o tome pomoći Felipeu da se oslobodi svih strahova koji bi ga mogli mučiti — naprimjer da noću bude sam u sobi.

Isabelle: Biblija ujedno uči da će mrtvi uskrsnuti i živjeti u raju na Zemlji. Mi čvrsto vjerujemo u to Božje obećanje, pa smo i o tome pričali s Felipeom jer smo smatrali da će ga to utješiti. Govorili smo mu što Biblija kaže o uskrsnuću. Razgovarali smo s njim o biblijskom izvještaju u kojem piše da je Isus vratio u život Jairovu 12-godišnju kćer. Potom smo mu objasnili da će  i Nicolle uskrsnuti. Biblija doista naučava da će Bog mrtve vratiti u život (Marko 5:22-24, 35-42; Ivan 5:28, 29).

Probudite se!: Mislite li da je Felipe mogao sve to razumjeti?

Renato: Uvjereni smo da jest. Djeca se puno lakše nose sa smrću voljene osobe kad im bez okolišanja kažete pravu istinu te im date jednostavna i jasna objašnjenja. Nema potrebe da im išta tajite. Nažalost, smrt je još uvijek sastavni dio naše svakodnevice. Svi se mi prije ili kasnije suočimo s njom. Stoga roditelji trebaju pomoći djeci da prihvate i prebrode smrt voljene osobe. * Mi smo kasnije i svom mlađem sinu Viniciusu objasnili što se dogodilo s njegovom sestricom.

Probudite se!: Jeste li poveli Felipea na pogreb?

Renato: Nakon što smo o svemu dobro razmislili, odlučili smo da ga ipak nećemo povesti sa sobom. Za djecu njegove dobi to može biti potresno iskustvo. Naravno, neki će roditelji voditi svoje dijete na pogreb. Nisu sva djeca ista i ne mogu se jednako nositi s teškim situacijama. No ako odlučite povesti dijete na pogreb, bilo bi dobro da mu jasno kažete što će se ondje događati.

Probudite se!: Sigurno vas je strašno pogodila smrt vaše kćeri. Jeste li pazili da vas sin ne vidi kako plačete?

Isabelle: Pred Felipeom nikad nismo skrivali svoje osjećaje. Ako je Isus zaplakao zbog smrti voljene osobe, zašto bismo onda mi susprezali suze? (Ivan 11:35, 36). I zašto bismo skrivali suze pred svojim sinom? Budući da smo otvoreno pokazivali koliko smo tužni, on je shvatio kako nema ništa loše u tome da čovjek plače kad mu je teško. To je samo način na koji izražava svoje osjećaje. Htjeli smo da i naš sin slobodno izrazi svoju tugu, a ne da je potiskuje u sebi.

Renato: Kad obitelj zadesi neka tragedija, djeca se obično osjećaju nesigurno i zatvore se u sebe. Stoga ako mi roditelji bez ustezanja govorimo o tome kako se osjećamo, i djeca će se otvoriti i izraziti svoje osjećaje. Budemo li ih pozorno  slušali dok nam govore što ih muči, moći ćemo ih utješiti i pomoći im da se oslobode straha.

Probudite se!: Je li vam tko pomogao u tom teškom razdoblju?

Renato: Naši suvjernici pružili su nam ogromnu podršku. Često su nas znali posjetiti, nazvati nas telefonom ili nam napisati neko pisamce, pa je Felipe vidio koliko nas vole i koliko im je stalo do nas.

Isabelle: Puno su nam pomogli i članovi naše obitelji. Kad je Nicolle umrla, moj je otac dolazio svako jutro i doručkovao s nama. To je bilo jako lijepo od njega. Time nam je pokazao koliko nas voli. Felipeu je puno značilo to što je djed bio uz njega.

Renato: Naši vjerski sastanci uvelike su nam pomogli da ostanemo duhovno jaki. Trudili smo se ne propuštati sastanke, iako nam je ponekad bilo tako teško da nismo mogli zadržati suze. Ondje nas je puno toga podsjećalo na Nicolle. No znali smo da moramo biti jaki, naročito zbog Felipea.