TKO od nas može reći da nije izložen nasilju, bilo u stvarnom životu bilo putem medija? Svaki dan gledamo i slušamo vijesti o nasilju. Mnogi ljudi strahuju da ih netko ne napadne na ulici ili na radnom mjestu. Djecu u školi često maltretiraju njihovi nasilni vršnjaci. Čak i u vlastitom domu, gdje bi se čovjek trebao osjećati spokojno i sigurno, milijuni ljudi — naročito žena — žive u strahu od nasilja. U nekim je zemljama gotovo 70 posto žena izjavilo da ih je fizički napao suprug ili muškarac s kojim žive.

U mnogim dijelovima svijeta ljudi strahuju od nasilnih političkih ili društvenih nemira, pa čak i terorizma. U prilog tome govori i činjenica da se u nekim zemljama, posebno onima u kojima je već bilo terorističkih napada, sve više koriste raznorazni sustavi za elektronički nadzor.

Stoga nimalo ne čudi što tvrtke koje se bave proizvodnjom i prodajom uređaja za videonadzor zgrću silan novac, unatoč tome što gospodarska kriza potresa cijeli svijet. No tko sve to plaća? U konačnici troškove snosimo svi mi — putem poreza i drugih davanja. Ceh koji plaćaju porezni obveznici s vremenom bi se mogao i povećati zbog potrebe za provedbom strožih, opsežnijih i skupljih mjera sigurnosti.

Trebali bismo se ozbiljno zamisliti nad činjenicom da nasilje sve više uzima maha. Svatko od nas trebao bi poći od sebe — preispitati svoje stavove i moralne kriterije. U narednim člancima odgovorit ćemo na sljedeća pitanja: U kojoj mjeri mediji utječu na širenje nasilja? Što sve može utjecati na naš stav prema nasilju? Kako se možemo zaštititi od onoga što loše utječe na naš način prosuđivanja?