UZROCI nasilja vrlo su složeni. Ne može se uprijeti prstom samo u jedan čimbenik, primjerice izbor prijatelja, način zabave ili utjecaj okoline, te na njega svaliti svu krivnju. Obično je posrijedi više čimbenika. Navest ćemo samo neke od njih.

Očaj i beznađe: Ljudi katkad pribjegavaju nasilju zato što više ne mogu trpjeti tlačenje, nepravdu, diskriminaciju, teško siromaštvo i osjećaj da nemaju kontrolu nad vlastitim životom.

Psihologija mase: Kad se ljudi nađu u većim skupinama, skloniji su upustiti se u nasilničko ponašanje, što se često može vidjeti na sportskim stadionima. Zašto se to događa? U takvim prilikama ljudi “zaborave na svoje moralne nazore te na provokacije puno češće uzvraćaju agresivnošću i nasiljem”, piše u knjizi Social Psychology. U jednom drugom stručnom djelu stajalo je da se u takvim situacijama ljudi bez razmišljanja povode za masom, “gubeći svaki osjećaj društvene odgovornosti”.

Mržnja i zavist: Prvo ubojstvo u ljudskoj povijesti počinio je čovjek koji se zvao Kajin (1. Mojsijeva 4:1-8). Zbog silne mržnje i ljubomore ubio je svog brata, premda ga je Bog upozorio da obuzda gnjev i obećao mu da će ga blagosloviti bude li tako postupio. Biblija je doista u pravu kad kaže: “Gdje je ljubomora i svadljivost, ondje je nered i svako zlo” (Jakov 3:16).

 Alkohol i droga: Zloupotreba opojnih sredstava štetno utječe na čovjekovo tjelesno i mentalno zdravlje, a usto oslabljuje sposobnost samokontrole. Stoga onaj tko je pod utjecajem alkohola ili droge može biti skloniji nasilju i može agresivnije reagirati kad ga netko provocira.

Neučinkovitost pravosuđa: “Budući da se presuda za zlo djelo ne izvršava brzo, srce sinova ljudskih odlučno čini zlo”, piše u Propovjedniku 8:11. Nedjelotvoran i korumpiran pravosudni sustav izravno ili neizravno potiče ljude da se okreću nasilju.

Kriva religija: Religija je često povezana s nasiljem. Vjerska netrpeljivost dovodi do krvavih sukoba između raznih sljedbi, pa čak i terorističkih napada. No u takvo se nasilje ne upuštaju samo zadrti vjerski fanatici i ekstremisti. Tijekom dva svjetska rata pripadnici glavnih svjetskih religija — i oni koji su sebe smatrali kršćanima i oni koji nisu bili kršćani — okrutno su ubijali jedni druge, često uz blagoslov svojih vjerskih vođa. No Bog se gnuša nad takvim ponašanjem (Titu 1:16; Otkrivenje 17:5, 6; 18:24).

Današnji svijet na razne načine promiče i veliča nasilje. Je li moguće oduprijeti se svim lošim utjecajima i postati istinski miroljubiva osoba? Kao što ćemo vidjeti u sljedećem članku, to je doista moguće.