SVAKI dan imamo puno prilika učiniti nešto lijepo za druge. No u današnje vrijeme mnogi ljudi, nažalost, misle samo na sebe. To možemo vidjeti na svakom koraku — ljudi besramno varaju svoje bližnje, istresaju se na njih i “časte” ih kojekakvim ružnim riječima, a u prometu se ponašaju kao pravi divljaci.

Sebičnost i ružno ponašanje dolazi do izražaja i u obiteljskom životu. Naprimjer, neki se ljudi razvode samo zato što smatraju da zavređuju boljeg bračnog partnera. Neki roditelji čak nesvjesno uče svoju djecu da budu sebična. Kako to čine? Tako što udovoljavaju svakom djetetovom hiru i ustručavaju se prekoriti ili kazniti dijete kad ono učini nešto loše.

No mnogi drugi roditelji uče svoju djecu da budu nesebična, a to se itekako isplati. Naime, djeca koja su dobra i obzirna obično lakše sklapaju prijateljstva, bolje se slažu s drugima te su općenito sretnija i zadovoljnija. Zašto je to tako? Zato što “više usrećuje davati nego primati”, kao što to Biblija kaže u Djelima apostolskim 20:35.

Ako ste roditelj, kako možete pomoći svojoj djeci da budu dobra i obzirna prema drugima te da ne potpadnu pod utjecaj sebičnog svijeta u kojem žive? U nastavku ćemo razmotriti tri zamke u koje upadaju mnogi roditelji. Saznajte što možete učiniti da se to ne bi i vama dogodilo.

Zašto to nije dobro? Istraživači su došli do zabrinjavajućeg otkrića: Mnogi mladi ljudi koji tek počinju raditi imaju jako visoko mišljenje o sebi te očekuju da će bez imalo truda uspjeti u poslu. Neki jednostavno misle da će brzo dobiti promaknuće čak i ako ne nauče dobro raditi svoj posao. Drugi su pak uvjereni da su po nečemu posebni te da se njihovi nadređeni i drugi zaposlenici trebaju shodno tome i odnositi prema njima, pa im jako teško padne kad shvate da ostali ne dijele njihovo mišljenje.

Uzroci problema: Razlog zbog kojeg osoba ima previsoko mišljenje o sebi može imati veze s načinom na koji je bila odgajana. Naprimjer, na neke su roditelje prekomjerno utjecale ideje nekih psihologa i pedagoga koji ističu važnost djetetovog samopoštovanja. U posljednjih nekoliko desetljeća te su ideje stekle velik broj pobornika. Temeljne postavke na kojima se zasniva ta popularna psihologija na prvi pogled djeluju sasvim logično: Ako pokoja pohvala dobro utječe na dijete, onda obilje pohvala utječe još bolje! S druge strane, mislilo se da bilo kakva kritika ili pokuda može samo obeshrabriti dijete. Tako je stvoreno ozračje u kojem se svakoga tko bi se usudio prekoriti svoje dijete smatralo lošim roditeljem. Mamama i tatama govorilo se da ni pod koju cijenu ne smiju narušavati djetetovo samopouzdanje.

Stoga su mnogi roditelji počeli obasipati djecu pohvalama, čak i kad njihovi mališani ne bi učinili ništa posebno što zaslužuje pohvalu. Kad god bi dijete učinilo nešto dobro, pa makar to bila i beznačajna sitnica, prštale bi pohvale. A kad bi dijete učinilo nešto što ne valja, ma koliko to bilo loše, roditelji bi mu progledali kroz prste. Smatrali su da trebaju zatvarati oči pred djetetovim pogreškama i hvaliti ga za svaku sitnicu ako žele izgraditi njegovo samopoštovanje. Postalo je važnije pomagati djetetu da ima dobro mišljenje o sebi nego učiti ga da radi nešto zbog čega će imati razloga dobro misliti o sebi.

Što kaže Biblija? Ona kaže da je na mjestu pohvaliti čovjeka kad on to zasluži (Matej 25:19-21). No ako hvalite djecu samo zato da bi se dobro osjećala, ona bi mogla steći iskrivljeno mišljenje o sebi. Biblija je u pravu kad kaže: “Ako tko misli da je nešto, a nije ništa, sam sebe zavarava” (Galaćanima 6:3). Božja Riječ s valjanim razlogom kaže roditeljima: “Ne uskraćuj opomene svojoj djeci. Prekoriš li ih strogo, neće umrijeti” * (Mudre izreke 23:13, Contemporary English Version).

Što možete učiniti? Budite spremni prekoriti djecu kad je to potrebno i pohvaliti ih kad to doista zaslužuju. Nemojte ih hvaliti samo zato da bi se ona dobro osjećala. To najvjerojatnije neće izaći na dobro. “Istinsko samopouzdanje čovjek stječe kad usavršava svoje talente i uči o svijetu oko sebe, a ne kad mu se govori da je izvanredan samo zato što postoji”, kaže psihologinja Jean Twenge u svojoj knjizi Generation Me (Naraštaj “prvo ja”).

“Nemojte se smatrati boljima nego što jeste” (Rimljanima 12:3, Novi zavjet — suvremeni prijevod)

Zašto to nije dobro? Mnogi mladi ljudi koji traže posao ili su tek počeli raditi očito se ne znaju nositi s problemima koji ih snalaze. Neki su toliko osjetljivi da ne mogu podnijeti ni najblažu kritiku. Drugi su pak jako izbirljivi i spremni su raditi samo onaj posao koji ispunjava sva njihova očekivanja. O tome svjedoči i jedno zanimljivo iskustvo psihologa dr. Josepha Allena. Neki mladi čovjek koji je došao k njemu na razgovor za posao kazao mu je: “Imam osjećaj da taj posao ponekad može biti dosadan, a ja ne želim raditi nešto dosadno.” Komentirajući njegovu izjavu dr. Allen je napisao: “Tom mladiću nije bilo jasno da u svakom poslu ima nešto dosadno. Kako je moguće da do svoje 23. godine to još nije shvatio?”

Uzroci problema: U današnje vrijeme mnogi roditelji smatraju da trebaju štititi svoju djecu od svih nevolja i problema. Kad im kći dobije jedinicu u školi, otići će k profesoru i tražiti da joj da bolju ocjenu. Kad sin napravi prometni prekršaj, platit će kaznu umjesto njega. Kad im kći doživi ljubavni brodolom, mama i tata svu će krivicu svaliti na dečka s kojim je hodala.

Naravno, sasvim je prirodno da roditelji žele zaštititi svoju djecu od nevolja i problema. No ako se ponašaju previše zaštitnički i stalno strepe nad njima, mogli bi ih navesti na pogrešan zaključak — naime, da ne trebaju snositi odgovornost za ono što rade. “Umjesto da se nauče nositi s boli i razočaranjem, pa čak i izvuku pouku iz gorkih životnih iskustava, djeca postaju krajnje sebična, uvjerena da njihovi roditelji i čitav svijet moraju ugađati njihovim željama”, stoji u knjizi Positive Discipline for Teenagers (Pozitivna stega u odgoju tinejdžera).

Što kaže Biblija? Problemi su sastavni dio života. Ustvari, Biblija kaže: “Nevolje i nepredviđeni događaji snalaze svakoga” (Propovjednik 9:11). To se događa i dobrim ljudima. Naprimjer, apostola Pavla snalazile su najrazličitije nevolje dok je propovijedao dobru vijest. No to što se s njima uhvatio u koštac zapravo mu je bilo na korist! On je napisao: “Naučio sam kako biti zadovoljan u svemu, u svakoj prilici — i kad je čovjek sit i kad je gladan, i kad ima obilje i kad oskudijeva” (Filipljanima 4:11, 12).

Što možete učiniti? Imajući na umu uzrast i stupanj zrelosti svoje djece, nastojte primjenjivati biblijsko načelo da svatko treba “nositi svoj teret” (Galaćanima 6:5). Ako vaš sin dobije kaznu za neki prometni prekršaj, možda bi bilo najbolje pustiti ga da je sam plati od svog džeparca, ili plaće ukoliko je već počeo raditi. Ako vaša kći dobije jedinicu u školi ili padne na ispitu, možda bi joj to trebala biti pouka da idući put zagrije stolicu i bolje nauči gradivo. Ako doživi ljubavni brodolom, utješite je, no kasnije ju potaknite da razmisli o tome što se dogodilo i upita se: Mogu li iz tog iskustva nešto naučiti? Trebam li se možda u nečemu popraviti? Djeca i mladi koji se hvataju u koštac s problemima koji ih snalaze s vremenom očvrsnu i steknu samopouzdanje, što vjerojatno ne bi mogli ako bi ih netko uvijek izbavljao kad upadnu u nevolju.

“Neka svatko ispita svoje djelo, pa će razlog za zadovoljstvo imati u samome sebi” (Galaćanima 6:4)

Zašto to nije dobro? Jedna je anketa pokazala da 81 posto mladih ljudi smatra kako je u životu najvažnije steći bogatstvo. Ispitanici su rekli da im je to daleko važnije nego pomagati drugima. No težnja za zgrtanjem bogatstva ne može nam donijeti pravu sreću i zadovoljstvo. Ustvari, mnoga istraživanja pokazuju da su ljudi kojima je jako stalo do materijalnih stvari manje zadovoljni svojim životom i da češće pate od depresije. Oni su ujedno slabijeg zdravlja i imaju više psihičkih smetnji.

Uzroci problema: Neka djeca odrastaju u obiteljima u kojima se ljubav kupuje novcem i materijalnim stvarima. “Roditelji žele da im djeca budu sretna, a djeca žele poklone”, stoji u knjizi The Narcissism Epidemic (Pošast narcisoidnosti). “Zato im roditelji stalno nešto kupuju. Kad dobiju poklon, djeca su sretna, ali ne zadugo. Ubrzo požele nešto novo.”

Naravno, reklamna industrija debelo iskorištava čovjekovu glad za materijalnim stvarima i užicima. Reklame potiču ljude da kupuju skupe i luksuzne stvari poručujući im: “Vi to zaslužujete!” Mnogi su se mladi ljudi upecali na taj mamac, pa sada grcaju u dugovima jer ne mogu otplatiti ono što “zaslužuju” imati.

Što kaže Biblija? Ona priznaje da je svima nama potreban novac (Propovjednik 7:12). No istovremeno nas upozorava: “Ljubav prema novcu korijen je svakoga zla i zbog nje su neki (...) nanijeli sebi mnoge patnje” (1. Timoteju 6:10). Biblija nas potiče da ne težimo za zgrtanjem bogatstva, nego da budemo zadovoljni ako imamo ono što nam je nužno za život (1. Timoteju 6:7, 8).

“Oni koji su odlučili obogatiti se upadaju u iskušenje i zamku i mnoge nerazumne i štetne želje” (1. Timoteju 6:9)

Što možete učiniti? Razmislite o tome kako gledate na novac i materijalne stvari. Ispravno postavite prioritete u životu te pomozite i svojoj djeci da to učine. U knjizi Pošast narcisoidnosti daje se sljedeći savjet: “Roditelji i djeca mogli bi porazgovarati o pitanjima kao što su: Kada je pametno kupovati na rasprodaji, a kada baš i nije? Što su to kamate? Je li dobro kupiti nešto samo zato što te netko nagovara na to?”

Nemojte se zavaravati misleći da se obiteljski problemi kojima biste se trebali ozbiljno pozabaviti mogu riješiti kupovanjem poklona. “To nikad ne pali”, stoji u knjizi The Price of Privilege (Cijena bogatstva i povlaštenosti). “Probleme treba rješavati promišljanjem i suosjećanjem, a ne poklanjanjem cipela i torbi.”