NEKE ptice mogu satima jedriti nebom, a da se gotovo uopće ne umore. Među njima je i albatros lutalica, svjetski prvak u letenju na duge pruge. Ta ptica koja ima raspon krila 3,5 metara i teška je preko 8 kilograma može preletjeti na tisuće kilometara, a pritom potrošiti vrlo malo energije. Tome uvelike doprinose građa njenog tijela i sam način leta.

Razmislite o sljedećem: Tijekom leta albatros napne posebne tetive koje mu ukrute krila u raširenom položaju, tako da uopće ne mora naprezati mišiće. No taj pernati stvor vješto koristi i zračne struje.

Dok leti nad morem, albatros se svako malo penje u vis, skreće u stranu te se potom spušta. Taj mu manevar omogućava da uvijek iznova dobiva na brzini unatoč otporu zraka koji ga neprestano usporava. Znanstvenici su tek nedavno dokučili kako to albatros jedri nebom, a da se uopće ne umara. Služeći se preciznim GPS uređajima i posebnim kompjuterskim programima otkrili su da albatrosi počnu dobivati na brzini kad na najvišoj točki prestanu letjeti uz vjetar, promijene smjer i počnu letjeti niz vjetar. Znanstvenici kažu da te ptice “cijelo vrijeme vrlo vješto iskorištavaju energiju vjetra”. Zahvaljujući tome mogu satima jedriti nebom, a da nijednom ne zamahnu krilima!

Spoznaje o tome kako albatros koristi zračne struje mogle bi pomoći inženjerima da konstruiraju letjelice koje troše manje goriva ili čak lete bez motora.

Što vi mislite? Jesu li albatrosova građa i njegova sposobnost da pri letu troši vrlo malo energije posljedica evolucije ili čudo stvaranja?