Kad se vi i vaš bračni partner oko nečega prepirete, često spominjete greške iz prošlosti i time otvarate stare rane koje su već odavno trebale zacijeliti. Zašto se to događa? Očito ne znate oprostiti i prijeći preko onog što vas je povrijedilo.

No to se može naučiti. Najprije razmotrimo zašto supružnicima može biti teško oprostiti jedno drugome kad se zbog nečeg naljute.

Osjećaj nadmoći. Neki nisu spremni oprostiti svom bračnom partneru jer ga žele na neki način držati u šaci. Kad se oko nečega posvađaju, oni će spremno izvaditi as iz rukava — neku grešku iz prošlosti koju će bračnom partneru nabiti na nos. Znaju da će na taj način kod njega izazvati osjećaj krivnje, a to će im omogućiti da njime manipuliraju.

Ogorčenost. Nekim ranama treba dugo da zacijele. Povrijeđena osoba može svom bračnom partneru reći da mu je oprostila prijestup, no možda je duboko u sebi i dalje ogorčena zbog onog što se dogodilo. Možda mu se čak želi osvetiti.

Razočaranje. Neki ulaze u brak misleći da će im u zajedničkom životu uvijek cvjetati ruže i da će sve biti kao u bajci. No kad dođe do neke nesuglasice, oni se inate i ne žele popustiti. U čudu se pitaju kako je uopće moguće da njihov “savršeni” bračni partner ima drugačije gledište od njih. Osoba koja ima nerealna očekivanja može biti sklona zanovijetati i tražiti greške svom bračnom partneru umjesto da mu oprosti kad joj učini nešto nažao.

Zablude. Mnogi nisu spremni prijeći preko greške ili nekog ružnog postupka svog bračnog partnera zato što imaju krive predodžbe o tome što znači oprostiti. Oni možda misle:

Ako mu oprostim, ispast će da umanjujem težinu onoga što je učinio.

Ako mu oprostim, morat ću zaboraviti što se dogodilo.

Ako mu oprostim, i dalje će se ružno ophoditi sa mnom.

Ustvari, opraštanje ne podrazumijeva ništa od navedenog. Unatoč tome ponekad je teško oprostiti — pogotovo ako nas povrijedi voljena osoba.

Nastojte razumjeti što znači oprostiti. Izvorni grčki izraz koji se u Bibliji obično prevodi s “oprostiti” doslovno znači “pustiti, zanemariti, ne obazirati se”. Stoga oprostiti nekome ne znači uvijek da trebamo zaboraviti ono što se dogodilo. To ne znači ni umanjivati ozbiljnost prijestupa. Ponekad to znači da trebamo jednostavno prestati razmišljati o onome što se dogodilo te pustiti da život teče dalje. To će biti za naše dobro te će doprinijeti sreći i miru u našem braku.

Razmišljajte o posljedicama dugotrajne ljutnje. Neki liječnici i psiholozi kažu da dugotrajna ljutnja povećava opasnost od pojave raznih zdravstvenih tegoba i emocionalnih problema kao što su depresija i povišeni krvni tlak. Dakako, takva ljutnja može ozbiljno narušiti odnose između supružnika. Biblija nas s pravom potiče: “Budite dobrostivi jedni prema drugima, samilosni, spremno opraštajući jedni drugima” (Efežanima 4:32).

Imajte na umu zašto se isplati oprostiti. Budete li spremni opraštati prijestupe i pokazivati povjerenje u svog bračnog partnera, nećete jedno drugome pripisivati krive poticaje niti voditi evidenciju o tome što je tko skrivio. To će vam pomoći da obuzdavate ljutnju te da u svom domu stvorite ugodno ozračje ljubavi i mira. (Biblijsko načelo: Kološanima 3:13.)

Budite realni. Lakše ćete opraštati svom bračnom partneru ako ga prihvatite onakvog kakav jest, sa svim njegovim vrlinama i manama. U knjizi Fighting for Your Marriage (Borite se za svoj brak) stoji: “Ako se usredotočite na ono što niste dobili od braka, lako biste mogli zaboraviti sve ono što ste dobili. Na što se od toga želite koncentrirati?” Imajte na umu da nitko nije savršen — pa ni vi! (Biblijsko načelo: Jakov 3:2.)

Budite razumni. Kad vas bračni partner sljedeći put povrijedi riječima ili vam učini nešto nažao, upitajte se: Je li problem doista tako ozbiljan? Trebam li zahtijevati da mi se ispriča? Mogu li jednostavno prijeći preko toga što se dogodilo? (Biblijsko načelo: 1. Petrova 4:8.)

Ako je potrebno, porazgovarajte o problemu. Smireno objasnite što vas je povrijedilo i zašto se tako osjećate. Nemojte svom bračnom partneru pripisivati loše poticaje niti tvrditi kako je on u krivu, a vi u pravu. Budete li tako postupali, on će se osjećati napadnuto, pa će se početi braniti. Bilo bi puno bolje da mu objasnite kako ste doživjeli ono što je rekao ili učinio.