INTERVJU | GUILLERMO PEREZ
Kirurg objašnjava zašto vjeruje u Boga
Dr. Guillermo Perez donedavno je radio kao predstojnik klinike za kirurgiju u jednoj velikoj bolnici u Južnoafričkoj Republici. Godinama je smatrao da je život nastao evolucijom. No s vremenom se uvjerio da je čovjeka stvorio Bog. Zamolili smo tog umirovljenog kirurga da nam kaže nešto više o tome zašto vjeruje u Boga.
Zašto ste nekad vjerovali da je život nastao evolucijom?
Iako su me roditelji odgajali kao katolika, mučila su me neka pitanja u vezi s Bogom. Naprimjer, nikako nisam mogao prihvatiti učenje da Bog muči ljude u paklu, pa sam prestao vjerovati u njega. Na fakultetu su nam govorili da živa bića nije stvorio Bog, nego da su ona nastala evolucijom. Prihvatio sam to gledište vjerujući kako postoje dokazi koji potvrđuju njegovu ispravnost. Htio bih napomenuti da ni moja crkva nije odbacila teoriju o evoluciji, već se priklonila mišljenju da se Bog pri stvaranju poslužio evolucijom te da je on upravljao evolucijskim procesima.
Kako to da ste se počeli zanimati za Bibliju?
Moja žena, Susana, počela je proučavati Bibliju s Jehovinim svjedocima. Oni su joj na temelju Biblije objasnili da Bog ne muči ljude u paklu. * Govorili su joj i o Božjem obećanju da će čitav naš planet jednog dana postati prekrasan raj. * Bili smo sretni što smo konačno naišli na nekoga tko na logičan i razuman način tumači Bibliju. Godine 1989. počeo me posjećivati Jehovin svjedok po imenu Nick. Jednom prilikom razgovarali smo o građi ljudskog tijela i o tome tko je stvorio čovjeka. Nick mi je tada pročitao jedan jednostavan, ali vrlo logičan argument koji se iznosi u Bibliji. Naime, u Hebrejima 3:4 stoji: “Svaku je kuću netko sagradio, a Bog je onaj koji je sve sagradio.” Duboko su me se dojmile te riječi.
Je li vam istraživanje građe ljudskog tijela pomoglo da se uvjerite u postojanje Stvoritelja?
Itekako! Zadivljuje me to što čovjekovo tijelo ima nevjerojatnu sposobnost obnavljanja. Uzmimo za primjer zacjeljivanje rana, koje se odvija u četiri faze. Zapravo mogu reći da sam kao kirurg činio ono što je bilo u mojoj moći kako bih sanirao ozljedu, a ostalo sam prepuštao urođenoj sposobnosti samoobnavljanja kojom je obdareno ljudsko tijelo.
Možete li nam reći što se u našem tijelu događa kad se ozlijedimo?
Za samo nekoliko sekundi započinje prva faza zacjeljivanja rane. Riječ je o slijedu vrlo složenih procesa koji učinkovito zaustavljaju krvarenje. Čovjekov krvožilni sustav, koji se sastoji od otprilike 100 000 kilometara krvnih žila, uistinu je fascinantan jer se sam obnavlja. Stručnjaci koji se bave projektiranjem i postavljanjem vodovodnih instalacija mogu samo sanjati o takvom sustavu “cijevi” koje se same popravljaju i obnavljaju.
Što uključuje druga faza zacjeljivanja rane?
U roku od nekoliko sati zaustavi se krvarenje i tada započinje upalna faza. Ona obuhvaća čitav niz zadivljujućih procesa. Krvne žile koje su se isprva stegnule kako bi se smanjio gubitak krvi sada se šire kako bi povećale dotok krvi u ozlijeđeno tkivo. Zatim zbog lučenja tekućine bogate proteinima tkivo natekne. Ta je tekućina neophodna za suzbijanje infekcije, čišćenje rane i odstranjivanje oštećenog tkiva. U svakom koraku druge faze tijelo proizvodi milijune specijaliziranih molekula i stanica. Sve one nastaju u složenom slijedu procesa. Neki od njih služe za pokretanje sljedeće faze u zacjeljivanju rane. Nakon što ispune svoju svrhu, ti se procesi jednostavno zaustave.
Kako dalje napreduje zacjeljivanje rane?
Nakon nekoliko dana tijelo počne proizvoditi stanice i tvari koje pospješuju obnovu tkiva. Time započinje treća faza zacjeljivanja koja svoj konačni stadij dostigne otprilike dva tjedna nakon nastanka ozljede. Stanice koje tvore vezivno tkivo umnožavaju se u ozlijeđenom području kako bi nadomjestile oštećene stanice. Formiraju se i nove sitne krvne žile koje tijekom zacjeljivanja uklanjaju iz rane otpadne tvari i opskrbljuju tkivo velikom količinom hranjivih tvari. Jedan drugi složeni slijed događaja dovodi do stvaranja specijaliziranih stanica koje spajaju ozlijeđeno tkivo i tako zatvaraju ranu.
To je uistinu fascinantno! Koliko vremena treba da rana potpuno zacijeli?
Posljednji stadij zacjeljivanja — koji se stručno naziva remodelacija — može trajati mjesecima. Slomljene kosti s vremenom zarastu i postanu čvrste kao što su bile i prije prijeloma, a vlaknate tvorbe koje se isprva formiraju na ozlijeđenom mekom tkivu zamjenjuju se čvršćim tkivom. Sve u svemu, zacjeljivanje rana iznimno je složen i vrhunski programiran biološki proces.
Možete li spomenuti neki slučaj iz svoje kirurške prakse koji vas se posebno dojmio?
Uvijek se zadivim kad vidim kako se tjelesni organi sami obnavljaju
Sjećam se jedne šesnaestogodišnje djevojke koja je zadobila teške ozljede u prometnoj nesreći. U bolnicu je bila dovezena u kritičnom stanju — imala je razderanu slezenu i unutarnje krvarenje. Prije mnogo godina liječnici bi žurno operirali slezenu ili bi je potpuno odstranili. No danas se više oslanjaju na sposobnost samoobnavljanja kojim je obdareno ljudsko tijelo. Ja sam kod te djevojke samo sanirao infekciju i gubitak tjelesnih tekućina te sam propisao preparate za liječenje anemije i ublažavanje bolova. Nekoliko tjedana kasnije snimke su pokazale da je slezena zacijeljela. Uvijek se zadivim kad vidim kako se tjelesni organi sami obnavljaju. To jača moje uvjerenje da nas je stvorio Bog.
Što vas je privuklo Jehovinim svjedocima?
Osvojili su me svojom srdačnošću. Jako mi se svidjelo što su na sva moja pitanja odgovarali na temelju Biblije. Duboko me se dojmilo i to što hrabro zastupaju svoja uvjerenja te pomažu drugima da upoznaju Boga.
Je li vam to što ste postali Jehovin svjedok pomoglo u vašem radu?
Rekao bih da jest. Uvelike mi je pomoglo da se nosim s emocionalnom iscrpljenošću. Taj se problem često javlja kod liječnika i drugog medicinskog osoblja koje stalno kontaktira s bolesnim ili ozlijeđenim osobama. Drago mi je što sam s nekim pacijentima imao prilike razgovarati o Bibliji. Mogao sam im reći nešto o Stvoriteljevom obećanju da će stati na kraj svim bolestima i patnjama * te da će uskoro uspostaviti novi svijet u kojem nitko nikada neće reći: “Bolestan sam.” *