NEKI KAŽU: Život se spontano razvio iz nežive materije.

ZAŠTO SE NEKI NE MOGU SLOŽITI S TIM ODGOVOROM? Znanstvenici nikad prije nisu toliko znali o kemijskim svojstvima i molekularnoj građi živih organizama, no još uvijek ne mogu sa sigurnošću utvrditi što je zapravo život i kako definirati živu materiju. Ogroman je ponor koji dijeli neživu materiju i najjednostavniju živu stanicu.

Znanstvenici mogu samo nagađati kakvi su uvjeti vladali na Zemlji prije nekoliko milijardi godina. Oni imaju različita mišljenja o tome gdje je nastao život — primjerice je li se pojavio u grotlu nekog vulkana ili pak na dnu mora. Neki smatraju da su osnovne čestice od kojih su sazdani živi organizmi nastale negdje daleko u svemiru i da su bile sastavni dio meteorita koji su se srušili na Zemlju. Takve teorije početak cijele priče prebacuju u daleka bespuća svemira, ali ne daju odgovor na pitanje kako je nastao život.

Znanstvenici teoretiziraju o tome da su u prošlosti postojale pramolekule od kojih je nastao genski materijal kakav danas poznajemo. Zagovornici te teorije kažu kako je postojala veća vjerojatnost da takve molekule spontano nastanu iz nežive materije te da se potom umnažaju. No znanstvenici nisu pronašli dokaze da su takve molekule ikad postojale niti su uspjeli u laboratoriju sami stvoriti takve molekule.

Živi organizmi jedinstveni su po načinu na koji pohranjuju i obrađuju mnoštvo podataka. Sastoje se od nebrojeno mnogo stanica koje prenose, dešifriraju i izvršavaju upute što su sadržane u njihovom genskom kodu. Neki znanstvenici genski kod uspoređuju s računalnim softverom (programskom podrškom), dok kemijsku građu stanice uspoređuju s računalnim hardverom (fizičkim dijelovima računala). No odakle potječu sve te biološke informacije? To je pitanje na koje evolucijska teorija ne može dati odgovor.

Proteinske molekule neophodne su za normalno funkcioniranje stanice. Tipična proteinska molekula građena je od više stotina aminokiselina koje su nanizane točno utvrđenim redom. Da bi takva molekula mogla normalno obavljati svoju ulogu u organizmu, mora imati specifičan trodimenzionalni oblik. Neki su znanstvenici zaključili kako je vjerojatnost da čak i samo jedna proteinska molekula nastane sama od sebe tako neopisivo mala da je praktički ravna nuli. “Budući da zdrava stanica treba u sebi imati na tisuće različitih proteina, nije logično pretpostaviti da su oni nastali pukim slučajem”, kaže fizičar Paul Davies.

ZAKLJUČAK: Nakon godina i godina najrazličitijih znanstvenih istraživanja ostaje nepobitna činjenica da živi organizam može nastati samo iz već postojećeg živog organizma, a nikako ne iz nežive materije.

NEKI KAŽU: Od prvog živog organizma postupno su se razvile najrazličitije vrste živih bića, pa tako i ljudi. Sve je to posljedica niza slučajnih mutacija i prirodnog odabira.

ZAŠTO SE NEKI NE MOGU SLOŽITI S TIM ODGOVOROM? Neke su stanice složenije od drugih. Kako su se od jednostavnijih stanica mogle razviti one složenije? Odgovor na to pitanje mnogi smatraju jednom od najvećih evolucijskih zagonetki. Većim misterijem smatra se jedino odgovor na pitanje kako je nastao život.

Znanstvenici su otkrili da u svakoj stanici postoje složeni molekularni “strojevi” sastavljeni od proteinskih molekula koje međusobno surađuju kako bi izvršile vrlo zahtjevne zadatke. Između ostalog, dopremaju hranjive tvari te ih pretvaraju u energiju, obnavljaju oštećene dijelove stanice i prenose genske upute po cijeloj stanici. Jesu li za nastanak i ispravno funkcioniranje tih izvanredno složenih bioloških struktura odgovorne slučajne mutacije i prirodni odabir? Mnogima je teško prihvatiti takvo objašnjenje.

Životinje i ljudi razvijaju se iz jednog oplođenog jajašca. U zametku se stanice umnožavaju te se s vremenom počnu specijalizirati za izvršavanje različitih zadataka. Tako od stanica različitih oblika i funkcija nastaju razni dijelovi tijela. Teorija evolucije ne može objasniti kako to da svaka stanica točno “zna” što treba postati i u koji se dio tijela treba ugraditi.

Znanstvenici danas dobro znaju da jedna vrsta živih bića ne može tek tako evoluirati u neku drugu. Da bi se to dogodilo, moralo bi doći do raznih promjena u samim stanicama, odnosno na molekularnoj razini. Budući da znanstvenici ne mogu dokazati kako bi evolucijom mogla nastati čak ni “najjednostavnija” stanica, je li razumno vjerovati da su slučajne mutacije i prirodni odabir odgovorni za nastanak nevjerojatno raznolikog životinjskog svijeta na našem planetu? Govoreći o građi životinja, ugledni biokemičar Michael Behe kaže da su brojna istraživanja “ukazala na neočekivanu, zapanjujuću složenost živih bića, no istodobno nije postignut nikakav napredak u nastojanju da se shvati kako su se ti složeni organizmi mogli razviti sami od sebe, slijepim evolucijskim procesima”.

Ljudska bića svjesna su svog postojanja, mogu logički razmišljati i rasuđivati te pokazuju plemenite osobine kao što su velikodušnost, samopožrtvovnost te sposobnost razlikovanja dobra i zla. Postojanje tih jedinstvenih obilježja ljudskog uma ne može se objasniti slučajnim mutacijama i prirodnim odabirom.

ZAKLJUČAK: Premda mnogi kažu kako je tvrdnja da je život nastao evolucijom neosporna činjenica, velik broj ljudi jednostavno se ne može pomiriti s objašnjenjem o postanku života koje nudi teorija evolucije.