Vaš šestogodišnji sinčić upita vas: “Hoćeš li i ti jednog dana umrijeti?” U prvi mah ne znate što biste mu rekli. Pitate se: Kako da s djetetom razgovaram o smrti? Je li ono dovoljno zrelo za razgovor o tako teškoj temi?

Djeca razmišljaju o smrti. Neki se mališani čak igraju igara u kojima netko od njih glumi da je umro. Stoga nemojte izbjegavati razgovor o smrti. Recite djetetu da vas slobodno pita sve što ga zanima u vezi s tom temom. Budete li s vremena na vrijeme otvoreno razgovarali s djetetom o smrti, pomoći ćete mu da lakše podnese gubitak kad se suoči sa smrću neke bliske osobe.

Razgovor o smrti neće navesti vaše dijete da se zaokupi crnim mislima. Naprotiv, pomoći će mu da se oslobodi straha i tjeskobnih misli koje ga možda muče. Ako primijetite da dijete nešto nije dobro razumjelo, morat ćete mu objasniti što je prava istina. Naprimjer, neki stručnjaci kažu da mnoga djeca mlađa od šest godina ne shvaćaju smrt kao nešto konačno i nepovratno. U dječjim igrama netko može u jednom trenutku biti “mrtav”, a odmah nakon toga može opet biti “živ”.

Međutim, kad djeca malo porastu, postaju svjesna da je smrt nešto ozbiljno. Stoga počinju postavljati pitanja o smrti te se suočavati s brigama i strahovima, naročito ako im je umrla neka voljena osoba. Zato je važno da roditelji s njima razgovaraju o umiranju i smrti. Psihologinja Marion Haza kaže: “Kod djeteta će se javiti razni strahovi vezani uz pojam smrti bude li imalo osjećaj da kod kuće ne smije govoriti o toj temi.”

Ne trebate se pretjerano brinuti o tome što ćete reći. Jedno je istraživanje pokazalo kako djeca jednostavno “žele da im se kaže istina, ali na blag i obziran način”. Dijete obično neće ni postaviti pitanje ako nije spremno čuti odgovor.

Razgovarajte s djetetom o smrti kad vam se za to pruži prilika. Ako vaše dijete pokraj puta ugleda mrtvu pticu ili ako mu ugine kućni ljubimac za kojeg je bilo jako vezano, potaknite ga na razgovor postavljajući mu jednostavna pitanja. Naprimjer, mogli biste ga upitati: “Misliš li da tu životinju sad nešto boli? Je li joj hladno? Je li gladna? Kako znaš da neka životinja ili osoba više nije živa?” (Biblijsko načelo: Propovjednik 3:1, 7.)

Nemojte od djeteta skrivati istinu. Kad umre netko od vaših prijatelja ili članova obitelji, nemojte okolišati i koristiti nejasne izraze u nastojanju da ublažite neugodnost situacije. Naprimjer, nemojte za pokojnika reći: “Napustio nas je” ili “Otišao je.” Time biste mogli zbuniti dijete i navesti ga da pomisli kako će se umrla osoba uskoro vratiti kući. Puno je bolje jednostavnim i jasnim riječima reći djetetu što se dogodilo. Mogli biste mu kazati: “Baka je umrla. To znači da je prestala disati i da joj srce više ne kuca. Sada je više ništa ne boli. Više ne možemo s njom razgovarati, ali uvijek ćemo je se sjećati.” (Biblijsko načelo: Efežanima 4:25.)

Utješite dijete. Maleno dijete moglo bi misliti da je ono krivo za smrt voljene osobe. Naprimjer, vaša bi kći mogla sama sebe optuživati zbog nečega što je učinila, rekla ili možda samo pomislila u svojoj glavici. Umjesto da joj jednostavno kažete kako nije kriva za to što se dogodilo, mogli biste je upitati: “Zašto misliš da si ti kriva?” Pažljivo saslušajte dijete i nemojte umanjivati važnost njegovih osjećaja. Malo dijete moglo bi misliti i da je smrt nešto zarazno te da bi se i ono moglo razboljeti i umrijeti. Zato ga uvjerite da se to neće dogoditi.

Potaknite dijete da kaže što misli i kako se osjeća. Bez ustezanja govorite o voljenim osobama koje su umrle, pa čak i o članovima obitelji koje vaše dijete nije poznavalo. Mogli biste oživjeti lijepa sjećanja na baku, djeda, tetku ili ujaka te ispričati neke simpatične i šaljive zgode iz njihova života. Kad tako otvoreno govorite o umrlim osobama, pomažete djetetu shvatiti kako nema ništa loše u tome da i ono govori ili razmišlja o njima. No nemojte siliti dijete na razgovor ako ono to ne želi. Bit će i drugih prilika za to. Stoga je bolje pričekati i zapodjenuti razgovor o toj temi kad osjetite da je došao pravi trenutak. (Biblijsko načelo: Mudre izreke 20:5.)