HONDURAS na španjolskom znači “dubine”. Prema narodnoj predaji, Kristofor Kolumbo upotrijebio je tu riječ da bi opisao duboke vode duž atlantske obale te zemlje. Neki kažu da je Honduras tako dobio ime.

Žitelji Hondurasa privrženi su članovima svoje obitelji i jako drže do obiteljske sloge. Muž i žena zajedno donose mnoge važne odluke, primjerice one koje se tiču kućanskih troškova ili školovanja djece.

Stanovnici Hondurasa uglavnom su mestici, potomci Europljana i pripadnika starosjedilačkih indijanskih plemena. Neke domorodačke skupine, kao što su Chortí, opstale su sve do današnjih dana. U Hondurasu žive i pripadnici nekih drugih naroda, kao što su Garifunci.

Garifunci su potomci Afrikanaca i karipskih Indijanaca koji su živjeli na otoku Svetom Vincentu. Prema nekim izvorima, Garifunci su 1797. došli na otočje  Bahíju. Kasnije su se nastanili na srednjoameričkom kopnu, u područjima duž obale Karipskog mora. Odande su se s vremenom raselili i u druge dijelove Srednje i Sjeverne Amerike.

Garifunci vole živopisne pučke plesove koje izvode uz pratnju bubnjeva. U svečanim prilikama odijevaju se u svoju narodnu nošnju žarkih boja. Važan dio njihove kulturne baštine čine i običaj pričanja narodnih priča te pripremanje tradicionalnih jela poput erebe, velike tanke pogače načinjene od korijena kasave.

U Hondurasu ima otprilike 400 skupština Jehovinih svjedoka. * Oni svoje sastanke održavaju na raznim jezicima — španjolskom, engleskom, garifuni, miskitu, mandarinskom kineskom i honduraškom znakovnom jeziku.