SUSAN je već sa sedam godina počela razmišljati o Bogu i o tome zašto on dopušta da ljudi pate. To se počela pitati kad je njen devetogodišnji prijatelj Al obolio od dječje paralize i završio u bolnici. Stanje mu je bilo tako teško da nije mogao samostalno disati, već je stalno morao biti priključen na respirator koji je nazvan željezna pluća. Taj događaj iz svog djetinjstva Susan je opisala u jednom članku koji je objavljen 6. siječnja 2013. u listu The New York Times.

Nakon što je jednom posjetila Ala u bolnici, Susan je upitala svoju majku: “Zašto je Bog dopustio da se to dogodi malom dječaku?”

Majka joj je nato kazala: “Svećenik bi rekao da Bog sigurno ima svoje razloge, ali ja ne znam koji bi to razlozi mogli biti.”

Dvije godine kasnije, točnije 1954, počelo se primjenjivati cjepivo protiv dječje paralize koje je razvio Jonas Salk. Tada je Susanina majka rekla da je možda Bog pomogao tom čovjeku da dođe do tog otkrića.

“Bog je odavno trebao pomoći liječnicima. Da je to učinio, Al ne bi morao disati pomoću željeznih pluća”, odvratila je Susan.

Tu priču iz djetinjstva Susan je zaključila riječima: “Al je umro samo osam godina nakon toga. Dotad sam ja već bila čvrsto uvjerena da Bog ne postoji.”

Mnogi ljudi koji su doživjeli neku tešku nevolju ili su možda, poput Susan, vidjeli kako drugi pate pitaju se zašto Bog ništa ne poduzima da to spriječi. No ako ne uspiju pronaći jasne i logične odgovore na takva pitanja, neki postanu ateisti. Drugi možda ne idu tako daleko da niječu postojanje Boga, ali sumnjaju u njega i u to da mu je stalo do ljudi.

Bilo bi pogrešno zaključiti da ateisti i ljudi koji sumnjaju u postojanje Boga nikad nisu bili u doticaju s religijom. Naprotiv, mnogi su dobro upoznali religiju kojoj su pripadali, ali su se razočarali njome te su izgubili vjeru u Boga. Oni možda smatraju da religija ne može pružiti odgovore na važna životna pitanja. O kojim je pitanjima riječ? Zanimljivo je da su to često ista pitanja koja muče i ljude koji tvrde da vjeruju u Boga. U nastavku ćemo navesti tri pitanja koja bi mnogi ljudi voljeli postaviti Bogu kad bi im se za to pružila prilika. Razmotrit ćemo i kako Biblija odgovara na ta pitanja.

Zašto ljudi postavljaju to pitanje?

Mnogi kažu: “Da je Bog dobar i pun ljubavi, ne bi dopuštao da ljudi pate.”

RAZMISLITE O SLJEDEĆEM: Običaji i navike ljudi razlikuju se od zemlje do zemlje. Neki nam se mogu doimati pomalo neobičnima, a neki nas čak mogu zgroziti. Zbog toga bi nam se lako moglo dogoditi da pogrešno protumačimo postupke ljudi koji pripadaju kulturi koja se razlikuje od naše. Naprimjer, u nekim kulturama ljudi tijekom razgovora gledaju svog sugovornika u oči jer to smatraju znakom iskrenosti, dok u nekim drugima to ne čine jer smatraju da bi time pokazali nepoštovanje prema osobi s kojom razgovaraju. No ni za jedne ni za druge ne možemo reći da postupaju pogrešno. Da bismo mogli razumjeti zašto netko postupa na određeni način, trebamo ga bolje upoznati.

Bi li nam se na sličan način moglo dogoditi da steknemo pogrešnu predodžbu o Bogu? Mnogi ljudi misle da to što u svijetu ima toliko patnje pokazuje da Bog ne postoji. No oni koji razumiju zašto Bog to dopušta uvjereni su da on postoji.

ŠTO KAŽE BIBLIJA: Božji način razmišljanja i postupanja uvelike se razlikuje od našeg (Izaija 55:8, 9). Stoga nam se neki njegovi postupci te razlozi zbog kojih čeka prije nego što nešto poduzme mogu isprva doimati neobičnima.

No Biblija ne kaže da se trebamo jednostavno pomiriti s onim što ne razumijemo i prihvatiti kad nam kažu: “Tko će to znati? Čudni su putevi Božji.” Naprotiv, Biblija nas potiče da bolje upoznamo Boga te nam pomaže da razumijemo kada Bog nešto čini i zašto postupa na određeni način. * Božja Riječ ujedno nam otkriva da se možemo zbližiti s Bogom (Jakov 4:8).

Zašto ljudi postavljaju to pitanje?

Neki bi mogli reći: “Da je Bogu stalo do poštenja i iskrenosti, ne bi bilo toliko licemjerja među onima koji sebe nazivaju njegovim slugama.”

RAZMISLITE O SLJEDEĆEM: Zamislite da sin, čiji je otac uložio puno truda da ga dobro odgoji, jednog dana otiđe od kuće i oda se iskvarenom načinu života. Iako se otac ne slaže s njegovom odlukom, dopušta mu da sam odabere svoj životni put. Bi li bilo ispravno da ljudi koji kasnije upoznaju tog sina zaključe da je njegov otac bio loš ili da uopće nije imao oca? Naravno da ne bi! Slično je i s licemjerjem koje dolazi do izražaja u mnogim religijama. Ono nije dokaz da je Bog loš ili da ne postoji, nego da dopušta ljudima da sami izaberu svoj životni put.

ŠTO KAŽE BIBLIJA: Bog mrzi kad ga ljudi štuju na licemjeran način (Jeremija 7:29-31; 32:35). No on je ljudima podario slobodnu volju i stoga im dopušta da sami odluče kako će se ponašati. Mnogi koji tvrde da vjeruju u Boga drže se vjerskih učenja i morala koje su ljudi skrojili po vlastitom nahođenju (Matej 15:7-9).

Za razliku od toga, religija koja je Bogu po volji nije licemjerna. * Isus je rekao: “Po tome će svi znati da ste moji učenici, ako budete ljubili jedan drugoga” (Ivan 13:35). Kakva bi trebala biti ta ljubav? Biblija jasno kaže: “Neka vaša ljubav ne bude licemjerna!” (Rimljanima 12:9). Većina religija pokazala je da se ne drži tih biblijskih načela. Naprimjer, 1994. godine u genocidu koji se zbio u Ruandi na tisuće vjernika nemilosrdno je ubijalo pripadnike vlastite religije, i to samo zato što su bili iz drugog plemena. S druge strane, Jehovini svjedoci nisu sudjelovali u tom krvoproliću. Mnogi od njih bili su spremni izložiti opasnosti i vlastiti život kako bi zaštitili svoje suvjernike i druge ljude. Takva nesebičnost pokazuje da religija nije uvijek prožeta licemjerjem.

Zašto ljudi postavljaju to pitanje?

Neki se možda pitaju: “Zašto ljudi žive svega 80 ili 90 godina, a onda umru? Koji je smisao tako kratkog života?”

RAZMISLITE O SLJEDEĆEM: Mnogi ljudi koji ne vjeruju u Boga ipak priznaju da izvanredna složenost i savršeni red koji su očiti u svemiru i živom svijetu ovdje na Zemlji nisu mogli nastati sami od sebe. Oni su svjesni činjenice da su građa i položaj same Zemlje, nekih drugih planeta i Mjeseca podešeni tako da omogućavaju uvjete za život na našem planetu. Jasno im je da su zakoni koji vladaju u svemiru tako precizno usklađeni i podešeni da bi čak i najmanja promjena onemogućila život na Zemlji.

ŠTO KAŽE BIBLIJA: Iako zbog kratkoće ljudskog života mnogi smatraju da uopće nema Boga, svijet koji nas okružuje pruža nam obilje razloga da zaključimo kako Stvoritelj ipak postoji (Rimljanima 1:20). On je sve stvorio s određenom svrhom, a smisao našeg života usko je povezan s naumom koji Bog ima sa Zemljom i ljudima. Bog je stvorio ljude da bi vječno živjeli ovdje na Zemlji i nije odustao od tog nauma (Psalam 37:11, 29; Izaija 55:11).

Promatrajući svijet oko sebe možemo doći do zaključka da Bog postoji, pa čak i opaziti neke njegove osobine. No Bog nije želio da na taj način shvatimo što je njegov naum sa Zemljom i ljudima. Da bismo saznali što je njegov naum, pa tako i što je smisao našeg postojanja, on nam to treba otkriti. To nam je na jasan i jednostavan način objasnio u Bibliji. * Jehovini svjedoci potiču vas da otvorena uma razmotrite odgovore koje nam ona pruža.