TRANSOKSANIJA. Zemlja Između Dviju Rijeka. Tatarija. Turkestan. To su samo neka od imena kojima se u povijesti nazivalo područje na kojem se danas nalazi Uzbekistan, to jest “zemlja Uzbeka”. Već u 15. stoljeću u uzbečke su gradove dolazili trgovci što su se kretali čuvenim Putom svile, koji je u prošlosti povezivao Kinu i Sredozemlje. U današnje vrijeme u Uzbekistanu se proizvode ogromne količine pamuka. Diljem zemlje prodaju se prekrasni tepisi istkani od pamuka, vune ili svile.

Tijekom povijesti mnogi su narodi utjecali na razvoj uzbečke kulture. Ovdašnjim planinskim i pustinjskim predjelima prolazili su slavni osvajači i njihove moćne vojske. Među njima su bili Aleksandar Veliki, koji je ovdje upoznao svoju voljenu Roksanu, mongolski vojskovođa Džingis-kan i osvajač Timur Lenk, koji je rođen na području današnjeg Uzbekistana te je vladao jednim od najvećih carstava u povijesti svijeta.

U gradovima diljem Uzbekistana mogu se vidjeti velebna povijesna zdanja koja privlače pažnju svojom ljepotom i zanimljivim plavim kupolama. U mnogima od njih smještene su razne obrazovne ustanove.

 Put svile. Riječ je o mreži karavanskih putova koji su postojali i prije nove ere. Trgovci su njima naveliko putovali sve dok krajem 15. stoljeća nije otkriven morski put za Indiju. Taj splet trgovačkih putova, koji se protezao i područjem današnjeg Uzbekistana, imao je iznimno važnu ulogu u razvoju svjetske trgovine.

Aralsko jezero. Nekad je bilo po veličini četvrto jezero na svijetu. No nakon što su ljudi radi navodnjavanja polja preusmjerili tokove dviju rijeka koje ga opskrbljuju vodom, jezero se počelo naglo smanjivati. Uzbekistan i druge srednjoazijske zemlje sada nastoje zajedničkim snagama pronaći rješenje za taj problem.

Uzbečko pismo. Na području današnjeg Uzbekistana u prošlosti su se govorili razni jezici. Nakon što je u 8. stoljeću to područje potpalo pod vlast islamskih osvajača, starosjedioci su počeli govoriti arapski. Kad je Uzbekistan postao dio Sovjetskog Saveza, u zemlji se najprije pisalo latinicom, a ona je krajem 30-ih godina prošlog stoljeća zamijenjena ruskom ćirilicom. Godine 1993. službeno je prihvaćeno latinično uzbečko pismo.