Premda se Biblija ne bavi temom legalizacije istospolnih brakova, ona govori o homoseksualnosti. Što zapravo kaže o toj temi?

Mnogi ljudi misle da znaju odgovor na to pitanje iako nisu temeljito istražili Bibliju. Međutim, njihova se mišljenja često jako razlikuju. Neki kažu da Biblija otvoreno osuđuje homoseksualnost. Drugi pak tvrde da nas zapovijed “ljubi bližnjega svojeg” obavezuje da uvažavamo svaku seksualnu orijentaciju (Rimljanima 13:9).

Što mislite, jesu li ove tvrdnje točne ili netočne?

1.  Biblija osuđuje homoseksualne spolne odnose.

2.  Biblija odobrava homoseksualne spolne odnose.

3.  Biblija promiče homofobiju (averziju i mržnju prema osobama homoseksualne orijentacije).

ODGOVORI:

1.  TOČNO. Biblija kaže: “Muškarci koji liježu s muškarcima (...) neće naslijediti kraljevstvo Božje” (1. Korinćanima 6:9, 10). Isto načelo odnosi se na žene (Rimljanima 1:26).

2.  NETOČNO. Biblija kaže da spolne odnose smiju imati samo muškarac i žena koji su međusobno u braku (1. Mojsijeva 1:27, 28; Mudre izreke 5:18, 19).

3.  NETOČNO. Iako Biblija osuđuje seks između osoba istog spola, ona ne potiče ljude da gaje predrasude prema homoseksualcima niti da im iz mržnje na bilo koji način nanose zlo (Rimljanima 12:18). ^[1]

Jehovini svjedoci vjeruju da je u životu najbolje držati se biblijskih moralnih načela. Zato i žive u skladu s tim načelima (Izaija 48:17). ^[2] To znači da izbjegavaju svako nemoralno ponašanje, pa tako i homoseksualne spolne odnose (1. Korinćanima 6:18). ^[3] Taj su način života sami izabrali i svakako imaju pravo na to.

No Jehovini svjedoci trude se živjeti u miru sa svima (Hebrejima 12:14). Istina je da ne odobravaju homoseksualne spolne odnose, no oni ne nameću drugima svoje stavove, ne sudjeluju u napadima na homoseksualce niti se raduju kad čuju za takve zločine. Naprotiv, u odnosima s drugima Jehovini svjedoci drže se zlatnog pravila, što znači da se prema ljudima ponašaju onako kako bi voljeli da se oni ponašaju prema njima (Matej 7:12).

Neki ljudi kažu da Biblija zagovara averziju prema homoseksualcima i da su osobe koje žive po njenim načelima netolerantne. Oni tvrde: “Biblija je pisana u vrijeme kad su ljudi bili zadrti i ograničenih pogleda na život. Danas je druga priča. Mi prihvaćamo ljude druge rase, nacionalnosti ili seksualne orijentacije.” U očima tih ljudi osuditi homoseksualnost isto je što i osuditi osobe druge boje kože. No je li to stvarno tako? Nije. Zašto to kažemo?

Mada Biblija osuđuje homoseksualne spolne odnose, ona ne osuđuje ljude koji osjećaju privlačnost prema osobama istog spola. Biblija nalaže kršćanima da poštuju svakog čovjeka (1. Petrova 2:17). ^[4] No to ne znači da oni moraju s odobravanjem gledati na svaki način ponašanja.

Razmislite o sljedećem primjeru: Pušenje smatrate štetnom, pa čak i odbojnom navikom. Što biste učinili ako neki vaš kolega puši? Mislite li da bi vas okolina smatrala zadrtim samo zato što na pušenje ne gledate kao on? Bi li vaše gledište o pušenju značilo da imate predrasuda prema tom čovjeku? Kad bi vaš kolega inzistirao da promijenite svoje mišljenje o pušenju, ne bi li to značilo da je on uskogrudan i netolerantan?

Jehovini svjedoci žive po biblijskim moralnim načelima i zato ne odobravaju postupke koje Biblija osuđuje. No oni se ne rugaju ljudima koji žive drugačije od njih niti im nanose zlo.

A što je s ljudima koji imaju homoseksualnih sklonosti? Jesu li se oni rodili s njima? Ako jesu, zar nije okrutno reći da griješe samo zato što postupaju u skladu sa svojim željama?

Biblija ne govori o tome kako nastaju homoseksualne sklonosti, ali priznaje da su neke naše želje i osobine duboko ukorijenjene u nama. S druge strane, ona jasno kaže da se moramo kloniti nekih postupaka ako želimo ugoditi Bogu. U te postupke spadaju i homoseksualni spolni odnosi (2. Korinćanima 10:4, 5).

Zato neki kažu da je Biblija okrutna. Oni polaze od pretpostavke da čovjek mora postupati u skladu sa svojim spolnim nagonom te da je taj nagon toliko važan da ga se ne smije i ne može suzbiti. Međutim, Biblija nam daje kompliment kad kaže da se možemo oduprijeti svojim porivima i sklonostima. Mi nismo nalik životinjama koje slijepo slijede svoje nagone. Mi se možemo izdignuti iznad njih (Kološanima 3:5). ^[5]

Psiholozi koji se bave problemom agresivnosti kažu da je ta karakterna crta,  kao i mnoge druge, dio ljudske prirode. Biblija ne objašnjava zašto dolazi do agresivnosti, ali kaže da se neki ljudi lako razgnjeve (Mudre izreke 22:24; 29:22). Ipak, ne zaustavlja se na tome, nego savjetuje: “Odbaci gnjev i ostavi srdžbu” (Psalam 37:8; Efežanima 4:31).

Malotko bi rekao da taj savjet nije dobar ili da je okrutan prema onima koji su skloni agresivnom ponašanju. Ustvari, čak se i sami psiholozi, koji smatraju da je gnjev urođen čovjeku, jako trude pomoći agresivnim ljudima.

Jehovini svjedoci slično gledaju na svaki postupak koji se kosi s biblijskim načelima. U takve postupke spadaju i spolni odnosi između osoba suprotnog spola koje nisu u braku jedna s drugom. U svim tim slučajevima Biblija nas potiče da ovladamo “svojim tijelom u svetosti i časti” te da ne živimo “u neobuzdanoj spolnoj požudi” (1. Solunjanima 4:4, 5).

Osobe koje su u 1. stoljeću postale kršćani dolazile su iz različitih sredina i ranije su živjele različitim načinom života. Neki od njih morali su se iz temelja promijeniti. Naprimjer, Biblija spominje bludnike, idolopoklonike, preljubnike i homoseksualce te dodaje: “Takvi su bili neki od vas” (1. Korinćanima 6:9-11).

Što znače riječi “takvi su bili neki od vas”? Znači li to da oni koji su se nekad upuštali u homoseksualne spolne odnose nikad više nisu osjetili privlačnost prema osobi istog spola? To ne bi bio realan zaključak. Dapače, Biblija nas opominje: “Po duhu živite, pa nećete udovoljavati željama tijela!” (Galaćanima 5:16).

Dakle, Biblija ne tvrdi da se kršćanima nikad neće javiti neispravne želje. No ona kaže da o nama ovisi hoćemo li se boriti protiv takvih želja. Umjesto da neprestano razmišljamo o njima i na koncu im udovoljimo, mi učimo kontrolirati takve želje (Jakov 1:14, 15). ^[6]

Iz svega što je rečeno očito se može zaključiti da Biblija pravi razliku između sklonosti i postupaka (Rimljanima 7:16-25). Osoba koja ima homoseksualnih sklonosti može kontrolirati svoje misli, baš kao što može kontrolirati druge neispravne sklonosti, naprimjer agresivnost, pohlepu ili spolnu požudu koja može dovesti do preljuba (1. Korinćanima 9:27; 2. Petrova 2:14, 15).

Jehovini svjedoci žive po biblijskim moralnim načelima. No oni drugima ne nameću svoja gledišta niti pokušavaju srušiti zakone koji štite prava onih koji žive drugačije od njih. Poruka koju nose Jehovini svjedoci pozitivna je poruka. Oni je zato revno prenose svakome tko ih želi saslušati (Djela apostolska 20:20).