Ako se netko koga volimo bori s mentalnim teškoćama, možda mislimo da ne možemo puno učiniti. No toj osobi možemo pokazati koliko nam je stalo do nje tako da joj pružimo podršku u njenoj borbi. Na koji način to možemo učiniti?

“Svatko treba biti spreman slušati” (JAKOV 1:19).

Slušajte svog prijatelja kad želi govoriti o tome što ga muči. To je jedan od najboljih načina kako mu možete pomoći. Nemojte misliti da morate odgovoriti na sve što kaže. Pokažite mu da ga slušate i da vam je stalo do njega. Nastojte razumjeti kako se osjeća, nemojte brzati sa zaključcima i nemojte ga osuđivati. Imajte na umu da će on možda reći nešto što zapravo ne misli i da će mu kasnije vjerojatno biti žao zbog toga (Job 6:2, 3).

“Tješite potištene” (1. SOLUNJANIMA 5:14).

Ako je vaš prijatelj tjeskoban ili se bori s osjećajem bezvrijednosti, pokažite mu da ga i dalje volite. Čak i ako ne znate što bi bilo najbolje reći u toj situaciji, možete ga utješiti i ohrabriti samim tim što ste uz njega.

“Pravi prijatelj pokazuje ljubav u svako doba” (MUDRE IZREKE 17:17).

Ponudite pomoć. Nemojte zaključiti da znate kako pomoći svom prijatelju, nego ga pitajte što da učinite. Ako je njemu teško objasniti  što zapravo treba, predložite mu da učinite nešto zajedno – recimo da se prošetate. Osim toga, možete mu ponuditi pomoć s kupovinom, čišćenjem kuće i slično (Galaćanima 6:2).

Budite strpljivi (1. SOLUNJANIMA 5:14).

Vaš prijatelj možda neće uvijek biti spreman razgovarati. No dajte mu do znanja da ćete ga rado saslušati kad god bude htio razgovarati. Može se dogoditi da vas zbog svoje bolesti povrijedi nečim što kaže ili učini. Može se dogoditi da otkaže neki dogovor ili da bude razdražljiv. Trudite se biti strpljivi i imati razumijevanja dok mu nastojite pomoći (Mudre izreke 18:24).

“Trudim se dati svojoj prijateljici do znanja da uvijek može računati na mene. Čak i kad ne znam kako joj pomoći, uvijek je strpljivo slušam. Ona ponekad treba upravo to – treba samo nekome reći kako se osjeća. Onda joj bude bolje” (Sarah a, čija prijateljica pati od poremećaja u prehrani, anksioznosti i kliničke depresije).

“Imam prijateljicu koja je obzirna prema meni i uvijek me nastoji ohrabriti. Jednom kad me pozvala na ručak, ispričala sam joj kako se osjećam jer je atmosfera bila ugodna i opuštena. To me jako ohrabrilo” (Helga, koja pati od kliničke depresije).

“Strpljivost je jako važna. Kad me moja žena nečim izbaci iz takta, podsjećam se da je za to kriva njena bolest. To mi pomaže da se ne naljutim, nego da pokazujem više razumijevanja prema njoj” (Jacob, čija žena pati od kliničke depresije).

“Meni je moja žena prava podrška i izvor utjehe. Kad sam jako tjeskoban, ona nikad ne inzistira da napravim nešto što ne želim. Zbog toga se ponekad odrekne nečega što bi ona voljela raditi. Njena samopožrtvovnost i velikodušnost stvarno su mi neprocjenjive” (Enrico, koji pati od anksioznog poremećaja).