NIJEDNO živo biće ne doima se toliko bespomoćno kao tek rođeno dijete. Kad smo došli na svijet, u potpunosti smo ovisili o svojim roditeljima. Kad smo počeli hodati, neznanci koje smo susretali izgledali su nam poput divova. Bojali smo ih se ako naši roditelji nisu bili u blizini. No čim smo majku ili oca primili za ruku, osjećali smo se sigurno.

Ljubav i pohvale koje smo tijekom djetinjstva dobivali od svojih roditelja bile su vrlo važne za naše zdravlje i sreću. Svaki put kad su nam roditelji nekom riječju ili gestom pokazali da nas vole, rastao je naš osjećaj sigurnosti. Kad su nas pohvalili zbog nečega, dobili smo još više samopouzdanja i to je dobro utjecalo na naš razvoj.

Kako smo rasli, tako su sve veću ulogu u našem životu imali bliski prijatelji, koji su nam ulijevali dodatnu sigurnost. U njihovom smo se društvu osjećali ugodno, pa nam boravak u školi nije djelovao zastrašujuće.

Naravno, tako izgleda idealno djetinjstvo. Činjenica je da neki mladi imaju malo bliskih prijatelja, a velik broj djece ne dobiva dovoljno ljubavi i podrške od svojih roditelja. “Kad god vidim sliku neke skladne obitelji te roditelje i djecu kako nešto zajedno rade, pomislim: ‘Da sam barem ja imala takvo djetinjstvo’”, iskreno kaže Melissa. * Možda se i vi tako osjećate.

Možda vam je tijekom odrastanja nedostajalo samopouzdanja. Možda niste dobivali dovoljno ljubavi i podrške. Možda se sjećate stalnih svađa svojih roditelja koje su dovele do raspada njihovog braka, a moguće je da ste čak neopravdano krivili sebe za njihov razvod. Što je još gore, možda su vas majka ili otac verbalno ili fizički zlostavljali.

Kako nesigurno dijete ponekad reagira u takvoj situaciji? Neki se mladi u tinejdžerskim godinama okrenu drogi ili se počnu opijati. Neki se pak pridruže nekoj bandi jer žele nekamo pripadati. Tinejdžeri koji su nesigurni mogu nepromišljeno ući u ljubavnu vezu, nadajući se da će dobiti ljubav i naklonost. No takve veze obično traju kratko, a prekid često samo pojačava osjećaj nesigurnosti.

 Naravno, nisu svi tinejdžeri koji odrastaju u teškim uvjetima upali u takve zamke, ali možda se ipak bore s osjećajem manje vrijednosti. “Bila sam uvjerena da ništa ne vrijedim jer mi je moja majka to stalno ponavljala”, kaže Ana. “Ne sjećam se da me ikad pohvalila ili mi pokazala da me voli.”

Nesigurnost ne mora nužno biti posljedica teškog djetinjstva. Možda se tako osjećamo zato što smo proživjeli bolan razvod, zato što se suočavamo sa staračkim tegobama ili zato što smo zabrinuti zbog svog izgleda. Bez obzira na to što je uzrokuje, nesigurnost nam može oduzeti radost i ugroziti naše odnose s drugima. Kako možemo pobijediti taj osjećaj?

Trebamo znati da nismo bespomoćni. Postoji netko tko nam može pomoći i tko to želi učiniti — to je sam Bog.

Bog je preko svog proroka Izaije poručio: “Ne osvrći se plašljivo, jer ja sam Bog tvoj! Ja ću te ojačati i pomoći ću ti. Poduprijet ću te desnicom svojom pravednom” (Izaija 41:10, 13). Doista je utješno znati da nas Bog, takoreći, želi primiti za ruku. Nemamo razloga biti tjeskobni!

Biblija govori o Božjim slugama koji su bili tjeskobni, ali su naučili, slikovito govoreći, držati Boga za desnicu. Hana, majka proroka Samuela, smatrala je sebe promašenim slučajem jer nije mogla imati djece. Drugi su joj se često rugali zato što je bila nerotkinja. Zbog toga nije mogla jesti i često je plakala (1. Samuelova 1:6, 8). No nakon što se pomolila Bogu i otvorila mu srce, više nije bila tužna (1. Samuelova 1:18).

I psalmist David ponekad se osjećao nesigurno. Kralj Šaul ga je godinama proganjao i pokušavao ubiti. David je nekoliko puta jedva izvukao živu glavu i ponekad se zbog svojih problema osjećao kao da mu je voda došla do grla (Psalam 55:3-5; 69:1). Usprkos tome napisao je: “U miru ću leći i spavati, jer mi ti, Jehova, sam daješ da živim bez straha” (Psalam 4:8).

I Hana i David podijelili su s Jehovom svoje brige i strahove te su osjetili da im on pomaže (Psalam 55:22). Kako se mi možemo ugledati na njih?

1. Naučimo oslanjati se na Jehovu kao na svog Oca.

Isus nas je poticao da upoznamo njegovog Oca, “jedinog pravog Boga” (Ivan 17:3). Apostol Pavao zajamčio nam je da Bog “nije daleko ni od koga od nas” (Djela apostolska 17:27). “Približite se Bogu, i on će se približiti vama!” napisao je Jakov (Jakov 4:8).

Da bismo pobijedili tjeskobu, izuzetno je važno znati da imamo nebeskog Oca koji nas voli i kojemu je stalo do nas. Istina, takvo povjerenje u Boga ne može se izgraditi preko noći, ali mnogi su se uvjerili da se to doista isplati. “Kad sam na Jehovu počela gledati kao na svog Oca, konačno sam imala nekoga kome sam mogla povjeriti svoje najdublje osjećaje”, kaže Caroline. “Zbog toga sam osjetila neopisivo olakšanje!”

“Upravo mi je Jehova pomogao da se osjećam sigurno kad su moji roditelji otišli”, prisjeća se Rachel. “Mogla sam razgovarati s njim i zamoliti ga da mi pomogne izići na kraj s mojim problemima. On je to doista i učinio.” *

2. Postanimo dio velike duhovne obitelji.

Isus je učio svoje učenike da jedni druge smatraju braćom i sestrama. “Vi ste svi braća!” rekao im je (Matej 23:8). Želio je da njegovi pravi učenici vole jedni druge i da postanu velika duhovna obitelj (Matej 12:48-50; Ivan 13:35).

Jehovini svjedoci iskreno se trude da u njihovim skupštinama vlada srdačna i ugodna atmosfera, odnosno da se svi osjećaju kao članovi prave duhovne obitelji (Hebrejima 10:24, 25). Mnogi su uvidjeli da sastanci Jehovinih svjedoka djeluju na njih poput melema koji liječi njihove emocionalne rane i ožiljke.

“U svojoj sam skupštini imala jako dobru prijateljicu koja je razumjela kakvu bol proživljavam”, prisjeća se Eva. “Slušala me, čitala mi biblijske retke i molila se sa mnom. Uvijek je pazila da nisam sama. Pomogla mi je da se otvorim i kažem sve što mi je na srcu. Zahvaljujući njenoj podršci počelo mi se vraćati samopouzdanje.” Rachel kaže: “U skupštini sam pronašla i ‘majku’ i ‘oca’. Uz svoje se suvjernike osjećam voljeno i sigurno.”

 3. Budimo obzirni i puni ljubavi prema drugima.

Ljubav i obzirnost put su do trajnog prijateljstva. Isus je rekao: “Više usrećuje davati nego primati” (Djela apostolska 20:35). Nema nikakve sumnje — što više ljubavi pokazujemo, više ćemo ljubavi i primiti. “Dajte, i dat će vam se”, rekao je Isus svojim učenicima (Luka 6:38).

Kad drugima pokazujemo ljubav i kad nam oni tu ljubav uzvraćaju, osjećamo se puno sigurnije. Kao što Biblija ističe, “ljubav nikada ne prestaje” (1. Korinćanima 13:8). María kaže: “Svjesna sam da neke negativne misli koje imam o sebi jednostavno nisu točne. Borim se protiv njih tako da pomažem drugima i da manje razmišljam o sebi. Uvijek me veseli kad učinim nešto za druge.”

Savjeti koje smo upravo naveli nisu nekakva čudesna formula koja će istog trena zauvijek ukloniti tjeskobu i zabrinutost. Međutim, oni nam mogu biti od velike pomoći. “Još uvijek sam pomalo nesigurna”, priznaje Caroline. “No sada imam više samopoštovanja. Znam da je Bogu stalo do mene i imam mnogo bliskih prijatelja koji mi također pomažu da se osjećam sigurno.” Tako razmišlja i Rachel. “S vremena na vrijeme svlada me tuga”, kaže ona. “No imam braću i sestre u vjeri kojima se mogu obratiti za savjet. Oni mi pomažu da pozitivno gledam na život. A što je najvažnije, imam nebeskog Oca s kojim razgovaram svaki dan. To mi jako puno znači.”

Problem nesigurnosti uskoro će biti trajno riješen. Biblija govori o novom svijetu u kojem će se svi osjećati sigurno. Božja Riječ obećava: “Sjedit će svatko pod svojom lozom i pod svojom smokvom i nitko ih neće plašiti” (Mihej 4:4). Tada se nećemo osjećati nezaštićeno niti će nam itko nanositi bilo kakvo zlo. Čak nam ni duboke traume koje nas danas muče “neće u sjećanje dolaziti” (Izaija 65:17, 25). Bog i njegov Sin, Isus Krist, uspostavit će pravdu, pa će na Zemlji zauvijek vladati “spokojstvo i sigurnost” (Izaija 32:17).