ZAMISLITE da gledate film o jednoj slavnoj ličnosti, primjerice o glazbenici kojoj se jako divite. Film počinje prizorima iz njenog djetinjstva, a zatim pratite kako neumorno pohađa satove klavira i danonoćno vježba. Potom slijede koncerti i svjetska slava koju stječe nastupajući u jednoj zemlji za drugom. No prije nego trepnete okom, ona je već na kraju svog životnog puta. U posljednjoj sceni opraštamo se s njom. Smrt niti nju nije poštedjela.

Taj “film” zapravo ste gledali već puno puta. Bez obzira na to tko je glavni lik u njemu — glazbenik, znanstvenik, sportaš ili netko drugi, scenarij je u pravilu uvijek isti. Iako je ta osoba možda postigla puno u životu, koliko li je toga tek mogla postići da joj se na putu nisu ispriječile starost, bolest i smrt!

Nažalost, sve nas čeka isti kraj (Propovjednik 9:5). Koliko god se tome opirali, svakim danom sve smo stariji. Da stvar bude gora, život možemo iznenada izgubiti u nekoj nesreći ili zbog teške bolesti. Kao što Biblija kaže, mi smo poput jutarnje izmaglice “koja se nakratko javlja i zatim nestaje” (Jakov 4:14).

Neki koji smatraju da je život previše neizvjestan i da sam po sebi nema nekog prevelikog smisla žive po geslu: “Jedimo i pijmo, jer sutra ćemo umrijeti” (1. Korinćanima 15:32). Možda imaju takav stav zato što su se naprosto pomirili s time da je smrt sastavni dio života i misle da se nemamo čemu nadati. Prije ili kasnije — a posebno onda kad nam je u životu jako teško — svatko se zapita: “Je li ovaj život stvarno sve što imamo?” Tko bi uopće mogao odgovoriti na to?

Mnogi polažu nade u znanstvenike. Zahvaljujući napretku u znanosti i medicini ljudi danas žive duže. Neki stručnjaci rade na tome da se prosječni životni vijek još više produlji. Uspjeli oni u tome ili ne, i dalje ostaju pitanja: Zašto starimo i umiremo? Ima li ikakve nade da jednog dana ljudi više neće umirati? Je li ovaj život sve što imamo? U nastavku ćemo se pozabaviti tim pitanjima.