“U onaj dan u koji okusiš s njega, sigurno ćeš umrijeti”, rekao je Bog Adamu (1. Mojsijeva 2:17). To upozorenje ne bi imalo nikakvog smisla da je Adam ionako trebao ostarjeti i umrijeti. Adam je znao da nikada neće umrijeti, osim ako pojede zabranjeni plod.

Adamu i Evi to stablo nije bilo potrebno da bi preživjeli — vrt je bio prepun drugih voćaka (1. Mojsijeva 2:9). Da nisu jeli s tog stabla, pokazali bi da su poslušni Onome koji im je podario život i da poštuju njegovo pravo da određuje što je ispravno, a što ne.

Da bismo shvatili zašto su Adam i Eva umrli, vratimo se na sam početak problema. Sotona Đavo lukavo se poslužio zmijom da bi obmanuo Evu. U Bibliji piše: “Zmija je bila najopreznija od svih divljih životinja poljskih koje je Jehova Bog načinio. Stoga je rekla ženi: ‘Je li doista Bog rekao da ne smijete jesti sa svakoga drveta u vrtu?’” (1. Mojsijeva 3:1).

Eva je odgovorila: “Plodove s drveća u vrtu smijemo jesti. Ali za plod s drveta koje je usred vrta Bog je rekao: ‘Ne jedite ga i ne dirajte u njega da ne umrete!’” Zmija je nato rekla: “Ne, nećete umrijeti. Jer zna Bog da će vam se onoga dana kad ga budete jeli otvoriti oči i da ćete postati kao Bog i znati što je dobro, a što zlo.” Sotona je time optužio Jehovu da laže te da Adamu i Evi uskraćuje nešto dobro (1. Mojsijeva 3:2-5).

Eva je povjerovala Sotoni. Počela je drugim očima promatrati zabranjeni plod. Odjednom je djelovao jako privlačno. Na koncu ga je ubrala i okusila. “Zatim je dala od ploda i svome mužu, kad je bio s njom, te je i on jeo” (1. Mojsijeva 3:6).

Jehovu je jako ražalostilo to što su mu njegova voljena djeca svjesno okrenula leđa. Rekao je Adamu: “U znoju lica svojega kruh ćeš svoj jesti dok se ne vratiš u zemlju, jer od nje si uzet. Jer si prah i u prah ćeš se vratiti” (1. Mojsijeva 3:17-19). Tako je i bilo. Adam je živio 930 godina, “a potom je umro” (1. Mojsijeva 5:5). On nije otišao na nebo ili na neki drugi način nastavio živjeti. Prije nego što ga je Bog stvorio, jednostavno nije postojao. Zato je, kad je umro, ponovno postao beživotni prah od kojeg je i načinjen. Prestao je postojati. Kako žalosno!

Adam i Eva namjerno su bili neposlušni. Taj se grijeh odrazio i na njihovo fizičko stanje. Postali su nesavršeni te su izgubili priliku da žive vječno. No oni nisu naštetili samo sebi. Grijeh i nesavršenost prenijeli su na svu svoju djecu. U Rimljanima 5:12 stoji: “Kad je Adam zgriješio, grijeh je ušao u sav ljudski rod. A budući da je taj Adamov grijeh donio smrt, smrt je prešla na sve ljude jer su svi zgriješili” (Croatian Bible, Biblica, internetsko izdanje).

Biblija opisuje grijeh i smrt kao “zastirač koji zastire sve narode, pokrivalo koje pokriva sve narode” (Izaija 25:7). Taj simbolični veo obavija sve ljude. On je poput otrovne magle koja se spustila na cijeli svijet. Uistinu, “u Adamu svi umiru” (1. Korinćanima 15:22). Zato je apostol Pavao postavio dobro pitanje: “Tko će me izbaviti od tijela koje me vodi u takvu smrt?” (Rimljanima 7:24).