Rođen sam u Mulhouseu, gradu na sjeveroistoku Francuske, u radničkom predgrađu poznatom po nasilju. Za djetinjstvo me vežu ružna sjećanja na nasilne obračune između obitelji koje su živjele u našoj četvrti. U mojoj se obitelji na žene gledalo s omalovažavanjem i muškarci su rijetko uzimali u obzir njihovo mišljenje. Učili su me da je ženi mjesto u kuhinji te da je njen posao brinuti se za muškarce i djecu.

Imao sam teško djetinjstvo. Kad mi je bilo deset godina, otac mi je umro od alkohola. Pet godina kasnije jedan od moje starije braće počinio je samoubojstvo. Iste se godine tijekom jedne obiteljske svađe pred mojim očima dogodilo ubojstvo i to me jako potreslo. Članovi moje obitelji učili su me kako se služiti nožem i pištoljem te su me poticali da se fizički obračunam s drugima kad god mi se činilo da je to potrebno. Bio sam potpuno rastrojen, pa sam počeo piti i tetovirati se po cijelom tijelu.

Sa 16 godina pio sam 10 do 15 boca piva dnevno, a ubrzo sam se počeo i drogirati. Da bih namaknuo novac za svoje poroke, prodavao sam staro željezo i krao. Sa 17 godina već sam odslužio zatvorsku kaznu. Ukupno sam čak 18 puta bio osuđivan zbog krađa i nasilja.

Nakon svoje dvadesete godine počeo sam još dublje tonuti prema dnu. Pušio sam marihuanu, čak 20 džointova dnevno, te uzimao heroin i druge droge. Nekoliko sam se puta predozirao i gotovo umro. Počeo sam preprodavati drogu, pa sam uvijek bio naoružan noževima i pištoljima. Jednom sam pokušao upucati nekog čovjeka, ali metak se na sreću odbio od kopče njegovog remena. Kad sam imao 24 godine, umrla mi je majka, pa se u meni nakupilo još više gnjeva. Ljudi su uplašeno prelazili na drugu stranu ulice kad bi vidjeli da im dolazim u susret. Budući da sam se stalno tukao, često sam vikende provodio u policijskoj postaji ili u bolnici na šivanju.

S 28 godina sam se oženio. Kao što se može i pretpostaviti, loše sam se ophodio sa svojom ženom — vrijeđao sam je i tukao. Nikada nismo ništa radili zajedno. Mislio sam da je dovoljno obasipati je ukradenim nakitom. A onda se dogodilo nešto potpuno neočekivano — moja je žena prihvatila biblijski tečaj koji su joj ponudili Jehovini svjedoci. Nakon što je prvi put s njima proučavala Bibliju, prestala je pušiti, više nije htjela uzimati ukradeni  novac koji sam joj donosio i vratila mi je sav nakit. Bio sam izvan sebe od bijesa. Protivio sam se tome da proučava Bibliju i izazivao je tako što sam joj puhao duhanski dim u lice. Osim toga, rugao sam joj se pred svim našim susjedima.

Jedne sam se večeri strašno napio i nehotice zapalio naš stan. Moja žena spasila je iz plamena i mene i našu petogodišnju kćerkicu. Kad sam se otrijeznio, počeo me razdirati osjećaj krivnje. Duboko u sebi mislio sam da mi Bog nikada neće oprostiti. Sjetio sam se da sam jednom čuo nekog svećenika kako kaže da zli ljudi idu u pakao. Čak mi je i moj psihijatar rekao: “Tebi nema spasa, ti si nepopravljiv!”

Nakon što je naš stan izgorio u požaru, preselili smo se k ženinim roditeljima. Kad su Jehovini svjedoci posjetili moju ženu, upitao sam ih: “Može li mi Bog oprostiti sve moje grijehe?” Oni su nato otvorili Bibliju i pokazali mi 1. Korinćanima 6:9-11. U tim se biblijskim recima nabrajaju postupci koje Bog osuđuje, ali na kraju tog izvještaja stoji: “Takvi su bili neki od vas.” Te su me riječi uvjerile da je moguće promijeniti se. Jehovini svjedoci potom su mi pročitali 1. Ivanovu 4:8 i tako mi pomogli shvatiti da me Bog ljubi. To mi je dalo novu nadu, pa sam ih zamolio da sa mnom dvaput tjedno proučavaju Bibliju. Odmah sam počeo ići na njihove sastanke i stalno sam se molio Jehovi.

Za manje od mjesec dana odlučio sam prekinuti s drogom i alkoholom. Ubrzo sam se počeo osjećati kao da je u mom tijelu buknuo rat. Imao sam strašne noćne more, glavobolje, grčeve i druge simptome apstinencijske krize. No Jehova je bio uz mene i davao mi snagu. Osjećao sam se poput apostola Pavla. On je, govoreći o tome kako mu Bog pomaže, napisao: “Sve mogu uz pomoć onoga koji mi daje snagu” (Filipljanima 4:13). S vremenom sam se uspio riješiti i ovisnosti o duhanu (2. Korinćanima 7:1).

Biblija mi je pomogla da dovedem svoj život u red i pozitivno je djelovala na našu obitelj. Počeo sam se drugačije ponašati prema svojoj ženi. Obraćao sam joj se s više poštovanja i počeo joj govoriti “molim te” i “hvala”. Osim toga, trudio sam se biti dobar otac našoj kćeri. Nakon što sam godinu dana proučavao Bibliju, odlučio sam služiti Jehovi, pa sam se krstio kao Jehovin svjedok, što je moja žena već bila učinila.

Siguran sam da su mi biblijska načela spasila život. Čak i članovi moje obitelji koji nisu Jehovini svjedoci kažu da bih vjerojatno umro od droge ili poginuo u nekoj tučnjavi da nisam počeo proučavati Bibliju.

Moj obiteljski život potpuno se promijenio otkad sam iz Biblije naučio koje odgovornosti imam kao muž i otac (Efežanima 5:25; 6:4). Počeo sam provoditi vrijeme sa svojom obitelji. Sada više ne smatram da je mojoj ženi mjesto u kuhinji, nego je sa zadovoljstvom podupirem kako bi mogla 70 sati mjesečno propovijedati ljudima biblijske istine. A i ona meni spremno pruža podršku dok služim kao starješina u jednoj skupštini Jehovinih svjedoka.

Jehovina ljubav i milosrđe duboko su me dirnuli i promijenili mi život. Žarko želim govoriti o tim njegovim osobinama svima koje drugi smatraju izgubljenim slučajem jer su i mene mnogi smatrali takvim. Znam da Biblija ima moć pomoći svakome da se oslobodi poroka i vodi smislen život. Zahvaljujući Bibliji naučio sam voljeti i poštovati druge ljude, kako muškarce tako i žene. Osim toga, Biblija mi je pomogla da počnem poštovati i samoga sebe.