Postoje li arheološki nalazi koji potvrđuju točnost biblijskih izvještaja? Godine 2014. u časopisu Biblical Archaeology Review objavljen je članak koji se bavio pitanjem: “Za koliko osoba u hebrejskim knjigama Biblije postoje arheološki dokazi da su bile stvarne ličnosti?” Odgovor je glasio: “Najmanje 50!” No na tom se popisu nije našao Tatenaj. O kome je zapravo riječ? Osvrnimo se na biblijski izvještaj u kojem se on nekoliko puta kratko spominje.

Jeruzalem je nekoć pripadao ogromnom Perzijskom Carstvu. Grad je bio smješten u regiji koju su Perzijanci opisivali izrazom “s onu stranu Rijeke”, misleći pritom na područje zapadno od rijeke Eufrata. Nakon osvajanja Babilonije Perzijanci su oslobodili židovske zarobljenike i dozvolili im da ponovno izgrade Jehovin hram u Jeruzalemu (Ezra 1:1-4). Međutim, neprijatelji židovskog naroda protivili su se gradnji te su iskoristili tu priliku da optuže Židove za pobunu protiv Perzije (Ezra 4:4-16). Za vladavine Darija I. (522-486. pr. n. e.) upravo je perzijski upravitelj Tatenaj doveo u pitanje pravo Židova da grade hram. Kad govori o njemu, Biblija koristi izraz “upravitelj s onu stranu Rijeke” (Ezra 5:3-7).

Do danas je sačuvano više klinopisnih tekstova u kojima se spominje ime Tatenaj, a ti su zapisi možda pripadali istoj obitelji. Među njima se nalazi i mjenica koja Tatenaja povezuje s jednim članom te obitelji. U tom dokumentu, koji potječe iz 20. godine vladavine Darija I. (502. pr. n. e.), stoji da je svjedok tog dogovora bio sluga “Tattannua, upravitelja s onu stranu Rijeke”. Dakle, riječ je o istom Tatenaju o kojem govori Biblija, odnosno Ezrina knjiga.

Kakvu je točno ulogu imao Tatenaj, “upravitelj s onu stranu Rijeke”? Godine 535. pr. n. e. Kir Veliki podijelio je osvojena područja na pokrajine, a jedna od njih zvala se “Babilon i oblast s onu stranu Rijeke”. Ta je pokrajina kasnije podijeljena na dva dijela, od kojih je jedan naprosto dobio ime “S onu stranu Rijeke”. On je obuhvaćao Celesiriju, Feniciju, Samariju i Judu, a sjedište vlasti vjerojatno je bilo u Damasku. Tatenaj je upravljao tom regijom u razdoblju od otprilike 520. do 502. pr. n. e.

Nakon što je doputovao u Jeruzalem kako bi istražio optužbe o pobuni, Tatenaj je kralju Dariju javio da Židovi tvrde da su od Kira dobili dozvolu za obnovu Jehovinog hrama. Istraga provedena u kraljevskom arhivu pokazala je da su Židovi bili u pravu (Ezra 5:6, 7, 11-13; 6:1-3). Stoga je Tatenaj dobio nalog da ne ometa gradnju (Ezra 6:6, 7, 13).

Istina, Tatenaja povijest ne pamti kao neku veliku ličnost. No ipak vrijedi zapaziti da ga Biblija spominje i pritom precizno navodi njegovu titulu. To je samo još jedna kockica u mozaiku arheoloških nalaza koji uvijek iznova potvrđuju povijesnu točnost biblijskih izvještaja.