ŠTO JE PRIJETILO OPSTANKU BIBLIJE: Biblija je odoljela zubu vremena i žestokom progonu svojih neprijatelja. No bila je izložena još jednoj opasnosti. Naime, neki prepisivači i prevoditelji pokušali su unijeti izmjene u sam biblijski tekst. Ponekad su prilagođavali tekst Biblije kako bi podupirao njihova vjerska uvjerenja umjesto da su svoja uvjerenja oblikovali prema biblijskim učenjima. Osvrnimo se na nekoliko primjera.

• Mjesto gdje treba štovati Boga: Pisci Samarijskog Petoknjižja, * koje je nastalo između 4. i 2. stoljeća pr. n. e., dodali su nakon 2. Mojsijeve 20:17 sljedeće riječi: “Na gori Gerizimu. Ondje ćeš podići žrtvenik.” Samarićani su tako željeli prikazati da je njihova odluka da sagrade hram na gori Gerizimu utemeljena na svetim spisima.

• Trojstvo: Manje od 300 godina nakon što je Biblija bila dovršena, jedan pisac koji je vjerovao u Trojstvo dodao je u 1. Ivanovu 5:7 ove riječi: “Na nebu: Otac, Riječ, i sveti Duh; i ovo je troje jedno.” Tih riječi nema u izvornom biblijskom tekstu. Prema riječima bibličara Brucea Metzgera, te su se riječi “od 6. stoljeća naovamo (...) sve češće pojavljivale u rukopisima starih latinskih prijevoda i [latinske] Vulgate”.

• Božje ime: Pozivajući se na židovsko praznovjerje, mnogi prevoditelji Biblije odlučili su ukloniti Božje ime iz Biblije. Zamijenili su ga titulama kao što su “Bog” ili “Gospodin”, koje se u Bibliji ne koriste samo za Stvoritelja nego i za ljude, idole, pa čak i za Đavla (Ivan 10:34, 35; 1. Korinćanima 8:5, 6; 2. Korinćanima 4:4). *

KAKO JE BIBLIJA PREŽIVJELA: Kao prvo, iako su neki prepisivači Biblije bili nemarni ili su čak namjerno unosili promjene u tekst, mnogi drugi bili su vrlo vješti i pedantni. U razdoblju od 6. do  10. stoljeća masoreti su prepisivali hebrejske knjige Biblije i tako je nastao masoretski tekst. Prema predaji, oni su brojili riječi i slova kako bi se uvjerili da im se nisu potkrale neke greške. Kad su smatrali da se u oglednom primjerku nalazi pogreška, stavljali su primjedbe u svoj prijepis, na rub teksta. Nisu željeli unositi promjene u sam biblijski tekst. Profesor Moshe Goshen-Gottstein rekao je da bi “namjerno zadiranje u tekst za njih bilo ravno svetogrđu”.

Kao drugo, ogroman broj rukopisa koji je danas dostupan pomaže bibličarima da uoče pogreške. Naprimjer, vjerski su vođe stoljećima tvrdili da njihovi latinski prijevodi Biblije sadrže tekst koji odgovara izvorniku. Međutim, u 1. Ivanovu 5:7 umetnuli su riječi koje smo ranije citirali, a kojima se prenosi krivi smisao. Te su se riječi pojavile čak i u cijenjenom engleskom prijevodu King James. Može ih se naći i u nekim hrvatskim prijevodima, naprimjer u ranim izdanjima Ivana Šarića. No što su otkrili rukopisi koji su kasnije pronađeni? Bruce Metzger napisao je: “Taj ulomak [umetnut u 1. Ivanovu 5:7] ne postoji u rukopisima nijednog starog prijevoda (na sirijskom, koptskom, armenskom, etiopskom, arapskom, staroslavenskom). Iznimka su jedino latinski prijevodi.” Zbog toga je taj ulomak uklonjen iz revidiranih izdanja prijevoda King James i iz drugih biblijskih prijevoda.

Dokazuju li stariji rukopisi da je tekst današnjih Biblija točan? Kad su 1947. otkriveni Svici s Mrtvog mora, bibličari su napokon mogli usporediti hebrejski masoretski tekst s biblijskim svicima koji su nastali više od tisuću godina ranije. Jedan član uređivačkog odbora Svitaka s Mrtvog mora komentirao je jedan od pronađenih svitaka i rekao da on “nepobitno dokazuje kako su židovski prepisivači u razdoblju dužem od tisuću godina vrlo točno i brižljivo prepisivali biblijski tekst”.

U knjižnici Chester Beatty u irskom gradu Dublinu nalazi se zbirka papirusnih rukopisa s ulomcima iz gotovo svih knjiga grčkog dijela Biblije, uključujući i rukopise koji su nastali u 2. stoljeću, samo stotinjak godina nakon što je Biblija bila dovršena. U djelu The Anchor Bible Dictionary stoji: “Iako ti papirusni rukopisi pružaju pregršt novih informacija o tekstualnim detaljima, oni isto tako dokazuju da se prijepisi biblijskih tekstova koji su nastali kroz povijest izvanredno podudaraju.”

KONAČNI ISHOD: Starost rukopisa i velik broj dostupnih primjeraka nisu nedostatak, nego doprinose boljem razumijevanju biblijskog teksta. Komentirajući grčke knjige Biblije, Sir Frederic Kenyon rekao je: “Ni za jednu drugu knjigu iz drevnog doba ne postoji toliko starih rukopisa koji potvrđuju njenu točnost, pa nijedan nepristran učenjak ne može poreći da je tekst koji je došao do nas u osnovi pouzdan.” A kad je riječ o hebrejskim knjigama Biblije, hebreist William Henry Green izjavio je: “Sa sigurnošću se može reći da nijedno drugo djelo iz starog doba nije sačuvano u obliku koji tako vjerno prenosi izvornu poruku.”