Apostol Pavao napisao je da je Jehova * “Bog svake utjehe, koji nas tješi u svakoj našoj nevolji” (2. Korinćanima 1:3, 4). Drugim riječima, Biblija nam jamči da nema te osobe kojoj Bog ne bi mogao pomoći i da nijedna tragedija nije tako velika da nam naš nebeski Otac ne bi mogao pružiti utjehu.

Naravno, podrazumijeva se da i mi trebamo nešto poduzeti ako želimo dobiti utjehu od Boga. Naprimjer, može li nam liječnik pomoći ako nikada ne odemo na pregled? Upravo je zbog toga prorok Amos upitao: “Idu li dvojica zajedno ako se najprije ne dogovore i ne sastanu?” (Amos 3:3). Zato nas Biblija potiče: “Približite se Bogu, i on će se približiti vama!” (Jakov 4:8).

No kako možemo biti sigurni da nam se Bog želi približiti? Kao prvo, on nam na puno mjesta u Bibliji daje do znanja da nam želi pomoći. (Vidi  popratni okvir.) Kao drugo, imamo uvjerljivo svjedočanstvo ljudi koji su u svom životu osjetili Božju utjehu — riječ je o stvarnim osobama kako iz prošlosti tako i sadašnjosti.

Poput mnogih ljudi koji danas traže pomoć od Boga, i kralj David je na svojoj koži osjetio svu težinu životnih tragedija. On je jednom prilikom preklinjao Jehovu: “Čuj glas usrdnih molitvi mojih kad k tebi vapim.” Je li Bog uslišio njegove molitve? Da, sam David je rekao: “Pomoć sam dobio, pa srce moje kliče” (Psalam 28:2, 7).

Bog je Isusu namijenio ključnu ulogu u pružanju utjehe ljudskom rodu. Između ostalog, Bog mu je dao zadatak da povija rane “onima koji su srca slomljena” i utješi “sve koji tuguju” (Izaija 61:1, 2). Kao što je i prorečeno, Isus je naročitu pažnju poklanjao onima koji su bili “izmoreni i opterećeni” (Matej 11:28-30).

Isus je tješio ljude tako što im je davao mudre savjete i lijepo se ophodio s njima, a u nekim je slučajevima čak liječio njihove bolesti. Naprimjer, jednom je prilikom neki čovjek koji je bolovao od gube zamolio Isusa: “Ako hoćeš, možeš me očistiti.” Potaknut suosjećanjem, Isus mu je rekao: “Hoću, očisti se!” (Marko 1:40, 41). Gubavac je istog trena potpuno ozdravio!

 Danas Božji Sin više nije fizički prisutan među nama, pa utjehu ne možemo dobiti u osobnom kontaktu s njim kao što je to bilo moguće u prošlosti. Međutim, njegov Otac Jehova, “Bog svake utjehe”, i dalje pomaže onima u nevolji (2. Korinćanima 1:3). Kako nam on pruža utjehu? Osvrnimo se na četiri glavna načina.

• Biblija. “Sve što je nekad napisano, nama je za pouku napisano, da svojom ustrajnošću i utjehom iz Pisama imamo nadu” (Rimljanima 15:4).

• Božji sveti duh. Nedugo nakon Isusove smrti za cijelu kršćansku zajednicu nastupilo je razdoblje mira. Kako je do toga došlo? Prema Djelima apostolskim 9:31, kršćani su napredovali i izgrađivali se “u strahu Jehovinom i u utjesi svetog duha”. Sveti duh, odnosno sila kojom se Bog služi, ima veliku snagu. Bog putem svog duha može utješiti svakog čovjeka, bez obzira na to u kakvoj se nevolji našao.

• Molitva. “Ne budite zabrinuti ni za što”, savjetuje Biblija. Naprotiv, ona nas potiče: “Iznesite svoje molbe Bogu. I mir Božji koji nadilazi svaku misao čuvat će vaša srca i vaš um” (Filipljanima 4:6, 7).

• Naši suvjernici mogu nam kao pravi prijatelji biti veliki izvor podrške i utjehe. Apostol Pavao napisao je da su mu njegovi suradnici bili utjeha u “tjeskobi i nevolji” (Kološanima 4:11; 1. Solunjanima 3:7; Croatian Bible, Biblica, internetsko izdanje).

No možda se pitate kako sve to izgleda u praksi. Osvrnimo se pobliže na iskustva ljudi koji su doživjeli probleme opisane u prethodnom članku. Možda ćete i vi, baš poput tih osoba, na vlastitoj koži iskusiti da Bog još uvijek ispunjava svoje predivno obećanje: “Kao što čovjeka tješi majka njegova, tako ću ja vas tješiti” (Izaija 66:13).