Anđeli su, poput Boga, nevidljiva duhovna bića koja nemaju “meso i kosti”. Dobri anđeli prebivaju na nebu i mogu izravno pristupiti Bogu (Luka 24:39; Matej 18:10; Ivan 4:24).

Anđeli su se ponekad pojavljivali u ljudskom obličju dok su na Zemlji izvršavali zadatke koje su dobili od Boga. Nakon što bi ispunili svoju zadaću, vratili bi se u duhovni oblik i otišli natrag na nebo (Suci 6:11-23; 13:15-20).

Premda Biblija govori o anđelima u muškom rodu i premda su oni u ljudskom obličju uvijek bili muškarci, među njima nema podjele na muški i ženski spol. Oni ne sklapaju brakove niti se razmnožavaju. Osim toga, anđeli svoj život nisu započeli na Zemlji — oni nisu najprije živjeli kao djeca ili kao odrasli pa tek nakon smrti postali anđeli. Njih je stvorio Jehova, pa ih Biblija naziva njegovim sinovima (Job 1:6; Psalam 148:2, 5).

Biblija spominje “jezike ljudske i anđeoske”, što pokazuje da se duhovna bića sporazumijevaju na vlastitom jeziku. Iako se Bog služio anđelima kako bi komunicirao s ljudima, on nam ne dopušta da ih štujemo ni da im se molimo (1. Korinćanima 13:1; Otkrivenje 22:8, 9).

Anđela ima izuzetno mnogo, možda i na milijarde * (Danijel 7:10; Otkrivenje 5:11).

Anđeli su “moćni u sili”. Oni su puno moćniji i inteligentniji od ljudi. Po svemu sudeći, kreću se ogromnom brzinom, neizmjerno brže nego što je to moguće u našem materijalnom svijetu (Psalam 103:20; Danijel 9:20-23).

Premda su anđeli moćniji i inteligentniji od nas, i oni imaju određena ograničenja te postoje stvari koje ne znaju (Matej 24:36; 1. Petrova 1:12).

Svaki anđeo ima jedinstvenu osobnost i osobine kakve krase Boga. Oni, kao i ljudi, imaju slobodnu volju te mogu izabrati hoće li činiti dobro ili zlo. Nažalost, neki anđeli odlučili su se pobuniti protiv Boga (Juda 6).