Idi na sadržaj

Idi na kazalo

Roda

Čemu nas uče “krilata stvorenja”?

Čemu nas uče “krilata stvorenja”?

“Pitaj, molim te, (...) krilata stvorenja nebeska, i reći će ti! Tko od svih njih ne zna da je sve to ruka Jehovina načinila?” (Job 12:7, 9)

PRIJE više od 3 000 godina bogobojazni Job shvatio je da nam ptice mogu mnogo toga “reći” o Božjim djelima. Isto tako, one nam mogu jako dobro poslužiti i za usporedbe te metafore. Biblija često spominje ptice kada nam želi prenijeti važne pouke o životu i odnosu s Bogom. Osvrnimo se na nekoliko primjera.

LASTAVIČJE GNIJEZDO

Lastavica

Stanovnici Jeruzalema često su viđali lastavice, koje svoja gnijezda obično prave pod strehama kuća. Neke su gradile gnijezda u Salamunovom hramu. Za lastavice koje su ondje svake godine savijale gnijezdo to je očito bilo sigurno mjesto na kojem su mogle neometano brinuti o svojim ptićima.

Pisac 84. psalma — jedan od Korahovih sinova, koji je svakih šest mjeseci po tjedan dana služio u hramu — zapažao je ta gnijezda u hramskom području. Čeznutljivo razmišljajući o tome kako bi bilo lijepo da može poput lastavica trajno prebivati u Jehovinom domu, psalmist je rekao: “Kako ljubim veličanstveno prebivalište tvoje, Jehova nad vojskama! Duša moja čezne i gine za dvorištima Jehovinim. (...) I ptica nalazi dom i lastavica sebi gnijezdo gdje polaže mlade svoje — veličanstveni žrtvenik tvoj, Jehova nad vojskama, Kralju moj i Bože moj!” (Psalam 84:1-3). A kako je s nama i našom djecom? Čeznemo li i mi za time da se redovito sastajemo sa svojim suvjernicima? Cijenimo li uistinu to što se možemo okupljati s Božjim narodom? (Psalam 26:8, 12).

RODA “ZNA VRIJEME SVOJE”

“Roda na nebu zna vrijeme svoje”, napisao je prorok Jeremija. On je zasigurno dobro znao za seobu roda u Obećanoj zemlji. Poznato je da u proljeće više od 300 000 bijelih roda prelijeće jordansku dolinu na putu iz Afrike u sjevernu Europu. Njihov “unutarnji sat” instinktivno im govori kad se trebaju vratiti u svoja “ljetovališta”, gdje se pare i imaju mlade. Rode, kao i druge ptice selice, “drže se vremena kad se trebaju vratiti” (Jeremija 8:7).

“Ono što je uistinu čudesno u vezi s migracijama jest to što su vođene instinktom”, stoji u knjizi Collins Atlas of Bird Migration. Jehova je u ptice selice ugradio instinktivnu mudrost koja ih u pravo vrijeme vodi na pravo mjesto, a čovjeku je dao razum i sposobnost da protumači znakove vremena u kojem živi i prepozna što mu je činiti (Luka 12:54-56). Za razliku od instinktivne mudrosti roda, nama je potrebno znanje o Bogu da bismo mogli razumjeti značenje događaja koji se odvijaju pred našim očima. Primjerice, Izraelci u Jeremijino doba nisu bili svjesni u kakvom vremenu žive niti su prepoznali očite znakove upozorenja. Bog je razotkrio pravi uzrok njihovog “sljepila” kad je rekao: “Odbacili su riječ Jehovinu, pa kakva je onda mudrost njihova?” (Jeremija 8:9).

Mi danas imamo obilje dokaza da živimo u vremenu koje Biblija naziva “posljednjim danima” (2. Timoteju 3:1-5). Kao što roda “zna vrijeme svoje”, hoćete li vi znati prepoznati da živite u vremenu kraja?

ORAO — “DALEKO GLEDAJU OČI NJEGOVE”

Orao

Orao se u Bibliji spominje puno puta, a njegova impozantna silueta prepoznatljivo je obilježje Obećane zemlje. Iz svog gnijezda na vrhu litice orao “hranu traži” i “daleko gledaju oči njegove” (Job 39:27-29). Orao ima tako dobar vid da navodno može spaziti zeca na udaljenosti od jednog kilometra!

Poput orla, čije oči “daleko gledaju”, Jehova može vidjeti što će se dogoditi u dalekoj budućnosti. Zato on kaže: “Ja od početka javljam svršetak, od davnine javljam ono što još nije bilo” (Izaija 46:10). Doista imamo razloga slušati Jehovine savjete jer njegova je mudrost bezgranična i on jedini zna što donosi budućnost (Izaija 48:17, 18).

Biblija s orlovima uspoređuje i one koji se uzdaju u Boga: “Oni koji se u Jehovu uzdaju dobivaju novu snagu. Podižu se na krilima kao orlovi” (Izaija 40:31). Orao se penje uvis uz pomoć termika, odnosno uzlaznih stupaca toplog zraka. Kad pronađe termiku, orao raširi krila i kruži unutar nje, a topao zrak diže ga uvis. Dakle, orao se ne oslanja na vlastite snage kako bi se vinuo u visine i krstario na dugim relacijama. Slično tome oni koji se uzdaju u Jehovu mogu biti sigurni da će im on dati iznimnu snagu (2. Korinćanima 4:7, 8).

“KAO ŠTO KVOČKA SKUPLJA PILIĆE SVOJE”

Kvočka s pilićima

Kratko prije svoje smrti Isus je promatrao židovski glavni grad. S tugom u srcu rekao je: “Jeruzaleme, Jeruzaleme, koji ubijaš proroke i kamenuješ one koji su poslani k tebi! Koliko sam puta htio skupiti djecu tvoju, kao što kvočka skuplja piliće svoje pod krila! A vi niste htjeli” (Matej 23:37).

Ptice instinktivno štite svoje ptiće. To je jedan od njihovih najjačih nagona. Ptice koje prave gnijezda na tlu, poput domaćih kokoši, moraju budnim okom promatrati sve što bi moglo predstavljati opasnost. Ako kvočka uoči jastreba koji kruži iznad nje, ona odmah digne uzbunu, a pilići trkom pojure pod njena krila znajući da su ondje na sigurnom. Pod majčinim krilima mali žutokljunci mogu naći zaklon i od užarenog sunca ili pak hladnog pljuska. Isus je na sličan način želio stanovnicima Jeruzalema pružiti duhovno utočište i zaštitu. Danas on poziva nas da u njegovom okrilju potražimo zaštitu i pronađemo okrepu od svih životnih briga i pritisaka (Matej 11:28, 29).

Doista možemo puno toga naučiti od “krilatih stvorenja”! Kad sljedeći put budete promatrali ptice, pokušajte se sjetiti biblijskih metafora u kojima se one spominju. Kad pomislite na lastavice, sjetite se koliko bismo trebali cijeniti mjesta na kojima slavimo Jehovu. Uzdajte se u Boga, jer vam on može dati snage da se izdignete iznad svih životnih teškoća, baš kao što se orao diže u visine. Isto tako, budite spremni slijediti Isusa jer nas on može zaštititi kao što kvočka štiti svoje piliće. A kad idući put ugledate rodu, sjetite se koliko je važno budno pratiti zbivanja u svijetu i prepoznati u kojem vremenu živimo.