1, 2. Kako su Pavao i Sila završili u zatvoru u Filipima? (Vidi ilustraciju na početku članka.)

BILO je to oko ponoći. Misionari Pavao i Sila nalazili su se u najskrovitijem dijelu zatvora u Filipima. Noge su im bile u kladama, a leđa su ih još uvijek boljela od mnogih udaraca koje su dobili (Djela 16:23, 24). Kako se samo brzo sve odigralo! Svjetina ih je iznenada odvukla na trg kako bi im se sudilo pred gradskim upraviteljima, koji su se ondje na brzinu okupili (Djela 16:16-22). Kakve li nepravde! Pavao je bio rimski građanin i imao je pravo na zakonito suđenje. *

² Dok je Pavao sjedio u mrklom mraku, zaokupio se razmišljanjem o svemu onome što se tog dana dogodilo. Razmišljao je o ljudima koji su živjeli u Filipima. Njihov grad čak nije imao židovsku sinagogu, za razliku od mnogih drugih gradova koje je Pavao posjetio. Stoga su se Židovi okupljali i zajednički se molili izvan grada, kraj rijeke (Djela 16:13, 14). Zašto u gradu nije postojala sinagoga? Je li razlog bio to što ondje nije bilo ni deset židovskih muškaraca, koliko ih je najmanje trebalo biti da bi se osnovala sinagoga? Stanovnici Filipa očito su bili jako ponosni na to što su rimski građani, čak i ako nisu imali sva prava koja su inače imali građani Rimskog  Carstva (Djela 16:21). Je li im zbog toga možda bilo nezamislivo da bi ti Židovi, Pavao i Sila, mogli biti rimski građani? Bilo kako bilo, ti su ljudi ni krivi ni dužni završili u zatvoru.

3. Zašto je Pavla moglo zbuniti to što je završio u zatvoru, no kako je gledao na situaciju u kojoj se našao?

³ Pavao je možda razmišljao i o događajima koji su se odigrali u prethodnih nekoliko mjeseci. Tada se nalazio na drugoj strani Egejskog mora, u Maloj Aziji. Dok je ondje boravio, sveti duh više ga je puta spriječio da propovijeda dobru vijest u nekim područjima. Duh ga je snažno poticao da ode nekamo drugamo (Djela 16:6, 7). Ali kamo je to trebao otići? Odgovor je saznao u viđenju koje je dobio u Troadi. Bilo mu je rečeno: “Prijeđi u Makedoniju!” Jehova je Pavlu jasno pokazao što očekuje od njega i stoga se on odmah odazvao na poziv. (Pročitaj Djela apostolska 16:8-10.) No što se potom dogodilo? Ubrzo nakon što je došao u Makedoniju završio je u zatvoru! Zašto je Jehova to dopustio? Koliko će dugo ostati u zatvoru? Čak i ako su Pavla mučila takva pitanja, nije dozvolio da mu takve misli potkopaju vjeru i oduzmu radost. I on i Sila počeli su se moliti i pjesmom hvaliti Boga (Djela 16:25). Tada su u svom srcu i umu osjetili mir Božji.

4, 5. (a) Kako bismo se mi mogli naći u sličnoj situaciji kao Pavao? (b) Kako se situacija u kojoj se našao Pavao neočekivano promijenila?

⁴ Možda si se i ti nekad našao u sličnoj situaciji kao Pavao. Možda si bio uvjeren da postupaš u skladu s vodstvom Božjeg svetog duha, a onda se stvari nisu odigrale onako kako si očekivao. Suočio si se s problemima ili si se našao u nekim novim okolnostima te si morao učiniti ogromne promjene u životu (Prop. 9:11). Kad se prisjetiš toga, možda se pitaš zašto je Jehova dopustio da se to dogodi. Ako je tako, što ti može pomoći da i dalje ustrajno služiš Jehovi i potpuno se uzdaš u njega? Da bismo dobili odgovor na to pitanje, osvrnimo se još jednom na izvještaj o Pavlu i Sili.

⁵ Dok su njih dvojica pjevala hvalospjeve Bogu, počeli su se odigravati sasvim neočekivani događaji. Iznenada se dogodio jak potres. Tada su se vrata zatvora širom otvorila i svim su zatvorenicima spali okovi. Pavao je spriječio zatvorskog čuvara da si oduzme život. Potom su se čuvar i svi članovi njegove obitelji krstili. Idućeg jutra gradski su upravitelji poslali svoje službenike da puste Pavla i Silu iz zatvora te im kažu da u miru otiđu iz grada. Kad su upravitelji saznali da su Pavao i Sila rimski građani, shvatili su da su učinili ogromnu grešku, pa su osobno došli kako bi njih dvojicu izveli iz grada. No Pavao i Sila htjeli su se prije odlaska pozdraviti sa svojom sestrom Lidijom, koja se kratko prije toga krstila. Ujedno su iskoristili priliku da ojačaju braću (Djela 16:26-40). Kako se samo brzo sve promijenilo!

6. Što ćemo razmotriti u nastavku?

⁶ Što učimo iz tih događaja? Jehova može učiniti ono što nikad ne bismo očekivali i zato ne trebamo biti pretjerano zabrinuti kad se suočimo s kušnjama. Ta je pouka nesumnjivo ostavila snažan dojam na Pavla. To se vidi iz onoga što je kasnije napisao braći u Filipima u vezi sa zabrinutošću i mirom Božjim. U ovom članku najprije ćemo razmotriti Pavlove riječi koje su zapisane u  Filipljanima 4:6, 7. (Pročitaj.) Potom ćemo se osvrnuti na još neke biblijske izvještaje koji govore o tome kako je Jehova učinio nešto što nitko nije očekivao. Na koncu ćemo vidjeti kako nam “mir Božji” može pomoći da ustrajno služimo Jehovi i potpuno se uzdamo u njega.

7. Koju je pouku Pavao istaknuo u svom pismu Filipljanima i što mi učimo iz njegovih riječi?

⁷ Kad su braća u Filipima pročitala Pavlovo pismo, sigurno su se prisjetila u kakvoj se nevolji našao i kako nikome od njih nije bilo ni na kraj pameti da će Jehova učiniti ono što je na koncu učinio. Čemu ih je Pavao htio poučiti? U biti, rekao im je: Nemojte biti zabrinuti. Molite se i dobit ćete mir Božji. No zanimljivo je da je Pavao rekao da “mir Božji (...) nadilazi svaku misao”. Što to znači? Neki prevoditelji prevode taj izraz riječima “nadilazi i ono o čemu maštamo” ili “nadmašuje sve ljudske zamisli”. Pavao je zapravo kazao da je “mir Božji” toliko čudesan da mi to jednostavno ne možemo pojmiti. Zato, iako mi iz svoje ljudske perspektive možda ne vidimo izlaz iz svojih problema, Jehova zna kako ih riješiti i može učiniti nešto čemu se ni najmanje ne nadamo. (Pročitaj 2. Petrovu 2:9.)

8, 9. (a) Koje je dobro proizašlo iz toga što je Pavao u Filipima doživio nepravdu? (b) Zašto su Filipljani mogli biti uvjereni u istinitost Pavlovih riječi?

⁸ Pavlovo pismo sigurno je ojačalo braću u Filipima jer ih je podsjetilo na sve što je Jehova učinio za njih u prethodnih deset godina. Ono što je Pavao napisao bilo je istina. Iako je Jehova dopustio da on i njegov suradnik dožive nepravdu, to je na koncu doprinijelo “obrani i zakonskom potvrđivanju prava na propovijedanje dobre vijesti” (Filip. 1:7). Gradski upravitelji više se nisu usudili učiniti nikakvo zlo tamošnjoj novoosnovanoj kršćanskoj skupštini. Možda je zbog toga što je Pavao rekao da je rimski građanin njegov suradnik Luka, koji je bio liječnik, mogao ostati u Filipima nakon što su Pavao i Sila otišli. Tako je Luka u tom gradu imao prilike još više pomagati onima koji su tek postali kršćani.

⁹ Kad su braća u Filipima čitala Pavlovo pismo, znala su da ne čitaju riječi čovjeka koji samo teoretizira o nečemu što nije osobno iskusio. Pavao je doživio teške nevolje, ali pokazao je da ima “mir Božji”. Ustvari, kad je pisao Filipljanima, bio je u kućnom pritvoru u Rimu. No još uvijek se vidjelo da ima “mir Božji” (Filip. 1:12-14; 4:7, 11, 22).

10, 11. Što trebamo učiniti kad smo prekomjerno zabrinuti zbog nekog problema i kakvu pomoć možemo očekivati?

¹⁰ Što nam može pomoći da ne budemo zabrinuti ni za što i da osjetimo “mir Božji”? Riječi koje je Pavao napisao Filipljanima pokazuju da je molitva lijek za zabrinutost. Dakle, kad smo zbog nečega zabrinuti, trebamo u molitvi reći Jehovi sve što nas muči. (Pročitaj 1. Petrovu 5:6, 7.) Stoga se moli Jehovi i budi potpuno uvjeren u to da mu je stalo do tebe. Moli mu se “sa zahvaljivanjem”, imajući na umu blagoslove koje dobivaš. I nemoj zaboraviti da Bog “može učiniti neizmjerno više od svega što molimo ili zamislimo” (Efež. 3:20). Razmišljanje o tome ojačat će tvoje pouzdanje u njega.

¹¹ Poput Pavla i Sile, i mi bismo se mogli iznenaditi kad vidimo što je Jehova  spreman učiniti za nas osobno. To možda neće biti nešto spektakularno, ali uvijek ćemo dobiti ono što nam je potrebno (1. Kor. 10:13). Dakako, to ne znači da trebamo sjediti skrštenih ruku i samo čekati da Jehova ispravi ono što nije u redu ili da riješi neki problem. Trebamo postupati u skladu sa svojim molitvama (Rim. 12:11). Time ćemo pokazati da nam je iskreno stalo do onoga za što se molimo i pružit ćemo Jehovi priliku da blagoslovi naš trud. No istovremeno trebamo imati na umu da Jehova može učiniti daleko više od onoga što ga molimo, što planiramo ili očekujemo. Ponekad će nas on iznenaditi i učiniti nešto posve neočekivano. Razmotrimo neke biblijske izvještaje koji će ojačati naše pouzdanje u to da Jehova može za nas učiniti nešto što nikad ne bismo očekivali.

12. (a) Što je Ezekija učinio kad mu je zaprijetio asirski kralj Sanherib? (b) Što učimo iz načina na koji je Jehova riješio nastali problem?

¹² U Bibliji su opisane mnoge situacije u kojima je Jehova učinio nešto posve neočekivano. Naprimjer, za vladavine kralja Ezekije asirski kralj Sanherib napao je Judu i osvojio sve njene utvrđene gradove osim Jeruzalema (2. Kralj. 18:1-3, 13). A onda je odlučio napasti i Jeruzalem. Što je kralj Ezekija učinio kad se suočio s tom prijetnjom? Pomolio se Jehovi i obratio se za savjet Jehovinom proroku Izaiji (2. Kralj. 19:5, 15-20). Ujedno je pokazao razboritost tako što je platio danak koji je Sanherib zatražio od njega (2. Kralj. 18:14, 15). Nakon toga Ezekija se pripremio za dugotrajnu opsadu (2. Ljet. 32:2-4). No što se na koncu dogodilo? Jehova je poslao anđela koji je u jednoj noći pobio 185 000 Sanheribovih vojnika. Tome se zasigurno ni Ezekija nije nadao! (2. Kralj. 19:35).

13. (a) Što možemo naučiti iz onoga što se dogodilo Josipu? (b) Koji je neočekivani blagoslov dobila Abrahamova žena Sara?

¹³ Osvrnimo se i na ono što se dogodilo Jakovljevom sinu Josipu. On je kao mladić završio u zatvoru u Egiptu. Je li u to vrijeme mogao i pomisliti da će jednog dana postati izuzetno moćan čovjek, prvi do faraona? Je li očekivao da će se Jehova njime poslužiti kako bi njegovu obitelj spasio od gladi? (1. Mojs. 40:15; 41:39-43; 50:20). Ono što je Jehova učinio sigurno je nadmašilo sva Josipova očekivanja. Prisjetimo se i Josipove prabake Sare. Je li ostarjela Sara očekivala da će joj Jehova omogućiti da i sama rodi sina, a ne samo da dobije dijete preko svoje sluškinje? Rođenje Izaka nesumnjivo je nadmašilo sve što je Sara uopće mogla zamisliti (1. Mojs. 21:1-3, 6, 7).

14. Što možemo s pouzdanjem očekivati od Jehove?

 ¹⁴ Naravno, mi ne očekujemo da će Jehova nekim čudom ukloniti sve naše probleme prije nego što dođe obećani novi svijet. Ne tražimo ni da u našem životu učini neke spektakularne promjene. No znamo da je naš Bog, Jehova, u prošlosti na izvanredne načine pomagao svojim slugama i da se on nije promijenio. (Pročitaj Izaiju 43:10-13.) Ta nam spoznaja pomaže da se uzdamo u njega. Dobro znamo da on može učiniti sve što je potrebno kako bi nam pomogao da vršimo njegovu volju (2. Kor. 4:7-9). Koju nam pouku pružaju biblijski izvještaji koje smo upravo razmotrili? Kao što vidimo iz primjera Ezekije, Josipa i Sare, Jehova nam može pomoći da savladamo naizgled nesavladive prepreke ako mu ostanemo vjerni.

15. (a) Što će nam pomoći da sačuvamo “mir Božji” kad se suočimo s problemima? (b) Što nam omogućava da budemo u dobrom odnosu s Bogom?

¹⁵ Kako možemo sačuvati “mir Božji” čak i kad se suočimo s problemima? Tako da ostanemo u dobrom odnosu s našim Bogom, Jehovom. Takav odnos moguće je ostvariti samo “preko Krista Isusa”, koji je dao svoj život kao otkupnu žrtvu za nas. To što se naš Otac pobrinuo da bude plaćena otkupnina još je jedno od njegovih zadivljujućih djela. Jehova nam na temelju otkupnine oprašta grijehe, omogućavajući nam tako da imamo čistu savjest i da budemo bliski s njim (Ivan 14:6; Jak. 4:8; 1. Petr. 3:21).

16. Kako će “mir Božji” utjecati na nas? Objasni to pomoću primjera.

¹⁶ Kako će na nas utjecati “mir Božji koji nadilazi svaku misao”? Biblija kaže da će on čuvati naša srca i naš um “preko Krista Isusa” (Filip. 4:7). Izvorna grčka riječ koja je prevedena izrazom “čuvati” bila je vojni izraz. Odnosila se na skupinu vojnika koji su u drevno doba imali zadatak čuvati utvrđeni grad. Jedna takva skupina vojnika čuvala je Filipe. Stanovnici tog grada mogli su noću mirno spavati, znajući da vojnici čuvaju gradska vrata. Slično je i s nama. Kad imamo “mir Božji”, u našem srcu i umu vlada spokoj. Mi znamo da je Jehovi stalo do nas i da on želi da budemo istinski sretni (1. Petr. 5:10). Ta nas spoznaja štiti kako nas ne bi shrvale brige ili obeshrabrenje.

17. Što će nam pomoći da s pouzdanjem gledamo na budućnost?

¹⁷ Uskoro će se čovječanstvo suočiti s najvećom nevoljom svih vremena (Mat. 24:21, 22). Mi ne znamo točno što će se dogoditi svakome od nas. Međutim, ne trebamo biti pretjerano zabrinuti. Istina, ne znamo što će sve Jehova učiniti, ali dobro znamo kakav je naš Bog. Na temelju onog što je činio u prošlosti znamo da on uvijek ostvari ono što je naumio, i to ponekad na sasvim neočekivan način. Svaki put kad Jehova učini nešto kako bi nam pomogao, imamo priliku na nov način iskusiti “mir Božji koji nadilazi svaku misao”.