1. Prema 1. Solunjanima 5:11, u kojoj vrsti gradnje svi mi danas sudjelujemo?

 JE LI tvoja skupština ikada gradila ili obnavljala dvoranu za sastanke? Ako je tako, vjerojatno se dobro sjećaš prvog sastanka održanog u prekrasnoj, novouređenoj dvorani. Sigurno si bio jako zahvalan Jehovi. Možda te od snažnih emocija toliko steglo u grlu da si jedva mogao pjevati uvodnu pjesmu. Naše lijepe, kvalitetno sagrađene dvorane donose slavu Jehovi. No mi ga još više slavimo kad sudjelujemo u jednoj drugačijoj vrsti gradnje, u izgradnji nečega što je daleko vrednije od samih dvorana. Riječ je o duhovnoj izgradnji svih nas koji dolazimo u te dvorane kako bismo slavili Jehovu. Apostol Pavao mislio je upravo na tu vrstu gradnje kad je napisao riječi iz 1. Solunjanima 5:11, koje su tematski redak ovog članka. (Pročitaj.)

2. Što ćemo razmotriti u ovom članku?

² Apostol Pavao izvrstan je primjer kršćanina koji je znao kako izgrađivati svoje suvjernike. On ih je dobro razumio i suosjećao je s njima. U ovom članku razmotrit ćemo kako je Pavao pomagao svojoj braći i sestrama (1) da podnose kušnje, (2) da budu u miru jedni s drugima i (3) da ojačaju svoju vjeru u Jehovu. Vidjet ćemo kako se mi danas možemo ugledati na njega te izgrađivati svoju braću i sestre (1. Kor. 11:1).

3. Koje je uravnoteženo gledište o poslu i službi imao apostol Pavao?

³ Pavao je jako volio svoju braću i sestre. Budući da je i sam doživio mnoge nevolje, mogao je dobro razumjeti svoje suvjernike i suosjećati s njima kad su doživljavali razne  kušnje. U jednoj situaciji Pavlu je ponestalo novca, pa je morao pronaći posao kako bi se pobrinuo za potrebe sebe i svojih suradnika (Djela 20:34). On je po zanimanju bio izrađivač šatora. Kad je došao u Korint, u početku je radio zajedno s Akvilom i Priscilom, koji su također bili izrađivači šatora. No povrh toga “svake je subote” propovijedao Židovima i Grcima. A kad su došli Sila i Timotej, “Pavao se potpuno posvetio propovijedanju Božje riječi” (Djela 18:2–5). On nikad nije smetnuo s uma svoj glavni životni cilj – službu Jehovi. Budući da je svojom marljivošću u poslu i u službi pružao drugima izvrstan primjer, mogao je jako dobro ohrabriti svoju braću i sestre. Podsjetio ih je kako ne bi smjeli dopustiti da ih toliko zaokupe životni problemi i briga za obitelj da zbog toga zanemare ono “što je najvažnije”, a to su sve aktivnosti povezane sa službom Jehovi (Filip. 1:10).

4. Kako su Pavao i Timotej pomogli svojim suvjernicima da podnesu progon?

⁴ Ubrzo nakon što je u Solunu bila osnovana skupština, tamošnja braća suočila su se s teškim protivljenjem. Zli protivnici okupili su svjetinu i krenuli u potragu za Pavlom i Silom. Kad ih nisu pronašli, odvukli su neku braću pred gradske poglavare, vičući: “Oni [se] bune protiv carskih odredbi” (Djela 17:6, 7). Možeš li zamisliti koliko su se ta novokrštena braća šokirala i uznemirila kad su vidjela da su se njihovi sugrađani žestoko okomili na njih? Taj nemili događaj mogao je umanjiti njihovu revnost u službi Jehovi, ali Pavao je dao sve od sebe kako ne bi došlo do toga. Iako su on i Sila morali napustiti grad, pobrinuli su se da novoosnovana skupština dobije potrebnu pomoć. Pavao je podsjetio Solunjane: “Vama smo poslali Timoteja, našeg brata (...), da vas ojača i utješi te tako učvrsti vašu vjeru kako se nitko ne bi pokolebao zbog tih nevolja” (1. Sol. 3:2, 3). Timotej se, po svoj prilici, i sam suočio s protivljenjem još dok je živio u Listri. Iz prve ruke vidio je kako je Pavao ojačao tamošnju braću. Budući da je osobno vidio kako je Jehova u toj situaciji pomogao svojim slugama, Timotej je mogao utješiti svoju novokrštenu braću i sestre te im reći da će i u njihovom slučaju na kraju sve dobro završiti (Djela 14:8, 19–22; Hebr. 12:2).

5. Kako je Bryantu pomogao jedan starješina?

⁵ Na koji je još način Pavao jačao svoje suvjernike? Kad su se on i Barnaba vratili u Listru, Ikonij i Antiohiju, “u svakoj su skupštini imenovali starješine” (Djela 14:21–23). Ta su imenovana braća nesumnjivo tješila i jačala skupštine, kao što to i danas čine naši starješine. To je osobno iskusio i naš brat Bryant, koji kaže: “Kad sam navršio 15 godina, moj je otac otišao od kuće, a majka mi je bila isključena. Osjećao sam se napušteno i obeshrabreno.” Što je Bryantu pomoglo da lakše podnese to teško razdoblje? On kaže: “Tony, starješina iz moje skupštine, razgovarao je sa mnom na sastancima i u drugim prilikama. Govorio mi je o Božjim slugama koji su se suočili s kušnjama, ali su ipak ostali radosni. Podsjetio me na riječi iz Psalma 27:10 i često mi je govorio o Ezekiji, koji je vjerno služio Jehovi iako mu njegov otac nije u tome pružio dobar primjer.” Kako je na Bryanta utjecala praktična pomoć koju je dobio? On kaže: “Uz Tonyjevu podršku i ohrabrenje s vremenom sam započeo s punovremenom službom i sada radosno služim Jehovi.” Starješine, trudite se obratiti  pažnju na one koji poput Bryanta možda trebaju pomoć i ohrabrenje (Izr. 12:25).

6. Čime se Pavao služio kako bi ohrabrio svoju braću i sestre?

⁶ Pavao je podsjetio svoje suvjernike na “veliki oblak svjedoka” – Božje sluge koji su izdržali razne kušnje zahvaljujući snazi koju su dobili od Jehove (Hebr. 12:1). Pavao je dobro znao koliku snagu imaju životne priče Jehovinih slugu iz prošlosti koji su hrabro podnijeli razne nevolje. Znao je da takva iskustva mogu njegovoj braći i sestrama uliti hrabrost i pomoći im da usmjere pogled na “grad živog Boga” (Hebr. 12:22). Isto je i s nama danas. Tko se od nas nije ohrabrio kad je čitao o tome kako je Jehova pomogao Gideonu, Baraku, Davidu, Samuelu i još mnogim drugima? (Hebr. 11:32–35). A kako je s iskustvima vjernih Božjih slugu iz našeg vremena? U naše glavno sjedište često stižu pisma braće i sestara kojima je ojačalo vjeru to što su pročitali životnu priču nekog vjernog Jehovinog sluge iz suvremenog doba.

7. Što učiš iz Pavlovog savjeta zapisanog u Rimljanima 14:19–21?

⁷ Mi izgrađujemo svoju braću i sestre kad svojim riječima i djelima gradimo mir u skupštini. Ne dopuštamo da razlike u mišljenju uzrokuju podjele među nama. Osim toga, ne inzistiramo na svojim pravima i spremni smo popustiti ako se ne krši nijedno biblijsko načelo. Uzmimo za primjer ono što se dogodilo u skupštini u Rimu. U njoj je bilo i židovskih i nežidovskih kršćana. Kad je Mojsijev zakon bio ukinut, prestale su vrijediti i odredbe po kojima je bilo zabranjeno jesti određene vrste hrane (Mar. 7:19). Otad su neki židovski kršćani smatrali da mogu jesti svu hranu. No drugi nisu htjeli jesti hranu koja im je prije bila zabranjena. Zbog toga je u skupštini došlo do podjela. Pavao je zato istaknuo koliko je važno sačuvati mir u skupštini. Rekao je braći: “Najbolje je ne jesti meso i ne piti vino i ne činiti ništa zbog čega bi se tvoj brat mogao spotaknuti.” (Pročitaj Rimljanima 14:19–21.) Na taj način pomogao je svojim suvjernicima uvidjeti koliko takve prepirke mogu štetiti i pojedincima i cijeloj skupštini. Pavao je bio spreman i kod sebe činiti neke promjene samo da ne bi druge navodio na spoticanje (1. Kor. 9:19–22). Poput njega, i mi možemo izgrađivati druge i čuvati mir ako ne pravimo sporno pitanje oko nečega što je stvar osobnog ukusa.

8. Kako je Pavao postupio kad je neslaganje u vezi s jednim važnim pitanjem ugrozilo mir skupštine?

⁸ Pavao nam je pružio dobar primjer u tome kako sačuvati mir kad se s drugima ne slažemo u nekim važnim pitanjima. Naprimjer, u prvoj kršćanskoj skupštini neki su uporno tvrdili da se nežidovi koji su se obratili na kršćanstvo moraju obrezati. Možda su to radili zato da ih Židovi ne bi osuđivali (Gal. 6:12). Pavao se snažno protivio tom gledištu, ali nije inzistirao na tome da bude po njegovom, nego je ponizno pitao za savjet apostole i starješine u Jeruzalemu (Djela 15:1, 2). Tako je pomogao tim kršćanima da ostanu radosni i sačuvaju mir u skupštini (Djela 15:30, 31).

9. Kako se možemo ugledati na Pavla?

⁹ Ako i danas među kršćanima dođe do ozbiljnih neslaganja, mi čuvamo mir tako da tražimo savjete od onih koje je Jehova postavio da se brinu za skupštinu. Biblijske savjete često možemo naći u našim publikacijama  ili u uputama koje dobivamo od naše organizacije. Ako se trudimo postupati po tim uputama, umjesto da zastupamo svoja vlastita gledišta, doprinijet ćemo tome da u skupštini vlada mir.

10. Kako je još Pavao promicao mir u skupštini?

¹⁰ Pavao je promicao mir tako što je isticao pozitivne osobine svoje braće i sestara, a ne njihove negativne strane. Naprimjer, u zaključku svoje poslanice Rimljanima Pavao je poimence spomenuo mnoge kršćane te je u većini slučajeva rekao nešto lijepo o njima ili spomenuo neku konkretnu pojedinost u vezi s njima. Po uzoru na Pavla i mi možemo često spomenuti lijepe osobine svoje braće i sestara. Kad tako postupamo, pomažemo svojim suvjernicima da se još više zbliže jedni s drugima i doprinosimo tome da u skupštini vlada ljubav.

11. Kako možemo obnoviti mir kad dođe do nesuglasica?

¹¹ Ponekad čak i među zrelim kršćanima može doći do neslaganja u mišljenju, pa i svađe. To se dogodilo Pavlu i njegovom bliskom prijatelju Barnabi. Njih se dvojica nikako nisu mogla složiti oko toga trebaju li Marka povesti sa sobom na sljedeće misionarsko putovanje. Među njima je došlo do “žestoke svađe”, nakon čega je svatko otišao svojim putem (Djela 15:37–39). No Pavao, Barnaba i Marko izgladili su narušene odnose, čime su pokazali da im je jako stalo do mira i jedinstva skupštine. Kasnije je Pavao lijepo govorio o Barnabi i Marku (1. Kor. 9:6; Kol. 4:10, 11). I mi trebamo razriješiti nesuglasice do kojih je možda došlo između nas i nekih u skupštini, a nakon toga trebamo se koncentrirati na lijepe osobine tih svojih suvjernika. Na taj način gradimo mir i jedinstvo (Efež. 4:3).

12. S kakvim se problemima suočavaju naša braća i sestre?

¹² Mi izgrađujemo svoju braću i sestre kad jačamo njihovu vjeru u Jehovu. Nekima od njih rugaju se članovi obitelji koji nisu u istini ili kolege s posla ili iz škole. Drugi se bore s ozbiljnim zdravstvenim problemima ili im je teško izaći na kraj s povrijeđenim osjećajima. A ima i kršćana koji već godinama služe Jehovi i dugo čekaju da dođe kraj ovom zlom svijetu. Takve situacije mogu biti pravi ispit vjere za današnje kršćane. Članovi skupštine u 1. stoljeću suočavali su se sa sličnim izazovima. Kako je Pavao ojačao te svoje suvjernike?

13. Kako je Pavao pomogao svojim suvjernicima koji su se suočavali s ruganjem?

¹³ Pavao je koristio Božju Riječ da bi jačao vjeru svoje braće i sestara. Naprimjer, neki židovski kršćani možda nisu znali što reći članovima svoje obitelji koji su omalovažavali kršćanstvo i tvrdili da je židovstvo neusporedivo bolja religija. Te je kršćane sigurno jako ojačala Pavlova poslanica Hebrejima (Hebr. 1:5, 6; 2:2, 3; 9:24, 25). Služeći se njegovim snažnim argumentima mogli su ušutkati one koji su im se protivili. I mi na sličan način možemo pružiti podršku svojim suvjernicima koji se suočavaju s ruganjem. Možemo im pomoći da se dobro služe našim biblijskim publikacijama i da znaju objasniti svoja uvjerenja. Ako se našim mladima netko ruga zato što vjeruju u stvaranje, možemo im pomoći da nađu korisne informacije u brošurama Je li život nastao stvaranjem? i Pet važnih pitanja o porijeklu života. Tako će lakše moći objasniti zašto vjeruju da je Bog stvorio život.

14. Što je Pavao činio iako je prvenstveno bio zaokupljen propovijedanjem i poučavanjem?

 ¹⁴ Pavao je potaknuo svoju braću i sestre da pokazuju ljubav čineći “dobra djela” (Hebr. 10:24). On je pomagao svojim suvjernicima ne samo onim što je govorio nego i onim što je radio. Naprimjer, kad je kršćane u Judeji snašla teška glad, Pavao je sudjelovao u pružanju pomoći tamošnjoj braći (Djela 11:27–30). Iako je bio zaokupljen propovijedanjem i poučavanjem, uvijek je tražio načine da pomogne onima koji su trebali materijalnu pomoć (Gal. 2:10). Na taj način Pavao je jačao pouzdanje svojih suvjernika u to da će se Jehova brinuti za njih. I mi danas jačamo vjeru svoje braće i sestara kad nesebično koristimo svoje vrijeme, snagu i sposobnosti kako bismo pomagali onima koji su nastradali u nekoj katastrofi. To činimo i kad redovito dajemo priloge za naše svijetom rašireno djelo. Na te i razne druge načine pomažemo svojoj braći i sestrama da se uzdaju u to da ih Jehova nikada neće ostaviti.

15, 16. Kako se trebamo ophoditi s onima kojima je vjera oslabjela?

¹⁵ Pavao nije digao ruke od onih kojima je oslabjela vjera. Pokazao je da ih razumije i da ima pozitivan stav prema njima te im se obraćao toplim i srdačnim riječima (Hebr. 6:9; 10:39). Naprimjer, u poslanici Hebrejima često je koristio zamjenice “mi”, “nama” i slične riječi, čime je i sebe uključio u ono što je govorio braći. Tako je priznao da i on sam mora primjenjivati savjete koje im je dao (Hebr. 2:1, 3). Ni mi ne želimo dići ruke od onih kojima je vjera oslabjela. Umjesto toga, mi ih jačamo i hrabrimo tako što im pokazujemo da nam je iskreno stalo do njih. Na taj način dajemo  im do znanja da ih stvarno volimo. Osim samih riječi, na njih jednako ohrabrujuće može djelovati i naš blag i topao ton glasa.

¹⁶ Pavao je ohrabrio svoju braću i sestre tako što ih je podsjetio na to da Jehova vidi njihova dobra djela (Hebr. 10:32–34). I mi možemo učiniti nešto slično kad pomažemo suvjerniku kojem je vjera oslabjela. Mogli bismo ga zamoliti da nam ispriča kako je upoznao istinu ili ga potaknuti da se prisjeti nekih situacija u kojima je osjetio Jehovinu podršku. U takvim prilikama možemo podsjetiti našeg suvjernika da Jehova nije zaboravio njegovu ljubav i dobra djela te da ga ni u budućnosti neće napustiti (Hebr. 6:10; 13:5, 6). Takvi razgovori mogu ohrabriti tu našu dragu braću i probuditi u njima želju da nastave služiti Jehovi.

17. Kako sve možemo izgrađivati svoju braću i sestre?

¹⁷ Kao što građevinski radnik s vremenom postaje sve vještiji u svom poslu, tako i mi možemo naučiti još djelotvornije izgrađivati jedni druge. Možemo pomagati svojim suvjernicima da ustrajno podnose kušnje tako da im pričamo o Božjim slugama iz prošlosti koji su ustrajno podnosili nevolje. Možemo promicati mir tako da ističemo lijepe osobine koje zapažamo kod drugih, čuvamo mir kad je on ugrožen i pomirimo se s našom braćom kad među nama dođe do nesuglasica. Osim toga, možemo jačati vjeru svoje braće i sestara tako da ih podsjećamo na važne biblijske istine, pružamo im praktičnu pomoć i trudimo se pomagati onima koji su duhovno oslabjeli.

18. Na što te potaknuo ovaj članak?

¹⁸ Oni koji sudjeluju u teokratskim građevinskim projektima osjećaju se sretno i ispunjeno. I mi možemo iskusiti takvu radost kad sudjelujemo u duhovnoj izgradnji skupštine. Za razliku od zgrada koje će s vremenom propasti rezultati našeg rada trajat će u svu vječnost. Zato dajmo sve od sebe da hrabrimo i izgrađujemo jedni druge! (1. Sol. 5:11).