1, 2. Zašto je Danijela Bog smatrao svojim miljenikom i kako možemo biti poslušni poput njega?

KAD su židovski izgnanici ušli u drevni grad Babilon, posvud oko sebe vidjeli su idole i ljude koji su bili u ropstvu zlih duhova. Ipak, vjerni Židovi poput Danijela i njegova tri prijatelja nisu dopustili da ih Babilonci oblikuju (Dan. 1:6, 8, 12; 3:16-18). Danijel i njegovi prijatelji čvrsto su odlučili ostati odani isključivo Jehovi kao svom Lončaru. U tome su i uspjeli! Iako je Danijel gotovo čitav život proveo u Babilonu, jedan ga je anđeo nazvao “miljenikom Božjim” (Dan. 10:11, 19).

² U biblijska vremena lončar je mogao utisnuti komad gline u kalup kako bi on poprimio željeni oblik. Oni koji danas štuju Jehovu priznaju ga za vrhovnog vladara i uviđaju da jedino on ima pravo oblikovati narode. (Pročitaj Jeremiju 18:6.) Bog ujedno ima pravo oblikovati svakog od nas. No on poštuje našu slobodnu volju i želi da mu budemo podložni zato što to želimo. U nastavku ćemo razmotriti što nam može pomoći da budemo poput meke gline u Jehovinim rukama. Saznat ćemo odgovore na sljedeća tri pitanja: (1) Što trebamo činiti da nam srce ne bi otvrdnulo i prestalo prihvaćati Božje savjete? (2) Kako možemo razvijati osobine koje će nam pomoći da budemo  podložni Jehovi i dopustimo mu da nas oblikuje? (3) Kako kršćanski roditelji mogu pokazati da su podložni Bogu dok se trude oblikovati svoju djecu?

3. Zbog čega bi naše srce moglo otvrdnuti? Objasni to pomoću primjera.

³ “Više od svega što se čuva, čuvaj srce svoje, jer iz njega izvire život”, piše u Mudrim izrekama 4:23. Zbog kojih bi loših osobina, stavova i postupaka naše srce moglo otvrdnuti? Među ostalim, to su pretjerani ponos, odnosno oholost, činjenje grijeha i manjak vjere. Zbog toga bismo mogli postati neposlušni i buntovni (Dan. 5:1, 20; Hebr. 3:13, 18, 19). Judin kralj Uzija nesumnjivo je postao ohol. (Pročitaj 2. Ljetopisa 26:3-5, 16-21.) On je u početku činio “što je pravo u očima Jehovinim” i “neprestano je tražio Boga”. No “kad je postao moćan, srce mu se (...) uzoholilo”, premda je postao moćan zahvaljujući Bogu! Čak je pokušao zapaliti kad u hramu — a to je bilo dopušteno samo svećenicima iz Aronove loze. Kad su mu svećenici rekli da ne smije to činiti, oholi se Uzija razgnjevio! Do čega je to dovelo? Do njegovog “sloma”. Bog ga je ponizio udarivši ga gubom te je Uzija ostao gubav sve do svoje smrti (Izr. 16:18).

4, 5. Što bi nam se moglo dogoditi ako se ne bismo čuvali prekomjernog ponosa? Navedi primjer.

⁴ Ako bismo dopustili da se u naše srce uvuče prekomjeran ponos, i mi bismo mogli početi misliti o sebi “više nego što treba misliti”, možda čak u tolikoj mjeri da prestanemo prihvaćati biblijske savjete (Rim. 12:3; Izr. 29:1). Uzmimo za primjer Jima, starješinu koji se oko jednog pitanja nije slagao s drugim starješinama u svojoj skupštini. Jim kaže: “Rekao sam braći da nemaju ljubavi i otišao sa sastanka starješinstva.” Nakon pola godine preselio se u drugu skupštinu, no ondje nije bio imenovan za starješinu. On priznaje: “To me dotuklo. Bio sam toliko uvjeren da sam u pravu da sam se udaljio od istine.” Jim je bio neaktivan deset godina. On kaže: “Moj je ponos bio povrijeđen i počeo sam kriviti Jehovu za ono što mi se događa. Braća su godinama dolazila k meni i nastojala me urazumiti, ali nisam htio prihvatiti njihovu pomoć.”

⁵ Jimovo iskustvo pokazuje kako nas pretjeran ponos može navesti na to da počnemo opravdavati svoje postupke i postanemo poput tvrde gline (Jer. 17:9). “Naprosto nisam mogao prestati misliti na to koliko su drugi, iz moje perspektive, bili u krivu”, kaže Jim. Da li te ikad neki suvjernik povrijedio ili te pogodilo to što si izgubio neka zaduženja u skupštini? Ako ti se takvo što dogodilo, kako si reagirao? Jesi li dopustio da te nadvlada ponos ili ti je bilo najvažnije pomiriti se sa svojim bratom i ostati vjeran Jehovi? (Pročitaj Psalam 119:165; Kološanima 3:13.)

6. Što bi nam se moglo dogoditi ako bismo činili grijeh?

⁶ Ako bismo činili neki grijeh, možda čak potajno, također bi nam se moglo dogoditi da nam postane teško prihvaćati savjete koje dobivamo od Jehove. U tom bi nam slučaju s vremenom moglo biti sve lakše činiti grijeh. Jedan brat rekao je da ga nakon nekog vremena to što je činio grijeh gotovo nimalo nije uznemiravalo (Prop. 8:11). Jedan drugi brat, koji je imao naviku gledati pornografiju, priznao je: “Počeo sam sve više kritizirati starješine.” Njegova loša navika štetila mu je u duhovnom pogledu. S vremenom se saznalo što čini te su mu starješine pružili pomoć koja mu je bila prijeko potrebna.  Naravno, svi smo mi nesavršeni. No ako počnemo kritizirati svoju braću ili ako tražimo opravdanje za svoje loše postupke umjesto da se obratimo Bogu za oproštenje i pomoć, to bi moglo biti znak da naše srce postaje tvrdo.

7, 8. (a) Kako su Izraelci u drevno doba pokazali da im je srce otvrdnulo zbog nedostatka vjere? (b) Što učimo iz njihovog primjera?

⁷ Izvještaj o Izraelcima koje je Jehova izbavio iz Egipta pokazuje kako zbog nedostatka vjere čovjeku može otvrdnuti srce. Taj je narod vidio mnoga zadivljujuća čuda koja je Bog učinio za njih. No kad su se približili Obećanoj zemlji, pokazali su da nemaju vjere. Umjesto da se uzdaju u Jehovu, prestrašili su se i počeli gunđati protiv Mojsija. Čak su se htjeli vratiti u Egipat, u kojem su bili robovi! Jehovu je to jako povrijedilo. “Dokle će me ovaj narod prezirati?” rekao je (4. Mojs. 14:1-4, 11; Psal. 78:40, 41). Budući da im je srce otvrdnulo i da nisu imali vjere, cijeli taj naraštaj umro je u pustinji.

⁸ Budući da je novi svijet danas tako blizu, naša vjera nalazi se na ispitu. Stoga je dobro da provjerimo koliko nam je vjera čvrsta. Naprimjer, mogli bismo razmisliti o tome kako gledamo na Isusove riječi zapisane u Mateju 6:33. Upitaj se: Može li se po mojim odlukama i životnim prioritetima doista vidjeti da vjerujem u istinitost Isusovih riječi? Bi li mi se moglo dogoditi da prestanem redovito ići na sastanke ili u službu propovijedanja kako bih više zarađivao? Što ću učiniti ako mi posao počne oduzimati previše vremena i snage? Hoću li dopustiti svijetu da me utisne u svoj kalup i možda čak navede da napustim istinu?

9. Zašto trebamo ispitivati jesmo li u vjeri i kako to možemo činiti?

⁹ Navedimo još jedan primjer. Zamisli Jehovinog slugu koji se ne drži u potpunosti biblijskih načela, primjerice onih koja se odnose na izbor društva i zabave ili na ophođenje s isključenim osobama. Upitaj se: Jesam li možda i ja takav? Ako primijetimo da je naše srce počelo otvrdnjivati, odmah moramo preispitati svoju vjeru! Biblija nas potiče: “Ispitujte jeste li u vjeri, sami sebe provjeravajte!” (2. Kor. 13:5). Trebali bismo se redovito i iskreno preispitivati pomoću Božje Riječi.

10. Što nam može pomoći da budemo poput meke gline u Jehovinim rukama?

¹⁰ Bog nam putem svoje Riječi, kršćanske skupštine i službe propovijedanja pomaže da ostanemo poput meke gline. Kao što voda omekšava glinu, tako i nama svakodnevno čitanje Biblije i duboko razmišljanje pomaže da budemo osobe koje Jehova može oblikovati. Jehova je zapovjedio izraelskim kraljevima da prepišu Božji zakon i čitaju ga svaki dan (5. Mojs. 17:18, 19). Apostoli su bili svjesni toga da moraju čitati svete spise i razmišljati o njima žele li biti djelotvorni u službi propovijedanja. Oni su u svojim knjigama i pismima na stotine puta citirali i spominjali hebrejske svete spise te su poticali ljude kojima su propovijedali da i oni proučavaju te spise (Djela 17:11). I danas vidimo koliko je važno svaki dan čitati Božju Riječ i duboko razmišljati o njoj (1. Tim. 4:15). To nam pomaže da budemo ponizni pred Jehovom i dopustimo mu da nas oblikuje.

11, 12. Pomoću primjera objasni kako se Jehova može poslužiti kršćanskom skupštinom da bi oblikovao svakog od nas u skladu s našim potrebama.

¹¹ Jehova putem kršćanske skupštine svakog od nas oblikuje u skladu s našim potrebama. Jim, kojeg smo ranije spomenuli, smekšao se kad mu je jedan  starješina pokazao da mu je stalo do njega. “Nikad me nije krivio za to što sam se našao u takvoj situaciji i nikad me nije kritizirao”, kaže Jim. “Umjesto toga, uvijek je bio pozitivan i pokazao je da mi iskreno želi pomoći.” Nakon otprilike tri mjeseca taj je starješina pozvao Jima na sastanak. “Skupština me srdačno primila”, kaže Jim. “Ljubav koju su mi suvjernici pokazali potaknula me na promjene. Počeo sam shvaćati da nije najvažnije kako se ja osjećam. Uz podršku svojih suvjernika i svoje drage žene — koja u duhovnom pogledu nikad nije pokleknula — s vremenom sam duhovno ojačao. Osim toga, jako su me ohrabrili članci ‘Jehovu ne treba kriviti’ i ‘Lojalno služi Jehovi’, koji su objavljeni u Stražarskoj kuli od 15. studenoga 1992.”

¹² Jim je s vremenom ponovno bio imenovan za starješinu. Sada pomaže drugoj braći da nadvladaju probleme poput onih koje je on imao te da se duhovno oporave. Jim kaže: “Mislio sam da sam u bliskom odnosu s Jehovom, ali to zapravo nije bila istina! Žao mi je što me ponos toliko zaslijepio da sam se opterećivao tuđim manama umjesto da se usredotočim na ono što je uistinu važno” (1. Kor. 10:12).

13. Koje osobine razvijamo u službi propovijedanja i zašto je to korisno?

¹³ Kako nas služba propovijedanja oblikuje i pomaže nam da budemo bolje osobe? Propovijedanje dobre vijesti omogućava nam da razvijamo poniznost i plodove Božjeg duha (Gal. 5:22, 23). Razmisli o vrlinama koje si razvio propovijedajući dobru vijest. Osim toga, pokazivanjem osobina koje su krasile Krista ostavljamo dobru sliku o vijesti koju objavljujemo, što može potaknuti ljude da  promijene mišljenje o nama. Naprimjer, dvoje Jehovinih svjedoka u Australiji došlo je jednoj ženi na vrata. Iako je ona bila vrlo gruba prema njima, oni su je s poštovanjem saslušali. Ženi je kasnije bilo žao zbog toga kako se ponijela, pa je napisala pismo podružnici. U njemu je, između ostalog, stajalo: “Želim se ispričati tim dvoma iznimno strpljivim i poniznim ljudima zbog toga što sam bila tako ponosna i neuljudna. Bilo je krajnje nerazumno što sam tako grubo otjerala dvoje ljudi koji su širili Božju Riječ.” Bi li ta žena napisala takvo što da su objavitelji imalo pokazali ljutnju? Vjerojatno ne bi. Naše propovijedanje doista pomaže i nama i našim bližnjima!

14. Što roditelji moraju činiti ako žele uspješno oblikovati svoju djecu?

¹⁴ Mnoga djeca vole učiti i obično su ponizna (Mat. 18:1-4). Stoga razboriti roditelji nastoje svojim mališanima usaditi istinu u um i srce, odnosno pomoći im da je dobro upoznaju i zavole (2. Tim. 3:14, 15). Naravno, da bi u tome uspjeli, trebaju najprije usaditi istinu u svoje srce i živjeti u skladu s njom. Kad to čine, njihova djeca imaju priliku ne samo učiti o istini nego i vidjeti kako ona utječe na čovjekov život. Osim toga, na taj način uče gledati na roditeljski odgoj kao na izraz Jehovine ljubavi i ljubavi svojih roditelja.

15, 16. Kako bi roditelji trebali pokazati da se uzdaju u Boga ako njihovo dijete bude isključeno?

¹⁵ No neka djeca koja su odgajana kao Jehovini svjedoci s vremenom napuste istinu ili budu isključena, što njihovoj obitelji zadaje veliku bol. “Kad je moj brat bio isključen”, kaže jedna sestra iz Južnoafričke Republike, “osjećala sam se kao da je umro. Srce mi se paralo od tuge!” Što su ona i njeni roditelji učinili? Postupili su u skladu s uputama iz Božje Riječi. (Pročitaj 1. Korinćanima 5:11, 13.) Roditelji te sestre kažu: “Čvrsto smo odlučili biti poslušni biblijskim zapovijedima jer smo znali da će postupanje po Božjoj volji donijeti najbolje rezultate. Isključenje smo smatrali disciplinskom mjerom koja dolazi od Jehove te smo bili uvjereni u to da on svoje sluge ukorava i kažnjava iz ljubavi i s mjerom. Stoga smo sa svojim sinom kontaktirali samo kad je bila riječ o najnužnijim obiteljskim obavezama.”

¹⁶ Kako se sin osjećao? On je kasnije rekao: “Znao sam da me moja obitelj ne mrzi, nego da su poslušni Jehovi i njegovoj organizaciji.” Također je rekao: “Kad si primoran preklinjati Jehovu za pomoć i oprost, shvatiš koliko ga zapravo trebaš.” Zamisli samo koliko je njegova obitelj bila sretna kad je bio ponovno primljen! Da, kad na svim svojim putevima imamo Boga na umu, bit ćemo istinski sretni i zadovoljni (Izr. 3:5, 6; 28:26).

17. Zašto bismo trebali u svemu biti podložni Jehovi i kako će to biti na našu dobrobit?

¹⁷ Prorok Izaija ukazao je na to da će potkraj izgnanstva u Babilonu pokajnički Židovi reći: “Jehova, ti si Otac naš. Mi smo glina, a ti si Lončar naš, i svi smo djelo ruku tvojih.” Izaija je potom prorekao da će oni moliti Jehovu: “Nemoj se dovijeka sjećati prijestupa našega! Pogledaj, molim te, mi smo svi narod tvoj!” (Iza. 64:8, 9). Ako se i mi ponizno podložimo Jehovi i ako sve u svom životu podredimo njemu, bit ćemo njegovi miljenici kao i prorok Danijel. Osim toga, Jehova će nas i dalje oblikovati pomoću svoje Riječi, svog duha i svoje organizacije kako bismo jednog dana mogli postati savršena “djeca Božja” (Rim. 8:21).