1. Kako možemo oponašati svog brižnog Oca, Jehovu?

JEHOVA, naš brižni nebeski Otac, jako nas voli (Ivan 3:16). Mi ga želimo oponašati i zato se trudimo biti “suosjećajni, puni bratske ljubavi [i] samilosni” prema svima, a naročito prema “svojoj braći u vjeri” (1. Petr. 3:8; Gal. 6:10). Kad se neki naš suvjernik nađe u teškim okolnostima, nastojimo mu pomoći.

2. O čemu će biti riječi u ovom članku?

² Svi koji žele biti dio Jehovine obitelji kad-tad naći će se u stresnim situacijama (Mar. 10:29, 30). Kako se ovaj svijet bliži svom kraju, velika je vjerojatnost da ćemo imati sve više problema. Kako možemo pomoći jedni drugima? Razmotrit ćemo biblijske izvještaje o Lotu, Jobu i Naomi i vidjeti koju pouku možemo izvući iz njih. Osim toga, osvrnut ćemo se na neke izazove s kojima se suočavaju naša braća i sestre i istaknuti kako im možemo pomoći.

3. Prema 2. Petrovoj 2:7, 8, koju je lošu odluku donio Lot i do čega je to dovelo?

³ Lot je odlučio nastaniti se u Sodomi, među ljudima koji su bili strašno nemoralni. Bila je to jako loša odluka. (Pročitaj 2. Petrovu 2:7, 8.) Istina, Sodoma je bila smještena u plodnom i bogatom kraju, no preseljenje u taj grad skupo je koštalo Lota (1. Mojs. 13:8-13; 14:12). Izgleda da se njegova žena toliko vezala za grad ili neke ljude koji su ondje živjeli da se zbog toga oglušila na Jehovinu  zapovijed i izgubila život. Osim toga, Lotove kćeri bile su zaručene za mladiće koji su poginuli u Sodomi kad je Bog to područje uništio vatrom i sumporom. Lot je ostao bez kuće, imovine i, što je najbolnije, bez svoje žene (1. Mojs. 19:12-14, 17, 26). Je li Jehova izgubio strpljenje sa svojim slugom koji je trpio posljedice svoje loše odluke? Nije.

4. U kojim je situacijama Jehova bio strpljiv s Lotom? (Vidi ilustraciju s naslovnice.)

⁴ Iako je Lot sam izabrao živjeti u Sodomi, Jehova se sažalio na njega i poslao anđele da spase njega i njegovu obitelj. No umjesto da odmah posluša anđele, koji su mu naredili da smjesta ode iz Sodome, Lot je “stao odugovlačiti”. Anđeli su ga morali uzeti za ruku te cijelu njegovu obitelj izvesti iz grada (1. Mojs. 19:15, 16). Potom su mu rekli da bježi u brda. Međutim, Lot nije poslušao Jehovu, nego je zatražio da ode u obližnji grad (1. Mojs. 19:17-20). Jehova ga je strpljivo saslušao i udovoljio njegovoj molbi. Ali kasnije je Lota postalo strah živjeti u tom gradu, pa se preselio u brda, upravo onamo kamo ga je Jehova prvobitno poslao (1. Mojs. 19:30). Jehova je doista bio izuzetno strpljiv! Kako ga mi možemo oponašati?

5-6. Prema savjetu iz 1. Solunjanima 5:14, kako se možemo ugledati na Boga?

⁵ Poput Lota, i neki naš suvjernik mogao bi donijeti pogrešnu odluku i sam sebi stvoriti ozbiljne probleme. Kako ćemo reagirati u takvoj situaciji? Možda dođemo u iskušenje da kažemo bratu da je sam kriv za ono što ga je snašlo i da žanje ono što je sijao, i bili bismo u pravu (Gal. 6:7). No bilo bi puno bolje da mu pomognemo onako kako je Jehova pomogao Lotu. Kako to možemo učiniti?

⁶ Jehova je poslao anđele ne samo da upozore Lota nego i da mu pomognu pobjeći iz Sodome prije nego što bude uništena. I mi ćemo možda trebati upozoriti brata ako vidimo da srlja u probleme. No možda mu možemo i pomoći. Čak i ako nije spreman odmah primijeniti biblijske savjete, trebamo biti strpljivi s njim. Budimo poput ona dva anđela. Nemojmo brzo odustati i udaljiti se od svog brata, nego učinimo sve što je u našoj moći kako bismo mu pružili konkretnu pomoć (1. Ivan. 3:18). Možda ćemo ga trebati, slikovito govoreći, uzeti za ruku i pomoći mu da primijeni savjete iz Božje Riječi. (Pročitaj 1. Solunjanima 5:14.)

7. Kako je Jehova gledao na Lota i kako se možemo ugledati na njega?

⁷ Jehova se mogao fokusirati na Lotove mane. No nije to učinio. Kasnije je nadahnuo apostola Petra da za Lota napiše da je bio pravednik. Uistinu možemo biti sretni što nam Jehova oprašta pogreške! (Psal. 130:3). Možemo li i mi gledati na druge onako kako je Jehova gledao na Lota? Ako se usredotočimo na dobre osobine svojih suvjernika, imat ćemo više strpljenja s njima. A oni će tada lakše prihvatiti našu pomoć.

8. Na što će nas suosjećanje potaknuti?

⁸ Za razliku od Lota, Joba nisu zadesile nevolje zato što je donio neku pogrešnu odluku. Ipak, snašli su ga teški problemi — izgubio je svu imovinu, položaj u društvu i zdravlje. Što je još gore, on i njegova žena izgubili su svu svoju djecu.  Osim toga, tri lažna prijatelja obasula su ga optužbama i kritikama. Zašto ti lažni tješitelji nisu suosjećali s Jobom? Jedan od razloga je to što se nisu potrudili steći pravu sliku o situaciji u kojoj se on našao. Zbog toga su brzopleto došli do pogrešnog zaključka i nemilosrdno ga osudili. Kako ti možeš izbjeći takvu grešku? Imaj na umu da samo Jehova ima potpuni uvid u nečiju situaciju. Pažljivo slušaj osobu dok ti opisuje što proživljava. No učini i korak više — pokušaj osjetiti njenu bol. Tek ćeš tada moći svom bratu ili sestri pokazati iskreno suosjećanje.

9. Što nećemo činiti ako smo suosjećajni i zašto?

⁹ Suosjećanje će nas spriječiti da u negativnom tonu pričamo okolo o problemima s kojima se netko suočava. Onaj tko ogovara druge ne izgrađuje skupštinu, nego u nju unosi razdor (Izr. 20:19; Rim. 14:19). Takva je osoba bezobzirna i svojim nepromišljenim riječima može još više povrijediti onoga tko pati (Izr. 12:18; Efež. 4:31, 32). Zato je puno bolje da zapažamo dobre osobine kod drugih i razmišljamo o tome kako im možemo pomoći da se nose sa svojim problemima.

10. Što učimo iz riječi zapisanih u Jobu 6:2, 3?

¹⁰ Pročitaj Joba 6:2, 3. Job je ponekad znao reći nešto nepromišljeno. No kasnije je priznao da je bio u krivu (Job 42:6). I danas bi netko tko se nađe u vrlo stresnoj situaciji mogao, poput Joba, reći nešto nepromišljeno zbog čega mu kasnije bude žao. Kako bismo tada trebali reagirati? Nemojmo ga kritizirati,  nego pokažimo suosjećanje. Imajmo na umu da Jehovin naum nije bio da se bilo tko od nas nosi s problemima i pritiscima kakve imamo danas. Zato je posve razumljivo da će neki vjerni Božji sluge reći nešto nepromišljeno kad se nađu pod velikim stresom. Čak i ako o Jehovi ili nama kažu nešto što nije istina, ne bismo se trebali odmah naljutiti ili ih osuditi zbog takvih riječi (Izr. 19:11).

11. Kako se starješine mogu ugledati na Elihua kad drugima daju savjet?

¹¹ Ponekad je osobi koja je opterećena nekim problemom potreban savjet ili opomena (Gal. 6:1). Kako joj starješine mogu pomoći? Bilo bi dobro da se ugledaju na Elihua, koji je s puno suosjećanja slušao Joba (Job 33:6, 7). Dao mu je savjet tek nakon što je shvatio kako Job gleda na situaciju u kojoj se našao. Starješine koji slijede Elihuov primjer pažljivo će slušati svog suvjernika i nastojati se uživjeti u njegovu situaciju. Tada je veća vjerojatnost da će mu svojim savjetima doprijeti do srca.

12. Kako se Naomi osjećala kad su joj umrli muž i dva sina?

¹² Naomi je voljela Jehovu i vjerno mu služila. No doživjela je strašnu tragediju kad su joj umrli muž i dva sina. Bilo joj je toliko teško da je željela promijeniti svoje ime u Mara, što znači “gorčina” (Ruta 1:3, 5, 20, bilješka, 21). Naomina snaha Ruta ostala je uz nju u njenim kušnjama. Pružala joj je praktičnu pomoć, a usto ju je i tješila. Jednostavnim i iskrenim riječima pokazala joj je da je voli i da se može osloniti na nju (Ruta 1:16, 17).

13. Zašto suvjernici koji su izgubili bračnog druga trebaju našu podršku?

¹³ Kad nekom našem suvjerniku smrt oduzme bračnog druga, potrebna mu je naša podrška. Muža i ženu mogli bismo usporediti s dva stabla koja rastu jedno uz drugo i čije se korijenje s godinama ispreplelo. Kad se jedno stablo iščupa ili ugine, to može jako utjecati na ono drugo. Slično je i kad nekome umre bračni drug. Osoba može još dugo vremena osjećati veliku emocionalnu bol. Paula, * kojoj je muž iznenada umro, kaže: “Život mi se okrenuo naglavačke i osjećala sam se bespomoćno. Izgubila sam najboljeg prijatelja. Sa svojim sam mužem razgovarala o svemu. Radovao se sa mnom kad sam bila sretna i pružao mi podršku u teškim trenucima. Bio mi je rame za plakanje. Osjećala sam se kao da je nestao dio mene.”

14-15. Kako možemo utješiti osobu koja je izgubila bračnog druga?

¹⁴ Kako možemo utješiti osobu kojoj je smrt oduzela bračnog druga? Prije svega, trebamo razgovarati s njom, čak i ako nam je neugodno ili ne znamo što bismo rekli. Paula, koju smo upravo citirali, kaže: “Jasno mi je da je ljudima nelagodno i da ne znaju kako se ophoditi s ožalošćenom osobom. Boje se da će reći nešto krivo. No još je gore ako ti ne kažu baš ništa.” Ožalošćena osoba vjerojatno i ne očekuje da kažemo nešto dubokoumno. Paula je rekla: “Bila sam zahvalna čak i kad bi mi prijatelji rekli: ‘Jako mi je žao.’”

¹⁵ William, čija je žena umrla prije više godina, ovako je opisao što njemu  pomaže: “Drago mi je kad drugi pričaju po čemu se sjećaju moje žene. To mi pokazuje da su je voljeli i poštovali. Takva podrška puno mi znači i pruža mi veliku utjehu jer sam jako volio svoju ženu i bila je važan dio mog života.” Bianca, koja je ostala udovica, kaže: “Tješi me kad se drugi mole sa mnom i pročitaju mi jedan ili dva biblijska retka. Drago mi je i kad pričaju o mom mužu ili slušaju mene dok pričam o njemu.”

16. (a) Što možemo učiniti za suvjernika kojemu je smrt oduzela voljenu osobu? (b) Prema Jakovu 1:27, koju odgovornost ima svatko od nas?

¹⁶ Poput Rute, koja je ostala uz Naomi, i mi trebamo nastaviti pružati podršku onima koji su izgubili voljenu osobu. Paula je ispričala: “Kad je moj muž umro, mnogi su bili uz mene. No nakon nekog vremena vratili su se svojim svakodnevnim aktivnostima. A moj se život totalno promijenio. Kad netko izgubi voljenu osobu, on treba podršku još mjesecima, pa čak i godinama, i lijepo je kad su drugi svjesni toga.” Naravno, svi smo različiti. Neki se uspiju relativno brzo prilagoditi novonastalim okolnostima, a drugima je to puno teže. Svaki put kad rade nešto što su nekad radili s voljenom osobom bude im teško jer ih to podsjeti da nje više nema. Ljudi tuguju na različite načine. Imajmo na umu da nam je Jehova ukazao čast i povjerio nam odgovornost da se brinemo o onima  koji su izgubili bračnog druga. (Pročitaj Jakova 1:27.)

17. Zašto je onima koje je napustio bračni drug potrebna naša podrška?

¹⁷ Neki se kršćani bore s tjeskobom i osjećaju duboku bol jer ih je bračni drug napustio. Diana, koju je muž ostavio zbog druge žene, kaže: “Razvod me jako pogodio. Mislim da bi me manje boljelo da mi je muž umro. Da je izgubio život u nekoj nesreći ili zbog bolesti, tada to ne bi bio njegov izbor. No on me odlučio napustiti. Osjećala sam se jadno i poniženo.”

18. Što možemo učiniti za one koji su ostali bez bračnog druga?

¹⁸ Kad učinimo nešto lijepo za one koji su ostali bez bračnog druga, dajemo im do znanja da ih volimo. To su okolnosti u kojima im više nego ikad prije trebaju pravi prijatelji (Izr. 17:17). Kako možeš pokazati da si pravi prijatelj? Možeš ih pozvati na neki jednostavan obrok ili im predložiti da zajedno idete u službu propovijedanja ili na rekreaciju. Isto tako, mogao bi ih ponekad pozvati na obiteljsko proučavanje. Na taj ćeš način obradovati Jehovu, koji je “blizu onih koji su slomljena srca” i “branitelj udovica” (Psal. 34:18; 68:5, Suvremeni hrvatski prijevod).

19. Na što nas potiče 1. Petrova 3:8?

¹⁹ Božje Kraljevstvo uskoro će zavladati Zemljom i tada će “nevolje (...) prijašnje biti zaboravljene”. Jedva čekamo vrijeme kada “ono što je prije bilo neće u sjećanje dolaziti niti će se u srcu javljati” (Iza. 65:16, 17). Dotada pružajmo podršku jedni drugima i pokažimo svojim riječima i djelima da volimo svu svoju braću i sestre. (Pročitaj 1. Petrovu 3:8.)