SVI mi vjerujemo da u ovim “posljednjim danima” Jehova vodi svoj narod i daje mu sve što je potrebno da bi ostao duhovno jak (2. Tim. 3:1). Naravno, na svakom je pojedincu da bude poslušan i prihvati tu pomoć koja mu stoji na raspolaganju. Mi smo u sličnoj situaciji u kakvoj su bili Izraelci dok su putovali pustinjom. Oni su se trebali poslušno odazvati kad bi začuli zvuk trube.

Jehova je zapovjedio Mojsiju da napravi dvije srebrne trube koje su trebale služiti “za sazivanje zajednice i za objavu polaska” (4. Mojs. 10:2). Svećenici su trebali trubiti na različite načine kako bi narodu objavili što treba učiniti (4. Mojs. 10:3–8). I danas Božji narod dobiva pouke i upute na razne načine. Razmotrimo tri načina koja nas podsjećaju na oglašavanje truba u starom Izraelu. U današnje se vrijeme Božji narod poziva na velike skupove, imenovani nadglednici dobivaju dodatnu pouku putem tečajeva, a organizacijske upute svim skupštinama mijenjaju se u skladu s potrebama i promjenama okolnosti.

Kad je Jehova htio da se “sva zajednica skupi” kod ulaza u šator sastanka, na njegovoj istočnoj strani, svećenici bi zatrubili u obje trube (4. Mojs. 10:3). Sva izraelska plemena, koja su bila utaborena oko šatora i podijeljena u četiri skupine, čula su zvuk tih truba. Izraelci koji su bili utaboreni blizu ulaza vjerojatno su mogli doći u roku od nekoliko minuta. Drugi su se nalazili nešto dalje i trebalo im je više vremena i truda da dođu. No Jehova je htio da svi pripadnici njegovog naroda, bili oni blizu ili daleko, dođu na skup i čuju upute koje će biti iznesene.

Mi se danas ne sastajemo kod svetog šatora, ali dobivamo pozive da prisustvujemo velikim skupovima Božjeg naroda. U njih spadaju regionalni kongresi i drugi posebni skupovi na kojima dobivamo važne pouke i upute. U zemljama diljem svijeta Jehovini sluge imaju prilike pratiti isti program. Oni koji se odazovu na poziv uživaju u tim radosnim prilikama kad se mogu okupiti sa svojim suvjernicima. Istina, neki moraju putovati dalje od drugih. Međutim, oni koji se odazovu na poziv znaju da se sav trud i žrtve koje su učinili itekako isplate.

A što je s braćom u zabačenim područjima daleko od mjesta na kojima se održavaju veliki skupovi? Zahvaljujući suvremenoj tehnologiji, mnogi od njih mogu pratiti program i osjećati se povezano s ostalom braćom koja prisustvuju takvim velikim skupovima. Naprimjer, kad je jedan predstavnik našeg glavnog sjedišta posjetio Benin, tamošnja podružnica organizirala je da se program prenosi i u rudarskom gradu Arlitu, koji se nalazi u susjednom Nigeru, u saharskoj pustinji. Ondje se okupilo 22 braće, sestara i zainteresiranih osoba. Premda su bili daleko, osjećali su se  ujedinjeno s prisutnima na tom velikom skupu, kojih je bilo ukupno 44 131. Jedan je brat napisao: “Od sveg vam srca hvala što ste nam omogućili da pratimo taj sastanak. Time ste nam još jednom pokazali koliko nas volite.”

Kad bi izraelski svećenici zatrubili samo u jednu trubu, do šatora sastanka trebali su doći samo “poglavari koji su postavljeni nad tisućama” (4. Mojs. 10:4). Ondje su od Mojsija dobivali upute i pouke. To im je pomagalo da izvršavaju odgovornosti koje su imali u svojim plemenima. Da si bio jedan od tih poglavara, ne bi li dao sve od sebe da budeš prisutan u tim prilikama i čuješ važne informacije?

Danas skupštinski starješine nisu “poglavari”. Oni ne gospodare Božjim stadom koje im je povjereno na brigu (1. Petr. 5:1–3). No sigurno daju sve od sebe kako bi se brinuli za stado. Stoga se spremno odazivaju kad dobiju poziv za dodatno školovanje, primjerice da prisustvuju Tečaju za imenovanu braću. U takvim prilikama starješine uče kako mogu još bolje izvršavati svoje skupštinske dužnosti. Zahvaljujući tome raste duhovnost cijele skupštine. Dakle, čak i ako nisi prisustvovao nekom od takvih tečajeva, vjerojatno imaš koristi od njih zato što braća koja su ih pohađala primjenjuju ono što su na njima naučila.

Izraelski svećenici ponekad bi zatrubili tako da se trube oglase promjenjivim, odnosno isprekidanim, zvukom. To je bio znak da Jehova želi da se cijeli tabor preseli na neko drugo mjesto (4. Mojs. 10:5, 6). Preseljenje tabora bilo je izvanredno organizirano, no od svakog je pojedinca zahtijevalo puno truda i napornog rada. Nekim se Izraelcima možda nije sviđalo to što se trebaju preseliti. Zašto?

Možda su neki od njih mislili da obavijesti o preseljenju dolaze previše često ili neočekivano. Ponekad bi oblak stajao nad šatorom samo “od večeri do jutra”. A katkad bi od preseljenja s jednog mjesta na drugo prošlo “dva dana ili mjesec dana ili duže vremena” (4. Mojs. 9:21, 22). Koliko se puta tabor preselio? U 33. poglavlju 4. Mojsijeve navodi se preko 40 mjesta na kojima su se Izraelci utaborili.

Ponekad su Izraelci možda pronašli mjesto gdje je bilo hladovine. Sigurno je bilo ugodno utaboriti se na takvom mjestu, ako se uzme u obzir da su putovali kroz “veliku i zastrašujuću pustinju” (5. Mojs. 1:19). Stoga su mogli pomisliti da će im preseljenje tabora donijeti promjenu nagore.

A kad je došlo vrijeme da utaborena plemena krenu na put, nekima je možda bilo teško čekati da dođe red na njih. Svi su čuli isprekidani zvuk truba, ali nisu svi mogli krenuti u isto vrijeme. Kad su se oglasile trube, najprije su trebala krenuti plemena utaborena na istočnoj strani, a to je bilo Judino, Isakarovo i Zebulunovo pleme (4. Mojs. 2:3–7; 10:5, 6). Nakon što bi oni otišli, svećenici bi po drugi put zatrubili u trube. Isprekidani zvuk označio je da je vrijeme za pokret troplemenske skupine utaborene na južnoj strani. Svećenici su nastavili tako trubiti sve dok cijeli tabor ne bi otišao.

Možda ti je teško prihvatiti neke organizacijske promjene. Možda misliš da ima previše takvih neočekivanih promjena. A možda ti se sviđalo kako su neke stvari prije bile organizirane, pa bi ti bilo draže da nije došlo do promjene. Možda ti je teško biti strpljiv i treba ti vremena da se navikneš na promjenu. No ako se potrudimo reagirati onako kako znamo da bismo trebali, vjerojatno ćemo vidjeti da je promjena za naše dobro i da nas Bog blagoslivlja.

U Mojsijevo vrijeme Jehova je vodio kroz pustinju nekoliko milijuna muškaraca, žena i djece. Oni ne bi mogli preživjeti bez njegove pomoći i vodstva. I nas danas Jehova vodi u ovim teškim posljednjim danima. Pomaže nam da ostanemo bliski s njim i jaki u vjeri. Stoga dajmo sve od sebe da budemo poslušni poput vjernih Izraelaca koji su se spremno odazvali svaki put kad bi začuli zvuk trube.