Pavao je napisao: “Zbog toga što sam se pridržavao Zakona, ja sam umro što se tiče Zakona da bih živio za Boga” (Gal. 2:19).

Te Pavlove riječi bile su u skladu s osnovnom porukom koju je htio prenijeti skupštinama u rimskoj provinciji Galaciji. Neki tamošnji kršćani bili su pod utjecajem lažnih učitelja. Ti su ljudi naučavali da se čovjek mora držati Mojsijevog zakona, a naročito odredbe o obrezivanju, da bi se mogao spasiti. No Pavao je znao da Bog više ne traži od svojih slugu da se obrezuju. On je snažnim argumentima pobio ta lažna učenja te je braći ojačao vjeru u otkupnu žrtvu Isusa Krista (Gal. 2:4; 5:2).

Biblija jasno kaže da onaj tko umre više nije ničega svjestan i da na njega ne utječe ništa što se događa oko njega (Prop. 9:5). Kad je Pavao rekao: “Ja sam umro što se tiče Zakona”, mislio je da Mojsijev zakon više nema nikakvu vlast nad njim, da više ne utječe na njegov život. S druge strane, Pavao je bio siguran da je zbog svoje vjere u otkupnu žrtvu počeo “živjeti za Boga”.

Do te promjene u Pavlovom životu došlo je zbog toga što se “pridržavao Zakona”. Što je to zapravo značilo? U prethodnim recima Pavao je objasnio da se “čovjeka ne proglašava pravednim zbog vršenja djela propisanih Zakonom, nego samo zbog vjere u Isusa Krista” (Gal. 2:16). Istina, Zakon je odigrao važnu ulogu. Pavao je Galaćanima objasnio da je Zakon bio “pridodan da prijestupe učini očitima i vrijedio je dok nije došao potomak kojem je dano obećanje” (Gal. 3:19, bilješka). Da, Zakon je jasno pokazao da se nesavršeni, grešni ljudi ne mogu savršeno pridržavati njegovih propisa i da je bilo potrebno da netko jednom zauvijek za njih prinese savršenu žrtvu. Tako je Zakon vodio ljude do “potomka”, Krista. A onoga tko je pokazao vjeru u Isusa Krista Bog je mogao proglasiti pravednim (Gal. 3:24). Pavao je bio proglašen pravednim zato što ga je Zakon vodio do Krista i pomogao mu da ga prihvati i povjeruje u njega. Na taj način Pavao je “umro što se tiče Zakona” te je počeo “živjeti za Boga”. Vlast nad njegovim životom više nije imao Zakon, nego Bog.

Pavao je sličnu misao izrazio u svojoj poslanici Rimljanima: “Tako ste i vi, braćo moja, zahvaljujući Kristovoj žrtvi umrli što se tiče Zakona. (...) Sada smo oslobođeni Zakona jer smo umrli što se tiče onoga što nas je sputavalo” (Rim. 7:4, 6). Dakle, kad je Pavao u Rimljanima i Galaćanima 2:19 rekao da su on i drugi kršćani umrli što se tiče Zakona, nije mislio na smrt koju su zaslužili zato što ih je Zakon osudio kao grešnike. Naprotiv, govorio je o tome da su oslobođeni Zakona. Zakon više nije imao nikakvu vlast nad Pavlom, kao ni nad drugim kršćanima koji su bili oslobođeni zahvaljujući vjeri u Kristovu otkupnu žrtvu.