OD DAVNIH vremena Izraelci su davali novčane priloge kojima se podupiralo štovanje pravog Boga. No u Isusovo vrijeme Židovi su morali plaćati mnoge poreze, što im je u znatnoj mjeri otežavalo život.

Služba u Božjem svetištu podupirala se, između ostalog, tako što su svi židovski muškarci jednom godišnje plaćali porez od pola šekela, odnosno dvije drahme. U 1. stoljeću taj se porez koristio za održavanje hrama koji je Herod sagradio i za žrtve koje su se ondje svakodnevno prinosile. Neki Židovi upitali su Petra kako Isus gleda na plaćanje tog poreza. Krist je smatrao da u tome nema ništa loše. Dapače, rekao je Petru da pribavi srebrnjak i plati porez (Mat. 17:24–27).

U ono vrijeme Božji sluge trebali su plaćati još jednu vrstu poreza. Trebali su davati desetinu od svog uroda ili desetinu od svog godišnjeg prihoda (Lev. 27:30–32; Broj. 18:26–28). No vjerski vođe bili su toliko sitničavi da su inzistirali na tome da se daje desetina od svake vrste bilja, čak i “od metvice, kopra i kumina”. Isus nije osudio davanje desetine, ali je osudio licemjerje pismoznanaca i farizeja (Mat. 23:23).

U to vrijeme Židovi su bili pod rimskom vlašću, pa su i njima morali plaćati brojne poreze. Naprimjer, oni koji su posjedovali zemlju morali su za nju plaćati porez, bilo novcem bilo u naturi. Procjenjuje se da je taj porez iznosio 20 do 25 posto uroda. Židovi su plaćali još jedan porez – glavarinu. Farizeji su mislili upravo na glavarinu kad su pitali Isusa kako gleda na plaćanje poreza. On je objasnio kako treba gledati na porez kad je rekao: “Dajte caru carevo, a Bogu Božje!” (Mat. 22:15–22).

Različiti dijelovi Rimskog Carstva bili su podijeljeni na porezne zone. Tako se plaćao porez na robu koja se uvozila u te zone ili izvozila iz njih. Taj se porez ubirao u lukama, na mostovima, na raskrižjima putova te na ulazima u gradove i tržnice.

Sve u svemu, narod je pod rimskom vlašću bio jako opterećen silnim porezima. Prema riječima rimskog povjesničara Tacita, za vladavine cara Tiberija, u vrijeme kad je Isus živio na Zemlji, “Sirija i Judeja bile su toliko iscrpljene svim tim nametima da su preklinjale vlasti da im smanje poreze”.

Ljudi su bili dodatno opterećeni zbog načina na koji je bilo organizirano ubiranje tih nameta. Pravo na ubiranje poreza prodavalo se na dražbi. Oni koji bi dali najveću ponudu unajmljivali su druge ljude koji su za njih skupljali poreze. Svatko tko je sudjelovao u tome uzimao je svoj dio kolača, tako da je na kraju porez bio dosta veći od propisanog. Po svemu sudeći, Zakej je imao pod sobom takve sakupljače poreza (Luka 19:1, 2). Sasvim je razumljivo da su ljudi bili ogorčeni zbog svega toga i da su imali loše mišljenje o onima koji su ubirali porez.