1. Što Jehova obećava grešnicima koji se kaju?

 JEHOVA je naš zakonodavac, sudac i onaj koji nas je stvorio. No on je i naš nebeski Otac koji nas jako voli (Psal. 100:3; Iza. 33:22). Kad mu zgriješimo i iskreno se pokajemo, on ne samo da nam može oprostiti nego to i svim srcem želi učiniti (Psal. 86:5). Jehova nam preko proroka Izaije s ljubavlju obećava: “Iako su vaši grijesi kao skerlet, postat će bijeli kao snijeg” (Iza. 1:18).

2. Što moramo činiti ako želimo s drugima živjeti u miru i ljubavi?

² Budući da smo nesavršeni, svi mi ponekad povrijedimo druge nečim što kažemo ili učinimo (Jak. 3:2). No to ne znači da ne možemo s njima biti u dobrim odnosima. Mi možemo živjeti s drugima u miru i ljubavi ako naučimo opraštati (Izr. 17:9; 19:11; Mat. 18:21, 22). Kad nam drugi stanu na žulj ili nam nanesu neku sitnu uvredu, Jehova želi da im oprostimo (Kol. 3:13). Za to itekako imamo razloga. Uostalom, i Jehova nama oprašta velikodušno i od srca (Iza. 55:7).

3. O čemu će biti riječi u ovom članku?

³ U ovom članku vidjet ćemo kako se nesavršeni ljudi mogu ugledati na Jehovu i opraštati drugima. O kojim grijesima moramo obavijestiti starješine? Zašto Jehova želi da opraštamo drugima? I što možemo naučiti od neke naše braće i sestara koji su puno propatili zbog tuđih grijeha?

4. (a) Što Jehovin sluga mora učiniti ako počini težak grijeh? (b) Koju odgovornost imaju starješine kad razgovaraju s prijestupnikom?

⁴ Kad netko počini težak grijeh, to treba reći starješinama. Neke vrste teških grijeha navode se u 1. Korinćanima 6:9, 10. Oni koji čine ozbiljne grijehe grubo krše Božji zakon. Ako kršćanin učini takav grijeh, mora moliti Jehovu za oproštenje i mora razgovarati sa starješinama (Psal. 32:5; Jak. 5:14). A koju odgovornost imaju starješine? Samo Jehova može u potpunosti oprostiti grijehe i on to čini na temelju otkupne žrtve. * Međutim, Jehova je starješinama povjerio odgovornost da na temelju Biblije utvrde može li prijestupnik ostati dio skupštine (1. Kor. 5:12). Da bi to mogli, oni između ostalog nastoje odgovoriti na sljedeća pitanja: Je li osoba namjerno i smišljeno počinila grijeh? Je li nastojala sakriti grijeh od drugih? Je li činila grijeh duže vrijeme ili ga ponavljala? Što je najvažnije, vidi li se jasno da se iskreno pokajala? Ima li naznaka da joj je Jehova oprostio? (Djela 3:19).

5. Koji blagoslovi proizlaze iz truda koji starješine ulažu?

⁵ Kad se starješine sastanu s prijestupnikom, njihov je cilj donijeti istu odluku kakva je već donesena na nebu (Mat. 18:18). Kako to koristi skupštini? Time se štiti skupština jer se nepokajničkim grešnicima ne dozvoljava da ostanu u njoj i nanose štetu Jehovinim dragocjenim ovcama (1. Kor. 5:6, 7, 11–13; Titu 3:10, 11). Osim toga, to može pomoći grešniku da se pokaje i da dobije oproštenje od Jehove (Luka 5:32). Starješine se mole za osobu koja se kaje. Oni mole Jehovu da joj pomogne da se duhovno oporavi (Jak. 5:15).

6. Može li osoba dobiti oproštenje i nakon što bude isključena? Objasni.

⁶ No što ako osoba ne pokaže da se kaje kad se starješine sastanu s njom? U tom slučaju bit će isključena iz skupštine. Ako je prekršila zakon zemlje u kojoj živi, starješine je neće štititi od posljedica njenih loših postupaka. Jehova dopušta vlastima da izvedu pred sud i kazne svakoga tko krši zakon – bez obzira na to kaje li se on ili ne (Rim. 13:4). Međutim, ako se osoba kasnije urazumi, iskreno pokaje i prestane činiti grijeh, Jehova joj je spreman oprostiti (Luka 15:17–24). Oprostit će joj čak i ako je učinila vrlo teške grijehe (2. Ljet. 33:9, 12, 13; 1. Tim. 1:15).

7. U kom smislu možemo oprostiti nekome tko nam je zgriješio?

⁷ Veliko je olakšanje znati da ne trebamo mi odlučivati o tome zaslužuje li grešnik oproštenje. O tome odlučuje Jehova. No nešto ipak trebamo odlučiti. Što to? Naprimjer, netko nas može povrijediti – možda čak učiniti težak grijeh – ali onda nam se ispriča i zamoli nas za oprost. U nekoj drugoj situaciji osoba možda to neće učiniti. Pa ipak, mi možemo odlučiti da ćemo oprostiti toj osobi u tom smislu što više nećemo biti ogorčeni i ljutiti se na nju. Realno gledano, to nije uvijek lako. Možda će nam trebati puno vremena i truda, naročito ako nas je netko duboko povrijedio. No to što smo nekome oprostili ne znači  da opravdavamo grijeh koji je on počinio. U Stražarskoj kuli od 15. rujna 1994. pisalo je: “Za kršćanina opraštanje znači s punim povjerenjem prepustiti stvar Jehovi u ruke. On je pravedni Sudac cijelog svemira i on će izvršiti pravdu u pravo vrijeme.” Zašto nas Jehova potiče da oprostimo i prepustimo stvari njemu u ruke, uzdajući se u to da će on pravedno suditi?

8. Kako time što opraštamo drugima pokazujemo da cijenimo Jehovino milosrđe?

⁸ Kad opraštamo, pokazujemo da cijenimo Jehovino milosrđe. U jednoj priči Isus je usporedio Jehovu s gospodarom koji je jednom od svojih robova poništio ogroman dug, koji taj čovjek nikako nije mogao otplatiti. No taj rob nije se smilovao jednom drugom robu koji je njemu dugovao puno manje novca (Mat. 18:23–35). Što nas je Isus time htio poučiti? Ako iskreno cijenimo to što je Jehova jako milosrdan prema nama, to će nas potaknuti da opraštamo drugima (Psal. 103:9). Prije mnogo godina u jednoj Stražarskoj kuli bilo je rečeno: “Koliko god puta mi oprostili drugima, to će uvijek biti daleko manje od onoga što je Bog nama oprostio na temelju Kristove žrtve.”

9. Prema kome je Jehova milosrdan? (Matej 6:14, 15)

⁹ Ako opraštamo drugima, i Jehova će nama oprostiti. On je milosrdan prema onima koji su i sami milosrdni (Mat. 5:7; Jak. 2:13). Isus je to jasno pokazao kad je svoje učenike poučio kako da se mole. (Pročitaj Mateja 6:14, 15.) Sličnu pouku izvlačimo i iz onoga što je Jehova rekao svom sluzi Jobu. Tog su vjernog Božjeg slugu duboko povrijedile oštre riječi koje su mu uputili Elifaz, Bildad i Sofar. Jehova je rekao Jobu da se pomoli za njih. Nakon što je Job to učinio, Jehova ga je blagoslovio (Job 42:8–10).

10. Zašto nije dobro da se uporno ljutimo na nekoga? (Efežanima 4:31, 32)

¹⁰ Ako se uporno ljutimo na nekoga, štetimo sami sebi. Ljutnja je teško breme, a Jehova želi da ga se oslobodimo i osjetimo olakšanje. (Pročitaj Efežanima 4:31, 32.) On nam savjetuje: “Odbaci gnjev i odagnaj srdžbu” (Psal. 37:8). Mudro je držati se tog savjeta. Dugotrajna ljutnja može štetiti našem fizičkom i mentalnom zdravlju (Izr. 14:30). Ako se uporno ljutimo, zapravo sami sebi nanosimo bol. Nije pametno nositi u sebi gorčinu i negativne osjećaje. To je kao da popijemo otrov i očekujemo da će to naštetiti onome tko nas je povrijedio. S druge strane, kad oprostimo drugima, sami sebi dajemo prekrasan dar (Izr. 11:17). Duboko u sebi osjećamo mir te možemo krenuti dalje i nastaviti radosno služiti Jehovi.

11. Što Biblija kaže o osvećivanju? (Rimljanima 12:19–21)

¹¹ Jedino Jehova ima pravo izvršiti osvetu. On nije nama dao pravo da se osvetimo kad nam netko zgriješi. (Pročitaj Rimljanima 12:19–21.) Mi smo nesavršeni i nemamo potpuni uvid u situaciju i zato jednostavno nismo u stanju prosuditi stvari kao što to Bog može (Hebr. 4:13). Osim toga, ponekad nas osjećaji mogu zaslijepiti, pa ne možemo  dobro procijeniti situaciju. Jehova je nadahnuo Jakova da napiše: “Čovjekova ljutnja ne vodi do pravednosti kakvu Bog zahtijeva” (Jak. 1:20). Možemo biti sigurni da će Jehova ispravno postupiti i pobrinuti se da se izvrši pravda.

12. Kako možemo pokazati da vjerujemo u Jehovinu pravdu?

¹² Opraštanjem pokazujemo da vjerujemo u Jehovinu pravdu. Kad prepustimo stvari Jehovi u ruke, pokazujemo da čvrsto vjerujemo da će on otkloniti svu štetu koju je prouzročio grijeh. U njegovom obećanom novom svijetu bolna sjećanja više nikad “neće dolaziti u misli niti će moriti srce” (Iza. 65:17). No je li stvarno moguće osloboditi se ljutnje i gorčine koju možda nosimo u srcu ako nas je netko duboko povrijedio? Pogledajmo kako su neki uspjeli u tome.

13, 14. Što si o opraštanju naučio iz Tonyjevog i Joséovog iskustva?

¹³ Mnoga naša braća i sestre odlučili su oprostiti čak i onima koji su ih svojim postupcima duboko povrijedili. Koje im je blagoslove to donijelo?

¹⁴ Puno prije nego što je upoznao istinu Tony *, koji živi na Filipinima, saznao je da je čovjek po imenu José ubio jednog od njegove starije braće. U to vrijeme Tony je bio vrlo agresivan i nasilan, pa se htio osvetiti za bratovu smrt. José je završio u zatvoru zbog zločina koji je počinio. Kad je kasnije bio pušten iz zatvora, Tony se zakleo da će ga pronaći i ubiti. Bio je toliko odlučan da je čak kupio pištolj. A onda je počeo proučavati Bibliju s Jehovinim svjedocima. On kaže: “Proučavajući Bibliju shvatio sam da se moram promijeniti i osloboditi se srdžbe koju nosim u sebi.” Nakon nekog vremena Tony se krstio i kasnije je bio imenovan za starješinu. Zamisli samo koliko se iznenadio kad je saznao da je i José postao kršteni Jehovin sluga! Kad su se njih dvojica srela, srdačno su se zagrlila i Tony je rekao Joséu da mu je oprostio. Tony kaže da mu je to što je  oprostio Joséu donijelo veliku radost, osjećaj koji je toliko divan da ga ne može riječima opisati. Da, Jehova je blagoslovio Tonyja zbog toga što je bio spreman oprostiti.

15, 16. Što si o opraštanju naučio od Petera i Sue?

¹⁵ Godine 1985. Peter i Sue bili su na sastanku u dvorani kad je ondje odjednom došlo do strašne eksplozije. Neki je čovjek, koji nije bio Jehovin sluga, podmetnuo bombu. Sue je zadobila teške ozljede. Trajno su joj oštećeni vid i sluh, a izgubila je i osjet mirisa. * Peter i Sue često su se pitali: Kakav to čovjek moraš biti da bi učinio nešto tako strašno? Mnogo godina kasnije taj je zločinac bio uhićen i osuđen na doživotni zatvor. Kad su ih pitali jesu li oprostili tom čovjeku, Peter i Sue rekli su: “Jehova nas uči da nije dobro da se ljutimo i budemo ogorčeni jer nam to može štetiti u fizičkom, emocionalnom i mentalnom pogledu. Zato smo se ubrzo nakon nesreće počeli moliti Jehovi za pomoć da se oslobodimo ljutnje i ogorčenosti i da možemo nastaviti u miru živjeti.”

¹⁶ Je li im bilo lako oprostiti? Ne baš. Nije im uvijek lako nositi se sa svojim osjećajima. Oni kažu: “S vremena na vrijeme bude nam jako teško. Kad oboje patimo zbog ozljeda koje je Sue pretrpjela, obuzme nas ljutnja. Ali ne želimo puno razmišljati o tome što je bilo, pa nas ti osjećaji brzo prođu. Iskreno možemo reći: Ako taj čovjek koji je podmetnuo bombu jednog dana postane naš brat, mi ćemo ga dočekati raširenih ruku. Ovo iskustvo naučilo nas je da biblijska načela stvarno oslobađaju čovjeka. Nama su pomogla više nego što smo uopće mogli zamisliti. Jako nas tješi i to što znamo da će Jehova uskoro otkloniti svu štetu koju smo pretrpjeli.”

17. Što si o opraštanju naučio od Myre?

 ¹⁷ Myra je upoznala istinu kad je već bila u braku i imala dvoje male djece. Njen muž nije prihvatio istinu. Kasnije je počinio preljub i napustio obitelj. Myra kaže: “Kad je moj muž napustio mene i naše dvoje djece, borila sam se s osjećajima koji se javljaju mnogima koje je iznevjerila voljena osoba. Bila sam u šoku i nisam mogla vjerovati da mi se to dogodilo. U meni su se stalno izmjenjivali mučni osjećaji tuge, žaljenja, krivnje, pa i ljutnje.” Čak i nakon razvoda Myru je još dugo boljelo to što ju je muž iznevjerio. Ona kaže: “Mjesecima su me progonili ti negativni osjećaji. Shvatila sam da sve to utječe na moj odnos s Jehovom i drugim ljudima.” Myra danas kaže da se oslobodila ljutnje i da više nije ogorčena na bivšeg muža. Nada se da će i on jednog dana upoznati Jehovu. Myra ne živi u prošlosti, nego se fokusira na budućnost. Kao samohrana majka dobro je odgojila svoje dvoje djece i pomogla im da postanu Jehovini sluge. Danas Myra radosno služi Jehovi zajedno sa svojom djecom i njihovim obiteljima.

18. U što možemo biti potpuno sigurni?

¹⁸ Kakvo li je olakšanje znati da ne odlučujemo mi o tome kakvu će presudu drugi dobiti. O tom će važnom zadatku voditi brigu Vrhovni Sudac, Jehova (Rim. 14:10–12). Možemo biti potpuno sigurni da će on uvijek suditi u skladu sa svojim savršenim mjerilima pravde (Post. 18:25; 1. Kralj. 8:32). Jehova nikad neće postupiti nepravedno!

19. Što će uskoro učiniti naš pravedni sudac?

¹⁹ Jedva čekamo da dođe vrijeme kad će Jehova potpuno ukloniti sve žalosne posljedice ljudskog grijeha i nesavršenosti. Tada će Jehova trajno izliječiti sve naše bolesti i emocionalne rane (Psal. 72:12–14; Otkr. 21:3, 4). One nam više nikad neće dolaziti u misli. Dok čekamo to divno vrijeme, jako smo zahvalni Jehovi što nas je stvorio na svoju sliku, tako da po uzoru na njega i mi možemo od srca opraštati drugima.