Uvodni članak u Stražarskoj kuli od 1. siječnja 1918. započeo je ovim riječima: “Što će nam donijeti 1918?” Premda je u Europi još uvijek bjesnio Prvi svjetski rat, događaji koji su se odigrali na samom početku godine ulijevali su nadu u to da predstoje bolja vremena, kako za Istraživače Biblije tako i za cijeli svijet.

Američki predsjednik Woodrow Wilson 8. siječnja 1918. održao je govor pred Kongresom u kojem je iznio program s 14 točaka za koje je smatrao da su presudne za uspostavu “mira koji počiva na pravednim i stabilnim temeljima”. Predložio je otvorenu diplomaciju u međunarodnim odnosima, smanjenje naoružanja te osnivanje “općeg saveza naroda” koji bi služio na dobrobit “i malim i velikim državama”. “Četrnaest točaka predsjednika Wilsona” kasnije je poslužilo kao temelj za osnivanje Lige naroda te za sklapanje Versajskog mirovnog ugovora, kojim je okončan Prvi svjetski rat.

Unatoč burnim događajima koji su se odigrali tijekom 1917, * činilo se da će i za Istraživače Biblije nastupiti mirnije razdoblje, sudeći po tome kako je protekao godišnji sastanak korporacije Watch Tower Bible and Tract Society.

Na tom sastanku, koji se održao 5. siječnja 1918, nekoliko istaknute braće koja su bila otpuštena iz Betela pokušalo je preuzeti kontrolu nad organizacijom. Richard Barber, vjerni putujući nadglednik, na početku programa uputio je molitvu. Nakon izvještaja o djelovanju organizacije tijekom protekle godine održan je godišnji izbor članova upravnog odbora. Brat Barber predložio je Josepha Rutherforda i još šestoricu druge braće. Potom je jedan brat koji je bio odvjetnik i koji je stao na stranu protivnika predložio drugu sedmoricu, uključujući i one koji su bili otpušteni iz Betela. Međutim, protivnici su doživjeli težak poraz. Velikom većinom glasova dioničari su za članove upravnog odbora odabrali brata Rutherforda i šestoricu vjerne braće.

Mnogi prisutni rekli su da su “na tom skupu na poseban način osjetili Jehovin blagoslov”. No njihova je radost bila kratka vijeka.

Istraživači Biblije dotad su već nekoliko mjeseci nudili ljudima knjigu Svršena tajna. Istinoljubive osobe pozitivno su reagirale na biblijske istine o kojima je ona govorila.

Edward Crist, putujući nadglednik u Kanadi, ispričao je da je jedan bračni par koji je pročitao tu knjigu prihvatio istinu za svega pet tjedana. Rekao je: “I muž i žena predali su se Jehovi i odlično napreduju!”

Jedan čovjek koji je dobio knjigu odmah ju je pokazao svojim prijateljima. Njega je ta knjiga snažno “pogodila”! Ispričao je: “Hodao sam ulicom kad me nešto pogodilo u rame. Mislio sam da je cigla, ali bila je to Svršena tajna. Ponio sam  je kući i cijelu pročitao. (...) Kasnije sam saznao da ju je neki svećenik u nastupu bijesa bacio kroz prozor. (...) Uvjeren sam da je tim jednim jedinim postupkom više ljudi preobratio na istinu nego bilo čim drugim u životu. (...) Zahvaljujući njegovom ispadu bijesa mi sada slavimo Boga.”

Reakcija tog svećenika nije bila nikakva iznimka. Kanadske su vlasti 12. veljače 1918. zabranile knjigu tvrdeći da sadrži antiratne izjave te da potiče na pobunu. Ubrzo nakon toga američke su se vlasti povele za njihovim primjerom. Državni agenti izvršili su premetačinu Betela te naših ureda u saveznim državama New Yorku, Pennsylvaniji i Kaliforniji ne bi li pronašli dokaze protiv vodećih ljudi u organizaciji. Na koncu je 14. ožujka 1918. Ministarstvo pravosuđa zabranilo Svršenu tajnu, pod izlikom da objavljivanje i distribucija te knjige potkopava ratne aktivnosti, čime se krši Zakon o špijunaži.

Ministarstvo pravosuđa je 7. svibnja 1918. ishodilo nalog za uhićenje Giovannia DeCecce, Georgea Fishera, Alexandera Macmillana, Roberta Martina, Fredericka Robisona, Josepha Rutherforda, Williama Van Amburgha i Claytona Woodwortha. U optužnici je stajalo da su “prekršili zakon i počinili zločin time što su namjerno poticali druge na neposluh, izdaju i odbijanje službe u vojsci i mornarici Sjedinjenih Država”. Njihovo suđenje započelo je 5. lipnja 1918. i sve je upućivalo na to da će biti osuđeni. Zašto?

Prema riječima američkog državnog tužitelja, Zakon o špijunaži, koji su braća navodno prekršila, bio je “djelotvorno oružje u borbi protiv propagande”. Kongres je 16. svibnja 1918. odbio usvojiti amandman na taj zakon kojim bi se zaštitili oni koji objavljuju “istinite informacije iz čistih motiva i s opravdanim ciljem”. U toj raspravi više se puta spominjala Svršena tajna. U službenom zapisniku američkog Kongresa pisalo je: “Knjiga ‘Svršena tajna’ jedan je od najboljih primjera takve opasne propagande (...). Njena je jedina svrha ocrniti naše ideale u očima vojnika te potaknuti građane da odbiju stupiti u vojsku.”

Porota je 20. lipnja 1918. osmoricu braće proglasila krivima po svim točkama optužnice. Sudac im je sljedećeg dana izrekao presudu. Rekao je: “Vjerska propaganda koju optuženici tako gorljivo šire i zagovaraju (...) opasnija je od cijele divizije njemačkih vojnika. (...) Treba ih strogo kazniti.” Dva tjedna kasnije braća su smještena u saveznu kaznionicu u Atlanti (Georgia), a osuđeni su na kazne u trajanju od 10 do 20 godina.

Tijekom tog razdoblja Istraživači Biblije suočili su se sa žestokim protivljenjem. FBI, američka  savezna kriminalistička policija, temeljito je istražio njihovo djelovanje i sastavio na tisuće dokumenata. Ti zapisi pokazuju da su naša braća odlučno nastavila propovijedati.

U jednom pismu koje je poslao FBI-u upravitelj pošte u Orlandu (Florida) napisao je: “[Istraživači Biblije] idu od kuće do kuće po cijelom gradu, i to većinom noću. (...) Izgleda da nemaju namjeru odustati, nego uporno dodijavaju ljudima.”

Jedan pukovnik koji je radio za Ministarstvo rata izvijestio je saveznu policiju o aktivnostima Fredericka Franza, koji je kasnije služio kao član Vodećeg tijela. Pukovnik je napisao: “Frederick Franz aktivno sudjeluje u prodaji knjige ‘Svršena tajna’. Prodao je oko tisuću primjeraka.”

Charles Fekel, koji je također kasnije služio u Vodećem tijelu, bio je žrtva žestokog progonstva. Policija ga je uhitila zbog raspačavanja Svršene tajne i nadzirala njegovu privatnu poštu. Mjesec dana proveo je u zatvoru u Baltimoreu (Maryland) pod optužbom da je austrijski neprijateljski špijun. Dok je hrabro svjedočio policajcima koji su ga ispitivali, sjetio se Pavlovih riječi iz 1. Korinćanima 9:16: “Teško meni ako ne objavljujem dobru vijest!” *

Osim što su revno propovijedali, Istraživači Biblije marljivo su prikupljali potpise za peticiju kojom su tražili da braća budu puštena iz zatvora u Atlanti. Anna Gardner ispričala je: “Nikad nismo sjedili skrštenih ruku. Kad su se braća našla u zatvoru, dali smo si u zadatak da skupimo potpise. Išli smo od vrata do vrata i prikupili na tisuće potpisa! Ljudima smo rekli da se radi o pravim kršćanima koji su se nedužni našli u zatvoru.”

U tom teškom periodu braću su duhovno jačali kongresi, koji su se često održavali. U Stražarskoj kuli je stajalo: “Ove godine organizirano je preko 40 kongresa (...). Sa svih njih dobili smo izvrsne izvještaje. Nekad su se svi kongresi održavali krajem ljeta ili u ranu jesen, ali sada se svakog mjeseca u godini negdje održi kongres.”

Ljudi iskrena srca i dalje su prihvaćali dobru vijest. Na jednom kongresu u Clevelandu (Ohio) bilo je oko 1 200 prisutnih, a krstile su se 42 osobe, među njima i jedan dječak koji je “pokazao toliko cijenjenje prema Bogu i svetoj službi da bi se mnogi stariji mogli ugledati na njega”.

Dok se 1918. bližila svom kraju, Istraživači Biblije nisu znali što će im donijeti budućnost. Dio betelskih objekata u Brooklynu bio je prodan, a sjedište je premješteno u Pittsburgh (Pennsylvania). Premda su odgovorna braća bila u zatvoru, planiran je sljedeći godišnji sastanak dioničara, koji se trebao održati 4. siječnja 1919. Kako je protekao?

Braća su ustrajala u svojoj službi. Bili su toliko uvjereni da će cijela ta situacija imati pozitivan ishod da su kao godišnji citat za 1919. odabrali Izaijine riječi: “Nikakvo oružje protiv tebe načinjeno neće biti uspješno” (Iza 54:17). Sve je bilo spremno za drastičan obrat događaja koji je ojačao njihovu vjeru i ulio im snage kako bi mogli izvršiti zahtjevan zadatak koji je bio pred njima.