Osim toga, on je sadržavao odredbe o osnutku nove organizacije pod imenom Liga naroda. Njoj je cilj bio “unaprijediti suradnju među narodima i postići međunarodni mir i sigurnost”. Mnoge kršćanske religije pozdravile su osnivanje te organizacije. Savezno vijeće kršćanskih crkava u Americi opisalo ju je kao “politički izraz Kraljevstva Božjeg na Zemlji”. To je vijeće poslalo svoje delegate na Parišku mirovnu konferenciju i tako dalo podršku Ligi naroda. Jedan od delegata izjavio je da je ta konferencija “označila početak novog doba u povijesti svijeta”.

Istina, bio je to početak novog doba, ali ono nije nastupilo zahvaljujući političarima koji su prisustvovali mirovnoj konferenciji. Godine 1919. započelo je novo razdoblje u povijesti Jehovine organizacije. Jehova je tada svom narodu dao snage da propovijeda kao nikad prije. No da bi Istraživači Biblije mogli izvršiti taj zadatak, trebale su se dogoditi značajne promjene.

U subotu 4. siječnja 1919. bio je zakazan godišnji sastanak na kojem je trebalo izabrati članove upravnog odbora korporacije Watch Tower Bible and Tract Society. U to su vrijeme brat Joseph Rutherford, koji je predvodio Jehovin narod, i još sedmorica druge braće služili zatvorske kazne u Atlanti, u američkoj saveznoj državi Georgiji. Trebalo je odlučiti hoće li rukovodeće funkcije i dalje imati ta braća ili bi bilo bolje da ih netko zamijeni.

Brat Rutherford u svojoj je zatvorskoj ćeliji zabrinuto razmišljao o budućnosti organizacije. Znao je da neka braća smatraju da bi za predsjednika bilo najbolje izabrati nekog drugog. Zbog toga je prisutnima na godišnjem sastanku napisao pismo u kojem je za predsjednika predložio brata Evandera Cowarda. Opisao ga je kao smirenog i razboritog brata koji je “vjeran Gospodinu”. No mnogima se više svidjela druga solucija, da se izbori odgode za šest mjeseci. S tom opcijom slagao se i pravni tim koji je branio  zatvorenu braću. Rasprava o svemu tome izazvala je burne reakcije.

Zatim se dogodilo nešto što je Richard Barber kasnije opisao kao “potez koji je ugasio vatru”. Jedan od prisutne braće ustao je i rekao: “Ne razumijem se puno u pravna pitanja i zakone, ali znam što je zakon vjernosti. Vjernost je ono što Bog traži od nas. Nema boljeg načina da pokažemo da smo mu vjerni od toga da održimo izbore i ponovno izaberemo brata Rutherforda za predsjednika” (Psal. 18:25).

Brat Alexander Macmillan, koji je također završio u zatvoru, kasnije je ispričao da je naredni dan brat Rutherford pokucao na zid njegove ćelije i rekao mu: “Ispruži ruku.” Zatim mu je u ruku tutnuo jedan telegram. Brat Macmillan pročitao je kratku poruku i odmah shvatio što ona znači. U njoj je stajalo: “RUTHERFORD WISE VAN BARBER ANDERSON BULLY I SPILL PREDSJEDNIK PRVA TROJICA NAJVIŠI DUŽNOSNICI SRDAČAN POZDRAV SVIMA.” To je značilo da su svi članovi odbora ponovno izabrani, a da su Joseph Rutherford i William Van Amburgh ostali na najvišim pozicijama u organizaciji. Dakle, brat Rutherford i dalje je bio predsjednik.

Dok su osmorica braće bila u zatvoru, vjerni Istraživači Biblije pokrenuli su potpisivanje peticije za njihovo oslobađanje. Ta hrabra braća i sestre skupili su više od 700 000 potpisa. U srijedu 26. ožujka 1919, prije nego što su peticiju predali vlastima, brat Rutherford i druga vodeća braća bili su pušteni na slobodu.

Brat Rutherford je onima koji su mu izrazili dobrodošlicu kad se vratio kući rekao: “Uvjeren sam da je cijelo ovo iskustvo samo priprema za još teža vremena. (...) Vi se niste borili da izbavite svoju braću iz zatvora. Tu je bilo u pitanju nešto puno važnije. (...) Borili ste se kako biste svjedočili za Istinu, i oni koji su sudjelovali u tome dobili su predivan blagoslov.”

Događaji koji su se odigrali u povezanosti sa suđenjem ukazuju na to da je Jehova vodio stvari. Naime, 14. svibnja 1919. žalbeni sud donio je sljedeću odluku: “Optuženici u ovom slučaju nisu imali (...) nepristrano suđenje na koje su imali pravo i zbog toga se njihova presuda poništava.” Braća su bila osuđena za teške zločine i te bi osude ostale u njihovim dosjeima da su bili pomilovani ili da su njihove kazne samo bile smanjene. Protiv njih više nisu bile podignute nikakve dodatne optužnice. Brat Rutherford, koji je bio pravnik i sudac, i dalje je zakonski imao pravo braniti Jehovin narod pred Vrhovnim sudom Sjedinjenih Država, i to je učinio mnogo puta nakon svog oslobođenja.

“Nismo namjeravali sjediti skrštenih ruku i čekati da nas Gospodin uzme na nebo”, ispričao je brat Macmillan. “Shvatili smo da trebamo nešto poduzeti da bismo utvrdili što je zapravo Gospodinova volja.”

No braća u sjedištu nisu mogla jednostavno nastaviti s poslom koji su dotad već godinama izvršavala. Zašto? Zato što su za vrijeme njihovog boravka u zatvoru sve tiskovne ploče koje su se koristile za tiskanje biblijske literature bile uništene. To je obeshrabrilo braću i neki su se pitali je li djelo propovijedanja završeno.

Osim toga, Istraživači Biblije pitali su se ima li još uopće zainteresiranih za poruku o Kraljevstvu koju su propovijedali. Da bi dobio odgovor na to pitanje, brat Rutherford odlučio je održati predavanje. Svi su bili dobrodošli. “Ako na to predavanje nitko ne dođe”, rekao je brat Macmillan, “znat ćemo da je propovijedanje dovršeno.”

I tako je u nedjelju 4. svibnja 1919. brat Rutherford u Los Angelesu usprkos teškoj bolesti održao predavanje s naslovom “Nada za čovječanstvo u nevolji”. Prisustvovalo mu je oko 3 500 ljudi, a još stotine njih moralo je otići jer nije bilo dovoljno mjesta. Sljedeći dan došlo je još 1 500 osoba. Braća su dobila odgovor — ljudi su doista bili zainteresirani!

A njihov sljedeći potez bitno je utjecao na način na koji Jehovini svjedoci propovijedaju još i dan-danas.

U Stražarskoj kuli od 1. kolovoza 1919. bila je objavljena obavijest da će se početkom rujna u Cedar Pointu, u američkoj saveznoj državi Ohiju, održati veliki kongres. “Svi su željeli doći na kongres pod svaku cijenu”,  rekao je Clarence Beaty, mladi Istraživač Biblije iz Missourija. Tom je skupu prisustvovalo više od 6 000 braće i sestara, daleko više nego što se očekivalo. Prisutni su bili posebno oduševljeni zato što se u obližnjem jezeru Erieju krstilo više od 200 osoba.

Peti dan kongresa, 5. rujna, brat Rutherford održao je govor “Poziv Božjim suradnicima” i u sklopu njega najavio izlaženje novog časopisa s naslovom Zlatni vijek. * U njemu su trebale “izlaziti aktualne vijesti o značajnim događajima i biblijska objašnjenja zašto se takve stvari događaju”.

Svi Istraživači Biblije bili su potaknuti da odvažno propovijedaju uz pomoć te nove publikacije. U jednom pismu koje je govorilo o tome kako treba organizirati djelo propovijedanja stajalo je: “Svaka posvećena [krštena] osoba treba imati na umu da je velika čast služiti Bogu. Stoga neka svi sada iskoriste tu priliku i sudjeluju u davanju ovog velikog svjedočanstva svijetu.” Odaziv braće bio je izvanredan! Zahvaljujući trudu revnih objavitelja Kraljevstva do prosinca se na novi časopis pretplatilo više od 50 000 ljudi.

Do kraja 1919. Jehovin narod ponovno se organizirao i dobio novi polet za propovijedanje. Osim toga, ispunilo se nekoliko važnih proročanstava o posljednjim danima. Pregledavanje i pročišćavanje Božjeg naroda prorečeno u Malahiji 3:1-4 bilo je završeno, Jehovin narod bio je oslobođen simboličnog robovanja “Babilonu Velikom” i Isus je imenovao “vjernog i razboritog roba” * (Otkr. 18:2, 4; Mat. 24:45). Istraživači Biblije sada su bili spremni za zadatak koji im je Jehova namijenio.