1. Što anđeo govori i kako to treba utjecati na nas?

 KAD bi ti se obratio neki anđeo, bi li poslušao što ti želi reći? U današnje vrijeme jedan anđeo obraća se “svakom narodu, plemenu, jeziku i puku”. Što on govori? “Bojte se Boga i iskažite mu čast! (…) Iskažite štovanje onome koji je načinio nebo [i] zemlju!” (Otkr. 14:6, 7, bilješka). Jehova je jedini pravi Bog kojeg bi svi trebali štovati. Doista možemo biti zahvalni što nam je dao predivnu priliku da ga štujemo u njegovom velikom duhovnom hramu!

2. Što je Jehovin duhovni hram? (Vidi i okvir “ Što duhovni hram nije?”)

² Što je zapravo duhovni hram i gdje možemo saznati nešto više o njemu? Duhovni hram nije neko doslovno zdanje. To je simboličan hram koji predočava sve što je Jehova učinio kako bi ljudima omogućio da ga na temelju Isusove otkupne žrtve štuju na ispravan način. Apostol Pavao iznio je više pojedinosti o tom simboličnom hramu u poslanici koju je uputio hebrejskim kršćanima koji su u 1. stoljeću živjeli u Judeji. b

3, 4. Iz kojih je razloga Pavao pisao hebrejskim kršćanima u Judeji i kako im je pomogao?

³ Zašto je Pavao napisao svoju poslanicu hebrejskim kršćanima u Judeji? Vjerojatno iz dva osnovna razloga. Kao prvo, htio ih je ohrabriti. Većina njih odrasla je u židovstvu. Njihovi prijašnji vjerski vođe možda su im se rugali  zbog toga što su postali kršćani. Zašto? Zato što kršćani nisu imali veličanstveni hram u kojem bi štovali Boga, ni žrtvenik na kojem bi prinosili žrtve Bogu, a ni svećenike koji bi ondje vršili svetu službu. To je moglo obeshrabriti Kristove učenike i oslabiti njihovu vjeru (Hebr. 2:1; 3:12, 14). Neki od njih mogli su čak doći u iskušenje da se vrate na židovstvo.

⁴ Kao drugo, Pavao je tim hebrejskim kršćanima htio dati savjet jer je primijetio da se oni ne trude razumjeti nova i duboka učenja, to jest “čvrstu hranu” iz Božje Riječi (Hebr. 5:11–14). Neki od njih očito su se još uvijek držali Mojsijevog zakona. No Pavao je objasnio da žrtve koje su bile propisane Zakonom nisu mogle ljude u potpunosti očistiti od grijeha. Zbog toga je Zakon bio ukinut. Pavao je zatim sukršćane poučio nekim dubljim istinama. Podsjetio ih je na “bolju nadu” koja se temelji na Isusovoj žrtvi i koja im je doista mogla pomoći da se “približe Bogu” (Hebr. 7:18, 19).

5. Što trebamo jasno razumjeti iz poslanice Hebrejima i zašto?

⁵ Pavao je svojoj hebrejskoj braći objasnio zašto je kršćanski način štovanja Boga daleko bolji od židovske religije. Način na koji su Židovi štovali Boga bio je “tek sjena onoga što dolazi, a sama je stvarnost Krist” (Kol. 2:17). Sjena je tek nejasan obris nekog predmeta. Po sjeni možemo samo ugrubo steći predodžbu o tome kako izgleda stvaran predmet od kojeg ona nastaje. Slično tome način na koji su Židovi štovali Boga u prošlosti bio je tek sjena stvarnosti koja je trebala doći. Mi trebamo razumjeti novi, kršćanski način štovanja koji je Jehova uveo u 1. stoljeću. Trebamo jasno razumjeti što je sve Jehova poduzeo kako bi nam omogućio da nam grijesi budu oprošteni i pružio nam priliku da ga štujemo na ispravan način. Stoga ćemo sada usporediti “sjenu” (nekadašnji židovski način štovanja Boga) i “stvarnost” (kršćanski način štovanja Boga), o kojima je Pavao govorio u poslanici Hebrejima. To će nam pomoći da bolje razumijemo Jehovin duhovni hram i što on znači za nas.

6. Čemu je služio sveti šator?

⁶ Židovski način štovanja Boga. Pavao je svoja objašnjenja temeljio na opisu svetog šatora koji je Mojsije podigao 1512. pr. n. e. (Vidi slikovni prikaz  “Židovski način štovanja Boga – kršćanski način štovanja Boga”.) Taj su šator Izraelci u početku nosili sa sobom dok su u pustinji išli od jednog mjesta do drugog. Koristili su ga gotovo 500 godina, sve dok u Jeruzalemu nisu sagradili hram (Izl. 25:8, 9; Broj. 9:22). Izraelci su se okupljali kod svetog šatora, koji se zvao i “šator sastanka”, kako bi ondje štovali Boga i prinosili mu žrtve (Izl. 29:43–46). No sveti šator predočavao je i nešto puno veće što je tek trebalo doći, nešto što ima veliko značenje za kršćane.

7. Kada je nastao duhovni hram?

⁷ Kršćanski način štovanja Boga. Sveti šator bio je “sjena onog što je na nebu” i predočavao je Jehovin veliki duhovni hram. Pavao je rekao: “Taj šator predočava ono što sada postoji” (Hebr. 8:5; 9:9). Prema tome, u vrijeme kad je on pisao poslanicu Hebrejima duhovni hram već je postojao. On je nastao 29. godine. Te je godine Isus bio kršten i pomazan svetim duhom te je počeo služiti kao “uzvišen veliki svećenik” c u Jehovinom duhovnom hramu (Hebr. 4:14; Djela 10:37, 38).

8, 9. Prema Hebrejima 7:23–27, koja bitna razlika postoji između izraelskih velikih svećenika i uzvišenog velikog svećenika, Isusa Krista?

⁸ Židovski način štovanja Boga. Veliki svećenik bio je ovlašten da zastupa narod pred Bogom. Prvog velikog svećenika u Izraelu, Arona, postavio je sam Jehova prilikom posvećenja svetog šatora. Međutim, kao što je Pavao objasnio, “bilo je mnogo svećenika koji su jedni od drugih preuzimali svećeničku službu jer ih je smrt sprečavala da je trajno vrše”. d (Pročitaj Hebrejima 7:23–27.) Osim toga, budući da su ti veliki svećenici bili nesavršeni ljudi, morali su prinositi žrtve za očišćenje svojih grijeha. U tome je bitna razlika između izraelskih velikih svećenika i uzvišenog velikog svećenika, Isusa Krista.

⁹ Kršćanski način štovanja Boga. Kao naš veliki svećenik, Isus Krist služi “u pravom šatoru, koji je podignuo Jehova, a ne čovjek” (Hebr. 8:1, 2). Pavao je objasnio da Isusovu “svećeničku službu nitko neće preuzeti jer on živi vječno”. Zatim je dodao da je Isus “neokaljan, odijeljen od grešnika” i da, za razliku od velikih svećenika u Izraelu, “on ne treba svaki dan prinositi žrtve” za svoje grijehe. Razmotrimo sada kako se židovski i kršćanski način štovanja Boga razlikuju kad je riječ o žrtvenicima i prinošenju žrtava.

10. Na što su ukazivale žrtve koje su se prinosile na bakrenom žrtveniku?

¹⁰ Židovski način štovanja Boga. Pred ulazom u sveti šator nalazio se bakreni žrtvenik na kojem su se Jehovi prinosile životinjske žrtve (Izl. 27:1, 2; 40:29). Međutim, te žrtve nisu mogle ljudima omogućiti potpuno oproštenje grijeha (Hebr. 10:1–4). Neprestano prinošenje životinjskih žrtava kod ulaza u sveti šator ukazivalo je na jednu žrtvu koja je čovječanstvo trebala potpuno očistiti od grijeha.

11. Na kojem je žrtveniku Isus prinio sebe kao žrtvu? (Hebrejima 10:5–7, 10)

¹¹ Kršćanski način štovanja Boga. Isus je znao da ga je Jehova poslao na Zemlju da svoj život prinese kao otkupnu žrtvu za  ljudski rod (Mat. 20:28). Stoga je prilikom svog krštenja pokazao da je spreman činiti ono što Jehova traži od njega (Ivan 6:38; Gal. 1:4). Isus je sebe prinio na simboličnom žrtveniku koji je predočavao Božju volju. Jehovina volja bila je da njegov Sin kao savršen čovjek žrtvuje svoj život za ljude. Isus je svoj život prinio “jednom zauvijek” kako bi trajno očistio od grijeha svakoga tko pokazuje vjeru u Krista. (Pročitaj Hebrejima 10:5–7, 10.) Zavirimo sada u unutrašnjost svetog šatora i pogledajmo kakvo značenje njegovi dijelovi imaju za nas.

12. Tko je mogao ulaziti u Svetinju, a tko u Svetinju nad svetinjama?

¹² Židovski način štovanja Boga. Sveti šator i hramovi koji su kasnije sagrađeni u Jeruzalemu u osnovi su bili napravljeni prema istom konceptu. U unutrašnjosti su postojale dvije prostorije – “Svetinja” i “Svetinja nad svetinjama” – koje su bile odijeljene zavjesom (Hebr. 9:2–5; Izl. 26:31–33). U Svetinji su se nalazili zlatni svijećnjak, žrtvenik za paljenje kada i stol za kruhove koji su se stavljali pred Boga. Samo su “pomazani svećenici” smjeli ući u Svetinju kako bi ondje vršili svoju svećeničku službu (Broj. 3:3, 7, 10). U Svetinji nad svetinjama nalazio se kovčeg saveza, koji je bio sav obložen zlatom i predočavao je Jehovinu prisutnost (Izl. 25:21, 22). Samo je veliki svećenik smio ući u Svetinju nad svetinjama koja se nalazila iza zavjese, i to je smio učiniti samo na Dan očišćenja,  koji se održavao jednom godišnje (Lev. 16:2, 17). Iz godine u godinu ulazio je onamo s krvlju životinja kako bi izvršio očišćenje za svoje grijehe i grijehe cijelog naroda. S vremenom je Jehova putem svog svetog duha razjasnio što ustvari predočavaju različiti dijelovi svetog šatora e (Hebr. 9:6–8).

13. Što predočavaju Svetinja i Svetinja nad svetinjama?

¹³ Kršćanski način štovanja Boga. Određeni broj Kristovih učenika pomazan je svetim duhom i oni su zbog toga u posebnom odnosu s Jehovom. Tih 144 000 pomazanika dobilo je zadatak da zajedno s Isusom služe kao svećenici na nebu (Otkr. 1:6; 14:1). Svetinja u svetom šatoru predočava poseban odnos s Bogom koji pomazani kršćani, kao duhom rođeni Božji sinovi, imaju dok se još nalaze na Zemlji (Rim. 8:15–17). Svetinja nad svetinjama predočava nebo, gdje prebiva Jehova. “Zavjesa” koja je Svetinju odvajala od Svetinje nad svetinjama predočava Isusovo fizičko tijelo. Ono je bilo zapreka koja je Isusu onemogućavala da ode na nebo i u duhovnom hramu služi kao uzvišeni veliki svećenik. Time što je svoje ljudsko tijelo prinio na žrtvu za čovječanstvo Isus je za sve pomazane kršćane “otvorio put” koji vodi u nebeski život. I oni se isto moraju odreći svog fizičkog tijela kako bi dobili svoju nebesku nagradu (Hebr. 10:19, 20; 1. Kor. 15:50). Nakon što je Isus uskrsnuo, ušao je u Svetinju nad svetinjama u duhovnom hramu, gdje će mu se s vremenom pridružiti svi pomazanici.

14. Prema Hebrejima 9:12, 24–26, zašto je štovanje Jehove u njegovom duhovnom hramu bolje od židovskog načina štovanja?

¹⁴ Prema tome, sasvim je jasno da je štovanje Jehove u njegovom duhovnom hramu, koje se temelji na otkupnoj žrtvi i svećeničkoj službi Isusa Krista, puno bolje od židovskog načina štovanja Boga. U Izraelu je veliki svećenik s krvlju životinjskih žrtava ulazio u Svetinju nad svetinjama načinjenu ljudskom rukom. Ali Isus je ušao “u samo nebo”, najsvetije mjesto koje postoji, da se pojavi pred Jehovom. Ondje je Bogu ponudio da život koji je žrtvovao kao savršeni čovjek prihvati kao otkupninu za nas. Učinio je to “da svojom žrtvom odstrani grijeh”. (Pročitaj Hebrejima 9:12, 24–26.) Isusova savršena žrtva u potpunosti briše grijehe, i to zauvijek. Kao što ćemo vidjeti u nastavku, bez obzira na to imamo li nebesku ili zemaljsku nadu, svi mi možemo štovati Jehovu u njegovom duhovnom hramu.

15. Tko je služio u dvorištu svetog šatora?

¹⁵ Židovski način štovanja Boga. Sveti šator imao je jedno dvorište – veliki ograđeni prostor gdje su svećenici obavljali svoje dužnosti. U dvorištu se nalazio veliki bakreni žrtvenik za žrtve paljenice te bakreni umivaonik s vodom koju su svećenici koristili za pranje ruku i nogu prije nego što bi počeli vršiti svetu službu (Izl. 30:17–20; 40:6–8). No hramovi koji su kasnije sagrađeni imali su i vanjsko dvorište, u koje su mogli doći ljudi koji nisu bili svećenici kako bi ondje štovali Boga.

16. Tko služi u unutarnjem, a tko u vanjskom dvorištu duhovnog hrama?

¹⁶ Kršćanski način štovanja Boga. Prije nego što odu na nebo i ondje počnu s Isusom  služiti kao svećenici, njegova preostala pomazana braća vjerno služe ovdje na Zemlji u unutarnjem dvorištu duhovnog hrama. Veliki umivaonik s vodom važan je podsjetnik pomazanicima, a i svim drugim kršćanima, da moraju ostati moralno i duhovno čisti. A gdje onda služi “veliko mnoštvo”, koje vjerno podupire Kristovu pomazanu braću? Apostol Ivan vidio ih je kako “stoje pred Božjim prijestoljem” i služe Bogu “dan i noć u njegovom hramu” (Otkr. 7:9, 13–15). Veliko mnoštvo čini to ovdje na Zemlji, u vanjskom dvorištu duhovnog hrama. Zaista jako cijenimo to što nam je Jehova dao predivnu priliku da ga štujemo u njegovom velikom duhovnom hramu!

17. Koje žrtve možemo prinositi Jehovi?

¹⁷ Danas svi kršćani imaju priliku prinositi žrtve Jehovi tako da svoje vrijeme, snagu i materijalna sredstva koriste da bi podupirali Božje kraljevstvo. Kao što je apostol Pavao rekao hebrejskim kršćanima, mi možemo uvijek prinositi Bogu “žrtvu hvale, to jest plod usana koje objavljuju njegovo ime” (Hebr. 13:15). Kako možemo pokazati da smatramo čašću to što možemo štovati Jehovu? Tako da mu prinosimo najbolje moguće žrtve.

18. Prema Hebrejima 10:22–25, što nikad ne smijemo zanemariti i što ne smijemo zaboraviti?

¹⁸ Pročitaj Hebrejima 10:22–25. Pred kraj svoje poslanice Hebrejima Pavao je istaknuo različite aspekte naše svete službe koje nikad ne bismo smjeli zanemariti. Rekao je da se trebamo moliti Jehovi, svima obznanjivati svoju nadu, sastajati se sa svojim suvjernicima i hrabriti jedni druge, tim više što vidimo da se približava Jehovin dan. Pri kraju knjige Otkrivenje čitamo kako je Jehovin anđeo kazao: “Boga štuj!” Rekao je to dvaput i na taj je način istaknuo koliko je važno štovati Jehovu (Otkr. 19:10; 22:9; bilješka). Nemojmo nikad zaboraviti duboke istine u vezi s Jehovinim velikim duhovnim hramom i trudimo se uvijek cijeniti to što možemo služiti našem velikom Bogu!