Dok su Izraelci 40 godina lutali pustinjom, uglavnom su jeli manu (Izl. 16:35). Jehova im je u dvije prilike dao i prepelice (Izl. 16:12, 13; Broj. 11:31). No Izraelci su osim toga u određenoj mjeri imali na raspolaganju i drugu hranu.

Naprimjer, Jehova je ponekad vodio svoj narod do “mjesta za počinak”, na kojem su se mogli opskrbiti hranom i vodom (Broj. 10:33). Jedno od tih mjesta bilo je oaza Elim, “gdje je bilo 12 izvora vode i 70 palmi” – nesumnjivo se radilo o stablima datulje (Izl. 15:27). U knjizi Plants of the Bible piše da je datulja, koja “raste u mnogim područjima, glavni izvor hrane u pustinji” te da “zahvaljujući njoj milijuni ljudi imaju hranu, ulje i zaklon”.

Izraelci su se možda zaustavili i u velikoj oazi koja se danas zove Feiran i dio je vadija Feirana. a Taj vadi, odnosno riječna dolina, “dug je 130 kilometara i jedan je od najdužih, najljepših i najpoznatijih vadija na Sinajskom poluotoku”, piše u knjizi Discovering the World of the Bible. “U tom vadiju, oko 45 kilometara od ušća rijeke, na 610 metara nadmorske visine nalazi se prekrasna oaza Feiran, koja je prepuna palmi i duga skoro 5 kilometara. Moglo bi se reći da je to rajski vrt na Sinaju. Zbog tisuća stabala datulja koja ondje rastu, ljudi još od davnina naseljavaju to područje.”

Kad su Izraelci odlazili iz Egipta, sa sobom su ponijeli tijesto, posude u kojima su mijesili kruh, a možda i nešto žita i ulja. Naravno, sve to nije im dugo trajalo. Narod je sa sobom poveo i “vrlo mnogo sitne i krupne stoke” (Izl. 12:34–39). No zbog teških životnih uvjeta koji su vladali u pustinji, broj životinja s vremenom se vjerojatno smanjio. Osim toga, moguće je da su Izraelci neke od njih pojeli, a neke prinijeli na žrtvu, čak i lažnim bogovima b (Djela 7:39–43). No Izraelci su i uzgajali životinje, kao što se vidi iz riječi koje je Jehova rekao svom narodu kad su mu bili nevjerni: “Vaši će sinovi biti pastiri u pustinji 40 godina” (Broj. 14:33). Prema tome, moguće je da su od stoke dobivali  mlijeko, a povremeno i meso. No to sigurno nije bilo dovoljno da bi se 40 godina prehranjivalo oko tri milijuna ljudi. c

A odakle životinjama hrana i voda? d Moguće je da je u to vrijeme u pustinji bilo više oborina, a samim tim i raslinja. U 1. svesku Uvida u Sveto pismo piše da je prije 3500 godina “u Arabiji bilo više vode nego što je danas ima. Mnogi suhi, duboki vadiji, koji su nekada bili riječna korita, dokaz su da je u prošlosti u nekom periodu ondje bilo dovoljno oborina da nastanu rijeke i potoci.” Pa ipak, pustinja je bila neplodno i zastrašujuće područje (Pnz. 8:14–16). Da Jehova nije Izraelcima na čudesan način davao vodu, i oni i njihova stoka sigurno bi pomrli u pustinji (Izl. 15:22–25; 17:1–6; Broj. 20:2, 11).

Mojsije je rekao Izraelcima da ih je Jehova hranio manom kako bi ih “poučio da čovjek ne živi samo od kruha nego i od svake riječi koja izlazi iz Jehovinih usta” (Pnz. 8:3).