Braći iz Betela trebalo je više od godinu dana da izgrade radiostanicu WBBR na Staten Islandu, u New Yorku. Nakon što su posjekli stabla i pripremili teren, izgradili su veliku kuću za radnike i osoblje koje je ondje trebalo raditi te poseban objekt za studio i smještaj tehničke opreme. Kad su braća završila s gradnjom, počela su nabavljati opremu koja je bila potrebna za emitiranje. No najprije su trebala nadvladati nekoliko prepreka.

Braća su ubrzo uvidjela da nije nimalo lako montirati glavnu antenu za radiostanicu. Tu antenu dugu preko 90 metara trebalo je razapeti između dva drvena stupa, od kojih je svaki bio visok 61 metar. Prvi pokušaj nije dobro završio. No braća su se uzdala u Jehovinu pomoć i na koncu su uspjela. Calvin Prosser, koji je radio na tom projektu, rekao je: “Da smo uspjeli iz prve, možda bismo jedni druge potapšali po ramenu i ponosno rekli: ‘Pogledaj što smo napravili!’ ” No braća nisu tako postupila. Ona su Jehovi pripisala zaslugu za to što su uspješno obavila posao. Međutim, tu nije bio kraj njihovim problemima.

Emitiranje programa putem radija bilo je tek u povojima i nije bilo lako kupiti profesionalnu opremu. No braća su uspjela nabaviti rabljeni, ručno sklepani odašiljač jačine 500 vata. Umjesto da kupe mikrofon, upotrijebili su mikrofon iz običnog telefona. Jedne večeri u veljači braća su odlučila isprobati tu jednostavnu, improviziranu opremu. Budući da nisu imali pripremljeni program za emitiranje, zaključili su da bi mogli pjevati teokratske pjesme. Jedan od te braće, Ernest Lowe, prisjetio  se smiješne zgode u vezi s tim. Dok su pjevali, nazvao ih je sudac Rutherford b. On se nalazio u Brooklynu, udaljenom oko 25 kilometara, i čuo ih je na radiju kako pjevaju.

“Prestanite s tom drekom!” rekao je brat Rutherford. “Zvučite kao čopor mačaka.” Braći je bilo pomalo neugodno, pa su brzo isključila odašiljač. Ali barem su znali da sve funkcionira i da su spremni za prvo emitiranje.

Prvo službeno emitiranje programa započelo je 24. veljače 1924. Tog dana brat Rutherford održao je prigodni govor povodom svečanog otvorenja radiostanice. U njemu je rekao da će stanica WBBR služiti “interesima Mesijinog kraljevstva”. Osim toga, objasnio je da je svrha te radiostanice “pomoći svim ljudima, bez obzira na to u što vjeruju i kojoj religiji pripadaju, da u svjetlu Biblije razumiju značenje vremena u kojem živimo”.

Prvo emitiranje programa naišlo je na vrlo povoljne reakcije slušatelja. Sljedeće 33 godine WBBR je služio našoj organizaciji kao važno sredstvo u širenju dobre vijesti.

U srpnju 1924. Istraživači Biblije okupili su se na kongresu u Columbusu (Ohio). Delegati su došli iz cijelog svijeta i na kongresu su slušali govore na arapskom, engleskom, francuskom, grčkom, litavskom, mađarskom, njemačkom, poljskom, ruskom, skandinavskim jezicima, talijanskom i ukrajinskom. Neki dijelovi programa prenosili su se putem radija, a braća su se ujedno pobrinula da izvještaji s kongresa svaki dan izlaze u novinama Ohio State Journal.

Četvrtak 24. srpnja bio je dan za službu, a u njoj je sudjelovalo preko 5000 delegata. Oni su podijelili gotovo 30 000 knjiga i započeli tisuće biblijskih tečajeva. U Stražarskoj kuli taj je dan bio opisan kao “najradosniji dio kongresa”.

Sljedećeg dana, u petak 25. srpnja, uslijedio je još jedan značajan dio kongresnog programa. Naime, brat Rutherford pročitao je smion proglas u kojem su iznesene optužbe protiv svećenstva. U tom proglasu, koji je bio sročen tako da je zvučao kao neki pravni dokument, politički i vjerski vođe te istaknuti ljudi iz poslovnog svijeta bili su optuženi da  “sprečavaju narode da upoznaju istinu o Božjem kraljevstvu i blagoslovima koje će ono donijeti čovječanstvu”. Osim toga, u proglasu je bilo istaknuto da su ti ljudi “pružili podršku Ligi naroda te je proglasili ‘političkim izrazom Božjeg kraljevstva na Zemlji’ ”. Istraživačima Biblije trebalo je hrabrosti da bi ljudima prenosili tu poruku.

U Stražarskoj kuli opisano je kako je taj kongres djelovao na prisutne. Bilo je rečeno: “Ta mala Gospodinova vojska koja se okupila na kongresu u Columbusu otišla je odande još jače vjere (...). Nikakva sila nije ih mogla pokolebati i ništa im nisu mogle neprijateljske goruće strijele.” Leo Claus, koji je bio na kongresu u Columbusu, ispričao je: “Nakon kongresa jedva smo čekali da na svom području počnemo dijeliti proglas koji je sadržavao osudu svećenstva.”

U listopadu su Istraživači Biblije počeli dijeliti milijune traktata Svećenici optuženi. On je sadržavao osude koje je brat Rutherford u svom govoru iznio na račun svećenstva. U gradiću Clevelandu, u Oklahomi, brat Frank Johnson završio je s dijeljenjem traktata 20 minuta prije nego što su po njega trebali doći drugi objavitelji. Nije ih mogao čekati negdje uz cestu zato što su ga tražili ljudi iz tog grada koji su bili ljuti na njega jer je ondje propovijedao. Brat Johnson odlučio se sakriti u obližnju crkvu. Kad je vidio da u njoj nema nikoga, ostavio je traktate Svećenici optuženi na svim klupama, a jedan je primjerak stavio i u pastorovu Bibliju. Potom je brže-bolje izašao iz crkve. Budući da je imao dovoljno vremena, otišao je u još dvije crkve i učinio to isto.

Frank je brzo otišao do mjesta gdje se trebao naći s drugom braćom. Sakrio se iza jedne benzinske stanice i gledao je hoće li naići ljudi koji su ga tražili. Ti su ljudi prošli kraj stanice, ali ga nisu vidjeli. Čim su oni otišli, došla su braća koja su svjedočila u blizini. Frank je ušao u njihov auto i zatim su se odvezli dalje.

Jedan od te braće kasnije je ispričao: “Dok smo odlazili iz grada, prošli smo pored one tri crkve. Ispred svake od njih bilo je barem pedesetak ljudi. Neki su čitali traktat, a drugi su ga pokazivali pastoru. Tada smo shvatili da smo otišli u pravi čas i za dlaku izbjegli veće probleme. Zahvalili smo svom Bogu, Jehovi, što nas je zaštitio i pomogao nam da nadmudrimo te neprijatelje Kraljevstva.”

Istraživači Biblije hrabro su propovijedali i u drugim zemljama. Na sjeveru Francuske Józef Krett propovijedao je imigrantima iz Poljske koji su radili u rudnicima. U jednom gradu trebao je održati govor s naslovom “Mrtvi će uskoro uskrsnuti”. Kad su braća stanovnicima tog grada podijelila pozivnice, tamošnji svećenik upozorio je župljane da nipošto ne idu na predavanje. No njegovo upozorenje imalo je upravo suprotan učinak. Predavanju je prisustvovalo više od 5000 ljudi, pa čak i sam svećenik. Brat Krett pozvao je svećenika da brani svoja vjerovanja, ali on je to odbio. Tom je prilikom brat Krett podijelio svu literaturu koju je imao sa sobom. Vidio je da ljudi kojima je svjedočio žeđaju za istinom iz Božje Riječi (Amos 8:11).

Dobra vijest širila se i u Africi. Claude Brown počeo je propovijedati u Zlatnoj Obali, današnjoj Gani. Držao je predavanja i dijelio literaturu te tako doprinio brzom širenju istine u toj zemlji. Jedno predavanje brata Browna čuo je John Blankson, koji je studirao farmaciju. On je brzo shvatio da je pronašao istinu. Rekao je:  “Istina me oduševila i razgovarao sam o njoj s mnogima na svom fakultetu.”

Jednog dana John je otišao u neku anglikansku crkvu kako bi pastoru postavio nekoliko pitanja o Trojstvu budući da je sada jasno razumio da to nije biblijsko učenje. Pastor ga je istjerao iz crkve, vičući za njim: “Ti nisi kršćanin. Ti si Đavlov sluga! Gubi se odavde!”    

Kad je došao kući, John je pastoru napisao pismo u kojem ga je pozvao da se nađe s njim na jednom javnom skupu i ondje iznese svoje argumente u obranu Trojstva. Nato je pastor naredio Johnu da se javi u ured glavnog profesora na farmaceutskom fakultetu. Taj je profesor upitao Johna je li on doista pastoru napisao pismo.

“Da, jesam”, odgovorio je John.

Profesor je od njega zatražio da se pismenim putem ispriča pastoru. Zato je John napisao:

“Gospodine, moj profesor zatražio je od mene da Vam se pismenim putem ispričam. Ja sam Vam spreman napisati ispriku, ali učinit ću to samo ako Vi priznate da ljude učite lažnim učenjima.”

Profesor ga je u nevjerici pitao: “Blanksone, zar stvarno želite to napisati?”

“Da, profesore. To je jedino što mogu napisati.”

“Onda ćete biti izbačeni s fakulteta. Kako možete govoriti protiv pastora državne crkve i očekivati da ćete nastaviti školovanje u državnoj instituciji?”

“Ali profesore, kad Vi predajete nama studentima i mi nešto ne razumijemo, zar Vam mi ne postavljamo pitanja?”

“Pa naravno.”

“Eto vidite, upravo se to dogodilo s pastorom. Gospodin nas je poučavao o Bibliji i ja sam mu postavio jedno pitanje. Ako on nije u stanju odgovoriti na pitanje, zašto bih ja njemu trebao napisati ispriku?”

Blankson na koncu nije bio izbačen s fakulteta, a nije morao ni napisati ispriku.

U vezi s aktivnostima Istraživača Biblije tijekom 1924. u Stražarskoj kuli je pisalo: “Zaista poput Davida možemo reći: ‘Ti si me opasao snagom za boj’ (Psalam 18:39). Ova godina svima nam je donijela veliko ohrabrenje jer smo u svemu što smo radili mogli vidjeti Gospodinovu ruku (...). Njegovi vjerni sluge (...) radosno su svjedočili.”

Krajem godine braća su odlučila otvoriti još jednu radiostanicu. Tako su počela graditi novu radiostanicu u blizini Chicaga, koja je nazvana WORD. Pomoću odašiljača jačine 5000 vata stanica WORD prenosila je vijest o Kraljevstvu do mjesta udaljenih stotinama kilometara, čak i do Kanade na sjeveru.

Sljedeće godine, 1925., duhovno svjetlo počelo je još jasnije sjati – Jehova je pomogao svojim slugama da bolje razumiju 12. poglavlje Otkrivenja. Ta su nova objašnjenja nekima bila kamen spoticanja. No mnogi drugi obradovali su se kad su jasnije razumjeli što se događa u nevidljivom nebeskom području i kad su shvatili kako će to novo objašnjenje utjecati na Božji narod na Zemlji.