Godine 2012. pronađeni su fragmenti jednog keramičkog ćupa starog čak 3 000 godina. Taj arheološki nalaz nedavno je izazvao veliko zanimanje stručnjaka. Zašto? Ne zbog samih fragmenata, već zbog teksta koji se nalazi na njima.

Kad su arheolozi konačno uspjeli sastaviti sve dijelove tog ćupa, na njemu su našli tekst napisan drevnim kanaanskim pismom. Tekst glasi: “Ešbaal Ben Beda”, odnosno “Ešbaal, sin Bedin”. To je prvi put da su arheolozi pronašli to ime zapisano na nekom predmetu iz drevnog doba.

I u Bibliji se spominje jedan čovjek po imenu Ešbaal. On je bio jedan od sinova kralja Šaula (1. Ljet. 8:33; 9:39). Profesor Yosef Garfinkel, koji je sudjelovao u iskopavanju fragmenata, objasnio je: “Zanimljivo je da se ime Ešbaal u Bibliji, a sada i u arheološkom zapisu, spominje samo tijekom vladavine kralja Davida.” Neki smatraju da je to ime bilo karakteristično za to vremensko razdoblje. U svakom slučaju, to je još jedan primjer koji pokazuje da arheologija potvrđuje Bibliju.

U Bibliji se Šaulovog sina Ešbaala naziva i Iš-Bošet (2. Sam. 2:10). Zašto se u drugom dijelu imena umjesto izraza “baal” koristi “bošet”? Stručnjaci kažu da se “u 2. Samuelovoj ime Ešbaal očito izbjegava zato što podsjeća na Baala, kanaanskog boga oluje”, ali da je “izvorno ime (...) sačuvano u Knjizi ljetopisa”.