DOBRI prijatelji zlata vrijede, a trajna prijateljstva ne nastaju igrom slučaja. Ako je tvoje prijateljstvo s nekim ugroženo, što ti može pomoći da ga spasiš? Puno toga možemo naučiti od nekih pojedinaca spomenutih u Bibliji koji su se pokazali pravim prijateljima. Pogledajmo što su oni učinili kad se njihova vjernost našla na ispitu.

Kralj David imao je uistinu dobre prijatelje. Na pamet nam vjerojatno prvi padne Jonatan (1. Sam. 18:1). No imao je i druge prijatelje, naprimjer proroka Natana. Biblija ne otkriva kada su se njih dvojica sprijateljila. No iz nje saznajemo da se David jednom prilikom povjerio Natanu kao svom bliskom prijatelju. Rekao mu je da želi sagraditi dom za Jehovu. Kralj je očito cijenio Natanovo mišljenje jer ga je smatrao prijateljem i čovjekom koji ima Jehovin duh (2. Sam. 7:2, 3).

Međutim, dogodilo se nešto što je ugrozilo njihovo prijateljstvo. Kralj David počinio je preljub s Bat-Šebom, a zatim se pobrinuo da njen muž Urija bude ubijen (2. Sam. 11:2-21). David je dotad dugi niz godina bio vjeran Jehovi i postupao pravedno, a sada  je počinio taj užasan grijeh! Što se dogodilo s tim dobrim kraljem? Zar nije shvaćao kako je veliko zlo učinio? Zar je mislio da svoj grijeh može sakriti od Boga?

Što je Natan učinio? Mogao je pustiti da netko drugi razgovara s kraljem. I drugi su znali da je David poslao Uriju u smrt. Zašto bi se onda on miješao u to i ugrozio njihovo dugogodišnje prijateljstvo? Ako nešto kaže, mogao bi čak ugroziti vlastiti život. Uostalom, David je već pokazao da je u stanju ubiti nedužnog čovjeka.

No Natan je bio Božji glasnogovornik i prorok. Znao je da ne smije šutjeti jer bi se to loše odrazilo na njegov odnos s Davidom, a i savjest bi ga grizla. Bio je svjestan da je njegov prijatelj krenuo putem koji Jehova osuđuje i da mu hitno treba pomoći da obnovi svoj odnos s njim. Nema sumnje, Davidu je trebao pravi prijatelj. Natan je bio takav prijatelj. Odlučio je načeti neugodnu temu usporedbom koja je mogla dirnuti Davidovo srce budući da je on nekad bio pastir. Prenio mu je Božju poruku, a učinio je to i na pravi način. Pomogao mu je da shvati težinu svojih grijeha i potaknuo ga da se pokaje i prihvati ukor (2. Sam. 12:1-14).

Što bi ti učinio da tvoj prijatelj napravi ozbiljnu grešku ili počini težak grijeh? Možda bi pomislio da ćeš ugroziti vaše prijateljstvo ako mu ukažeš na njegov grijeh. Ili bi možda smatrao da bi ga izdao ako bi njegov grijeh prijavio starješinama, iako mu oni mogu pružiti duhovnu pomoć. Što bi učinio?

Gianni, kojeg smo spomenuli na početku članka, prisjeća se: “Bilo mi je jasno da se nešto promijenilo. Maurizio više nije razgovarao sa mnom tako otvoreno kao prije. Odlučio sam porazgovarati s njim iako mi je to bilo strašno teško. Pitao sam se: ‘Što da mu kažem kad on ionako zna što treba učiniti? Mogao bi jako loše reagirati!’ No kad sam razmislio o svemu što smo zajedno proučavali, skupio sam hrabrosti da razgovaram s njim. Maurizio je isto to učinio kad je meni trebala pomoć. Nisam želio izgubiti svog prijatelja, nego sam mu želio pomoći jer mi je bilo stalo do njega.”

Maurizio kaže: “Gianni je bio iskren, a i bio je u pravu. Znao sam da ni on ni Jehova nisu krivi za posljedice mojih pogrešnih odluka. Zato sam prihvatio ukor i s vremenom sam se duhovno oporavio.”

Bilo je i drugih koji su ostali vjerni Davidu u teškim trenucima. Jedan od njih bio je Hušaj, koga Biblija naziva Davidovim prijateljem (2. Sam. 16:16; 1. Ljet. 27:33). Osim što mu je bio prijatelj, možda je bio i dvorski službenik kojem je kralj ponekad povjeravao povjerljive zadatke.

Kad je Abšalom preoteo prijestolje svom ocu Davidu, mnogi Izraelci stali su na njegovu stranu, ali ne i Hušaj. On je pobjegao s Davidom. Davida je jako pogodilo to što su ga izdali njegov vlastiti sin i drugi ljudi u koje je imao povjerenja. No Hušaj mu je ostao vjeran i bio je spreman riskirati svoj život da bi izvršio zadatak koji je dobio jer je znao da bi tako mogao osujetiti zavjeru protiv kralja. Hušaj to nije napravio zato što je mislio da se to očekuje od njega kao dvorskog službenika, nego zato što je bio vjeran prijatelj (2. Sam. 15:13-17, 32-37; 16:15–17:16).

Divno je vidjeti da takva iskrena prijateljstva postoje i danas među braćom i sestrama. Oni su mnogo više od suradnika u skupštini koji zajedno provode vrijeme zato što rade na istim zadacima. Naši suvjernici svojim nam postupcima zapravo kažu: “Ja sam ti prijatelj, ali ne zato što se to od mene očekuje, nego zato što mi je stalo do tebe.”

 To je osjetio brat po imenu Federico. Uz pomoć svog dragog prijatelja Antonia uspješno je prebrodio teško razdoblje svog života. Federico kaže: “Antonio i ja sprijateljili smo se kratko nakon što je on došao u našu skupštinu. Obojica smo bili sluge pomoćnici i voljeli smo surađivati. Ubrzo nakon toga on je bio imenovan za starješinu. Nisam ga smatrao samo prijateljem nego i duhovno zrelom osobom na koju se mogu ugledati.” A onda je Federico napravio krivi korak. Odmah je potražio duhovnu pomoć, ali nije više udovoljavao preduvjetima za pionira i slugu pomoćnika. Što je Antonio učinio u toj situaciji?

Federico kaže: “Vidio sam da Antonio iskreno suosjeća sa mnom. Davao je sve od sebe kako bi me utješio i ohrabrio. Bilo mu je istinski stalo do toga da se duhovno oporavim i nikada me nije napustio. Poticao me da duhovno ojačam i bodrio me da ne odustanem.” Antonio dodaje: “Počeo sam provoditi više vremena s Federicom. Želio sam da se osjeća slobodnim razgovarati sa mnom o čemu god želi, pa čak i o onome što ga boli.” Federico se nakon nekog vremena duhovno oporavio te je kasnije bio ponovno imenovan za pionira i slugu pomoćnika. Antonio kaže: “Sada služimo u različitim skupštinama, ali naše je prijateljstvo čvršće nego ikada prije.”

Kako bi se osjećao da ti bliski prijatelj okrene leđa onda kad ti je najpotrebniji? Malošto nas može toliko povrijediti. Bi li mu mogao oprostiti? Biste li mogli biti bliski kao prije?

Prisjetimo se što se dogodilo Isusu tijekom posljednjih dana njegovog života na Zemlji. Dotad je proveo puno vremena sa svojim vjernim apostolima i jako se zbližio s njima. S pravom ih je nazvao svojim prijateljima (Ivan 15:15). No što se dogodilo kad je bio uhićen? Apostoli su pobjegli. Iako je pred svima rekao da nikada neće  napustiti svog Učitelja, Petar je te iste noći zanijekao da uopće poznaje Isusa! (Mat. 26:31-33, 56, 69-75).

Isus je znao da će se sa svojom posljednjom kušnjom suočiti sam. Ipak, imao je razloga biti razočaran, pa čak i povrijeđen. No u razgovoru koji je vodio sa svojim učenicima samo nekoliko dana nakon što je uskrsnuo ne prepoznaje se ni najmanji trag razočaranja, ogorčenosti ili žaljenja. Isus nije imao potrebu spominjati slabosti svojih učenika, pa ni ono što su učinili one noći kad je bio uhvaćen.

Baš suprotno, Isus je Petra i druge apostole ohrabrio. Ponovno je pokazao da ima povjerenja u njih tako što im je dao upute o tome kako izvršavati najvažnije obrazovno djelo u ljudskoj povijesti. On je apostole i dalje smatrao svojim prijateljima. Ljubav koju im je pokazao ostavila je dubok dojam na njih. Zato su odlučili dati sve od sebe kako nikad više ne bi razočarali svog Učitelja. I doista, oni su uspješno izvršili zadatak koji je Isus povjerio svojim sljedbenicima (Djela 1:8; Kol. 1:23).

Sestra po imenu Elvira dobro se sjeća jedne nesuglasice sa svojom dobrom prijateljicom Giulianom. “Kad mi je rekla da sam je svojim postupcima povrijedila, osjećala sam se grozno. S pravom se ljutila na mene. No posebno me dirnulo to što je bila prvenstveno zabrinuta za mene i za posljedice mojih postupaka. Uvijek ću joj biti zahvalna što se nije koncentrirala na ono što sam ja njoj učinila, nego je prvenstveno razmišljala o tome kakvu štetu nanosim sama sebi. Zahvalila sam Jehovi što imam prijateljicu kojoj je moja dobrobit važnija od vlastitih osjećaja.”

Dakle, kako će dobar prijatelj reagirati kad se prijateljstvo nađe u opasnosti? Bit će spreman ljubazno, ali i otvoreno razgovarati kad to bude potrebno. Takav će prijatelj postupiti poput Natana i Hušaja, koji su ostali vjerni čak i u teškim trenucima, te poput Isusa, koji je bio spreman oprostiti. Jesi li ti takav prijatelj?