Iskreno govoreći, danas nitko ne može biti siguran kako je Pavao izgledao. Crteži i ilustracije apostola Pavla koji se pojavljuju u našim publikacijama samo su umjetnički prikazi i ne temelje se na saznanjima koja su potvrđena arheološkim otkrićima.

Ipak, postoje neke naznake o tome kako je Pavao izgledao. Naprimjer, u Sionskoj stražarskoj kuli od 1. ožujka 1902. bio je spomenut jedan stari zapis u kojem se govori o tome. U časopisu je stajalo: “Što se tiče Pavlovog fizičkog izgleda, (...) u Djelima Pavla i Tekle, (...) koja su napisana oko 150. godine, nalazi se vjerojatno najbolji opis Pavla, koji se smatra pouzdanom predajom. Ondje se za njega kaže da je bio ‘čovjek niska rasta, ćelave glave, krivih nogu, u dobrom tjelesnom stanju, spojenih obrva i prilično velika nosa.’”

U jednom teološkom priručniku o tom se drevnom spisu kaže: “Nije nemoguće da ‘Djela’ sadrže neke elemente povijesne istine” (The Oxford Dictionary of the Christian Church, izdanje iz 1997). Djela Pavla i Tekle bila su jako cijenjena tijekom prvih nekoliko stoljeća nakon što su bila napisana, što potvrđuje i činjenica da postoji 80 grčkih rukopisa tog teksta, kao i prijevodi na druge jezike. Dakle, naši umjetnički prikazi apostola Pavla u skladu su s opisima koji se mogu naći u nekim starim zapisima.

No, kad je riječ o Pavlu, dobro je imati na umu da postoje puno važnije stvari od toga kako je izgledao. Dok je izvršavao svoju službu, našao se na meti nekih pojedinaca koji su tjelesno razmišljali. Oni su ga kritizirali i govorili: “Kad je osobno prisutan, djeluje neznatno, a riječi su mu bezvrijedne” (2. Kor. 10:10). Međutim, ne smijemo zaboraviti da je Pavao postao kršćanin nakon što mu se Isus ukazao na čudesan način. Osim toga, sjetimo se što je sve postigao kad je kao Kristova “izabrana posuda” izvršavao zadatak da “nosi ime [Isusovo] neznabošcima” (Djela 9:3-5, 15; 22:6-8). Ne smijemo smetnuti s uma ni koliko nam koriste biblijske knjige koje je napisao pod Jehovinim nadahnućem.

Pavao se nije hvalio onime što je postigao prije nego što je postao kršćanin niti je pisao o svom fizičkom izgledu (Djela 26:4, 5; Filip. 3:4-6). Priznao je: “Ja sam najmanji među apostolima i nisam dostojan zvati se apostolom” (1. Kor. 15:9). Kasnije je napisao: “Meni, najmanjem od svih svetih, ukazana je ta nezaslužena dobrota, da drugim narodima objavim dobru vijest o Kristovom neistraživom bogatstvu” (Efež. 3:8). Poruka koju je Pavao objavljivao nesumnjivo je puno važnija od toga kako je izgledao.