Idi na sadržaj

Idi na kazalo

Ukor – dokaz Božje ljubavi

Ukor – dokaz Božje ljubavi

Koga Jehova ljubi, njega ukorava (HEBR. 12:6)

PJESME: 123, 86

1. Kako se ukor često prikazuje u Bibliji?

NA ŠTO prvo pomisliš kad čuješ riječ ukor? Možda odmah pomisliš na neku vrstu kazne. Međutim, izvorne riječi koje se u Bibliji prevode kao “ukor” odnosno “ukoravati” mogu se, ovisno o kontekstu, prevesti izrazima “pouka” ili “opomena”. Ukor se u Bibliji često prikazuje u pozitivnom svjetlu i ponekad se povezuje s pojmovima kao što su znanje, mudrost, ljubav i život (Izr. 1:2-7, bilješka; 4:11-13). Naime, kad nas Bog ukorava, on to čini zato što nas voli i želi da dobijemo vječni život (Hebr. 12:6). Istina, Božji ukor ponekad može podrazumijevati kaznu, no nikad ne uključuje zlostavljanje ili okrutno kažnjavanje. Zapravo, izraz “ukor” prvenstveno ukazuje na pouku, kao kad roditelj poučava svoje dijete koje jako voli.

2, 3. U kom smislu ukor može uključivati i pouku i kaznu? (Vidi ilustraciju na početku članka.)

2 Razmotrimo jedan primjer. Dječak se u kući igra loptom. Majka mu kaže: “Sine, znaš da se ne smiješ loptati po kući. Mogao bi nešto razbiti.” No dječak ignorira majčino upozorenje i nastavlja se igrati. Odjednom slučajno sruši vazu i ona se razbije. Kako će ga majka ukoriti? Vjerojatno će mu objasniti u čemu je pogriješio i podsjetiti ga zašto treba slušati roditelje. Reći će mu i da su mu pravila postavili s razlogom te da ona nisu prestroga. Da bi mu pomogla da dobro upamti tu lekciju, mogla bi mu dati i neku prikladnu kaznu, naprimjer oduzeti mu loptu na neko vrijeme. Tako mu može pomoći da shvati kako neposluh povlači za sobom određene posljedice.

3 Budući da smo članovi kršćanske skupštine, mi smo dio Božjeg doma (1. Tim. 3:15). Zato poštujemo Jehovino pravo da određuje mjerila ponašanja i da nas s ljubavlju ukorava kad ih prekršimo. Isto tako, ako naši postupci dovedu do loših posljedica, ukor našeg nebeskog Oca podsjetit će nas koliko je važno da mu budemo poslušni (Gal. 6:7). Bogu je jako stalo do nas i želi nas poštedjeti boli (1. Petr. 5:6, 7).

4. (a) Na koji bismo način trebali poučavati druge? (b) Što ćemo razmotriti u ovom članku?

4 Kad svoju djecu ili interesente poučavamo i ukoravamo na temelju biblijskih načela, možemo im pomoći da postanu Kristovi sljedbenici. Pritom se služimo svojim glavnim udžbenikom, Božjom Riječi, koja je korisna za “odgajanje u pravednosti”. Cilj je pomoći im da razumiju Isusove zapovijedi i drže ih se (2. Tim. 3:16; Mat. 28:19, 20). Jehova želi da na takav način poučavamo druge jer će tada i oni moći činiti nove Kristove sljedbenike. (Pročitaj Titu 2:11-14.) Razmotrimo sada odgovore na tri važna pitanja: (1) Zašto možemo reći da je Božji ukor dokaz da nas on voli? (2) Što možemo naučiti od onih koje je Bog ukorio? (3) Kako se možemo ugledati na Jehovu i njegovog Sina kad mi nekome dajemo ukor?

BOG NAS UKORAVA S LJUBAVLJU

5. Zašto možemo reći da Jehovin ukor pokazuje da nas on voli?

5 Jehova nas ispravlja i poučava zato što nas voli i zato što želi da ostanemo u njegovoj ljubavi te da idemo putem koji vodi u život (1. Ivan. 4:16). On nas nikad ne ponižava, ne vrijeđa niti u nama izaziva osjećaj manje vrijednosti (Izr. 12:18). Naprotiv, poštuje naše dostojanstvo, usredotočuje se na naše dobre osobine i uvažava našu slobodnu volju. Uviđaš li da ukor koji ti Jehova daje preko svoje Riječi, biblijskih publikacija, kršćanskih roditelja ili skupštinskih starješina zapravo pokazuje da te on voli? Da, starješine koji nas blago i obzirno nastoje ispraviti kad možda i nesvjesno pogriješimo odražavaju Jehovinu ljubav prema nama (Gal. 6:1).

6. Zašto možemo reći da je Jehovin ukor odraz njegove ljubavi čak i kad se prijestupniku odrede pravna ograničenja?

6 Međutim, ponekad Jehovin ukor ne uključuje samo savjet ili opomenu. Onome tko je učinio ozbiljan grijeh možda će se morati odrediti neka ograničenja u skupštini. No čak je i takva disciplinska mjera dokaz Božje ljubavi. Ona može pomoći osobi da uvidi koliko je važno da se više posveti proučavanju Biblije, razmišljanju i molitvi te da na taj način ojača svoju duhovnost (Psal. 19:7). Ta će osoba s vremenom možda opet moći izvršavati zadatke koje je imala ranije. Čak je i isključenje odraz Jehovine ljubavi zato što se time skupštinu štiti od štetnog utjecaja (1. Kor. 5:6, 7, 11). Budući da Bog svoje sluge uvijek ukorava onoliko koliko treba, isključenje može pomoći prijestupniku da uvidi ozbiljnost svog grijeha i potaknuti ga da se pokaje (Djela 3:19).

JEHOVIN UKOR MU JE KORISTIO

7. Tko je bio Šebna i koja se loša osobina kod njega pojavila?

7 Da bismo shvatili vrijednost ukora, osvrnut ćemo se na primjer dviju osoba koje je Jehova ukorio. Razmotrit ćemo biblijski primjer Šebne, koji je živio u doba kralja Ezekije, i jedan primjer iz suvremenog doba. Šebna je bio dvorski upravitelj, vjerojatno u službi kralja Ezekije, i imao je velike ovlasti (Iza. 22:15). Nažalost, uzoholio se te je počeo tražiti slavu za sebe. Biblija kaže da si je čak dao podignuti raskošnu grobnicu i da se vozio na “slavnim kolima” (Iza. 22:16-18).

Ako ponizno promijenimo svoj stav, Bog će nas blagosloviti (vidi odlomke 8-10)

8. Kako je Jehova ukorio Šebnu i i po čemu možemo zaključiti da je Šebna vjerojatno pozitivno reagirao na ukor?

8 Budući da je Šebna tražio slavu za sebe, Bog ga je smijenio i na njegovo mjesto postavio Elijakima (Iza. 22:19-21). To se dogodilo u vrijeme kad se asirski kralj Sanherib spremao napasti Jeruzalem. Nešto kasnije taj je kralj poslao u Jeruzalem svoje visoke službenike u pratnji velike vojske kako bi obeshrabrio Židove i naveo Ezekiju da se preda (2. Kralj. 18:17-25). Ezekija je na razgovor s Asircima poslao Elijakima i još dvojicu ljudi. Jedan od njih bio je Šebna, koji je sada služio kao pisar. Po svemu sudeći, Šebna nije postao ogorčen niti se prepustio samosažalijevanju, nego je ponizno prihvatio manje istaknut položaj. Što možemo naučiti iz tog izvještaja? Razmotrimo tri pouke.

9-11. (a) Koje važne pouke možemo izvući iz Šebninog primjera? (b) Kako ti gledaš na Jehovin način ophođenja sa Šebnom?

9 Kao prvo, to što je Šebna izgubio svoju službu potvrđuje istinitost biblijske izreke: “Ponos ide pred slomom i oholost pred padom” (Izr. 16:18). Ako obavljaš neka važna skupštinska zaduženja i drugi te možda smatraju istaknutim članom skupštine, trudiš li se ostati ponizan? Da li zaslugu za sve svoje sposobnosti i za sve što si postigao pripisuješ Jehovi? (1. Kor. 4:7). Apostol Pavao napisao je: “Kažem svakome među vama da ne misli o sebi više nego što treba misliti, nego da misli o sebi razumno” (Rim. 12:3).

10 Kao drugo, Jehova je Šebni dao strogi ukor možda zato što mu je želio pokazati da se još uvijek može promijeniti (Izr. 3:11, 12). To je doista važna pouka za sve one koji su izgubili neka zaduženja u Božjoj skupštini! Umjesto da se naljute ili postanu ogorčeni, oni mogu i dalje davati sve od sebe u službi Bogu u okviru svojih novih okolnosti. Isto tako, na ukor koji su dobili trebaju gledati kao na dokaz Jehovine ljubavi. Naš nebeski Otac neće nas smatrati izgubljenim slučajem ako ostanemo ponizni pred njim. (Pročitaj 1. Petrovu 5:6, 7.) Ponekad nas s ljubavlju ukorava kako bi nas oblikovao. Stoga je važno da budemo meki poput podatne gline koju će njegove ruke lako oblikovati.

11 Kao treće, način na koji se Jehova ophodio sa Šebnom pruža važnu pouku onima koji su ovlašteni da drugima daju ukor, kao što su roditelji i kršćanski nadglednici. Iako Jehova mrzi grijeh, on i dalje voli osobu koja je zgriješila. Ako si roditelj ili nadglednik i moraš dati ukor, hoćeš li postupiti po uzoru na Jehovu? Hoćeš li mrziti učinjeni grijeh, ali istovremeno tražiti dobro u svom djetetu ili suvjerniku? (Juda 22, 23).

12-14. (a) Kako neki reagiraju na Božji ukor? (b) Kako je Božja Riječ pomogla jednom bratu da promijeni svoj stav i do čega je to dovelo?

12 Nažalost, neke je ukor toliko povrijedio da su se udaljili od Boga i njegovog naroda (Hebr. 3:12, 13). No znači li to da se takvima više ne može pomoći? Pogledajmo što se dogodilo bratu Grahamu. On je bio isključen, ali je s vremenom ponovno primljen. Međutim, nakon toga postao je duhovno neaktivan. Jedan starješina sprijateljio se s njim i nakon nekoliko godina Graham ga je zamolio da zajedno proučavaju Bibliju.

13 Taj je starješina ispričao: “Graham je imao problema s ponosom. Kritizirao je starješine koji su donijeli odluku o njegovom isključenju. Zato smo nekoliko puta za redom na tečaju razmatrali retke koji govore o ponosu i njegovim posljedicama. Graham je sve jasnije vidio sebe u ogledalu Božje Riječi, a ono što je vidio nimalo mu se nije svidjelo. Zato je napravio nevjerojatne promjene! Priznao je da mu je ponos, takoreći, postao greda u oku i da ga je posve zaslijepio te da je zapravo on previše kritičan. Nakon toga brzo se počeo mijenjati. Počeo je redovito dolaziti na kršćanske sastanke, temeljito proučavati Božju Riječ i svakodnevno se moliti. Isto tako, prihvatio je kršćanske odgovornosti koje je imao kao glava obitelji, što je jako obradovalo njegovu ženu i djecu” (Luka 6:41, 42; Jak. 1:23-25).

14 Starješina je dodao: “Jednog dana Graham mi je priznao nešto što me jako dirnulo. ‘Već godinama poznajem istinu i čak sam služio kao pionir’, rekao je. ‘No tek sada mogu iskreno reći da volim Jehovu.’ Uskoro je dobio zadatak da nosi mikrofone u dvorani i izuzetno je cijenio to zaduženje. Iz njegovog iskustva naučio sam nešto važno: Kad se čovjek ponizi pred Bogom i prihvati ukor, Bog će ga obasuti mnoštvom blagoslova!”

KAD DAJEŠ UKOR, UGLEDAJ SE NA BOGA I KRISTA

15. Što moramo biti spremni činiti ako želimo da naš ukor dopre drugima do srca?

15 Ako želimo biti dobri učitelji, najprije moramo biti dobri učenici (1. Tim. 4:15, 16). Drugim riječima, ako nas je Jehova ovlastio da ukoravamo druge, i sami moramo biti spremni uvijek se podložiti njegovom vodstvu. Zbog takve poniznosti drugi će nas poštovati i moći ćemo sa slobodom govora poučavati i ispravljati druge. Pogledajmo što o tome možemo naučiti od Isusa.

16. Što od Isusa učimo o tome kako djelotvorno ukoravati i poučavati druge?

16 Isus je uvijek bio poslušan svom Ocu, čak i kad mu je to bilo veoma teško (Mat. 26:39). Priznao je da sve ono što naučava i mudrost koju ima zapravo potječe od njegovog Oca (Ivan 5:19, 30). Bio je ponizan i poslušan, pa su oni koji su iskreno željeli upoznati Boga voljeli biti u njegovom društvu. Isto tako, te su mu osobine pomogle da bude suosjećajan i obziran učitelj. (Pročitaj Mateja 11:29.) Svojim toplim riječima vraćao je snagu onima koji su bili poput zgažene trske ili stijenja za svjetiljku koji samo što se nije ugasio (Mat. 12:20). Bio je ljubazan i blag čak i kad su drugi iskušavali njegovo strpljenje. To je posebno došlo do izražaja kad je trebao ukoriti svoje apostole, koji su pokazali sebičnost i uporno željeli istaknut položaj (Mar. 9:33-37; Luka 22:24-27).

17. Koje osobine pomažu starješinama da budu dobri pastiri Božjeg stada?

17 Kad starješine na temelju Biblije ukoravaju druge, to uvijek trebaju činiti po uzoru na Krista. Tako pokazuju da žele slijediti vodstvo Jehove Boga i njegovog Sina. Apostol Petar napisao je: “Pasite Božje stado koje vam je povjereno — ne na silu, nego dragovoljno; ne radi nepoštenog dobitka, nego gorljivo; ne kao da gospodarite onima koji su vlasništvo Božje, nego budite uzor stadu” (1. Petr. 5:2-4). Da, kad se nadglednici spremno podlažu Bogu i Kristu, koji je glava skupštine, to je za njihovo dobro, ali i za dobro onih koji su im povjereni na brigu (Iza. 32:1, 2, 17, 18).

18. (a) Što Jehova traži od roditelja? (b) Kako Bog pomaže roditeljima da izvrše svoje odgovornosti?

18 Ista načela vrijede i u obiteljskom krugu. Jehova je onima koji imaju ulogu glave obitelji rekao: “Ne razdražujte svoju djecu, nego ih odgajajte stegom Jehovinom i pomažite im da usvoje njegov način razmišljanja” (Efež. 6:4). Koliko je ta uputa važna? Biblija pokazuje da će Jehova pozvati na odgovornost kršćanske roditelje koji ne ukoravaju svoju djecu kad je to potrebno (1. Sam. 3:12-14). No roditelji nisu prepušteni sami sebi. Kad ponizno mole Jehovu za pomoć i oslanjaju se na vodstvo koje on pruža putem svoje Riječi i svetog duha, on će im dati potrebnu mudrost i snagu. (Pročitaj Jakova 1:5.)

VEĆ SADA UČIMO KAKO ZAUVIJEK ŽIVJETI U MIRU

19, 20. (a) Koji blagoslovi očekuju one koji prihvate Božji ukor? (b) O čemu će biti riječi u sljedećem članku?

19 Ako prihvaćamo Božje ukore i postupamo po uzoru na Jehovu i Isusa kad dajemo ukor drugima, doživjet ćemo nebrojene blagoslove. Naše obitelji i skupštine bit će oaze mira. Svatko će se osjećati voljeno, cijenjeno i sigurno. No to je samo nagovještaj blagoslova koje ćemo dobiti u budućnosti (Psal. 72:7). Da, možemo reći da nas Jehova, naš brižan nebeski Otac, ukorava kako bi nas već sad pripremio da u svu vječnost živimo u miru i slozi kao prava obitelj. (Pročitaj Izaiju 11:9.) Ako na ukor koji dobivamo od Boga gledamo iz te perspektive, tada ćemo uvijek biti svjesni da je to divan dokaz Božje neopisive ljubavi prema nama.

20 U sljedećem članku govorit ćemo nešto više o ukorima koje dobivamo u obitelji i skupštini. Razmotrit ćemo i zašto je važno imati samodisciplinu kako bismo “ukoravali” sami sebe te kako možemo izbjeći posljedice koje su puno bolnije od bilo kojeg ukora.