DIANA ima preko 80 godina i puno je propatila u životu. Njen muž bolovao je od Alzheimerove bolesti i zadnjih nekoliko godina prije svoje smrti proveo je u domu za ostarjele. Osim toga, smrt joj je oduzela dva sina, a preboljela je i rak dojke. No kad je članovi njene skupštine vide u dvorani ili u službi propovijedanja, primjećuju da je uvijek radosna.

John je više od 43 godine bio putujući nadglednik. Jako je volio tu službu i nije mogao ni zamisliti da radi nešto drugo. No kad se jedan član njegove obitelji razbolio, morao je prekinuti s putujućom službom kako bi se brinuo za njega, te sada služi u lokalnoj skupštini. Kad ga braća i sestre koji ga otprije znaju sretnu na pokrajinskom sastanku ili kongresu, čini im se da se uopće nije promijenio. On još uvijek zrači radošću.

Kako su Diana i John uspjeli ostati radosni usprkos svemu? Kako netko tko pati u emocionalnom i fizičkom pogledu može biti radostan? Kako sačuvati radost ako više ne možemo obavljati teokratsko zaduženje koje nam je jako priraslo srcu? Biblija nam daje odgovor na ta pitanja. Ona kaže: “Pravednik će se radovati Jehovi” (Psal. 64:10). Tu važnu istinu razumjet ćemo još bolje ako znamo što čovjeku pruža pravu, a što tek prolaznu radost.

U životu ima situacija koje nas gotovo uvijek raduju. Naprimjer, ako smo zaljubljeni i spremamo se stupiti u brak, ako smo postali roditelji ili pak dobili neko teokratsko zaduženje, sigurno smo jako sretni zbog toga. To je i za očekivati zato što su takve životne radosti dar od Jehove. On je osnovao brak, omogućio ljudima da imaju potomstvo i svojim slugama povjerava razne zadatke u kršćanskoj skupštini (1. Mojs. 2:18, 22; Psal. 127:3; 1. Tim. 3:1).

No neki razlozi za radost mogu biti tek prolazni. Nažalost, bračni drug može postati nevjeran ili umrijeti (Ezek. 24:18; Hoš. 3:1). Neka djeca su neposlušna roditeljima i Bogu, i možda čak budu isključena. Naprimjer, Samuelovi sinovi nisu vjerno služili Jehovi, a David je imao velikih problema u obitelji nakon  što je sagriješio s Bat-Šebom (1. Sam. 8:1-3; 2. Sam. 12:11). Takve okolnosti ne donose radost, nego tugu i bol.

Isto tako, možda zbog narušenog zdravlja, obiteljskih obaveza ili nekih promjena u Božjoj organizaciji više ne možemo obavljati neko teokratsko zaduženje. Mnogi koji su se našli u takvoj situaciji kažu da im nedostaje to zaduženje jer su uživali u njemu.

Sve to jasno pokazuje da takvi razlozi za radost mogu biti prolazni. No postoji li radost koja je trajna, koju uvijek osjećamo, čak i kad nam u životu krene nizbrdo? Sigurno postoji, zato što Samuel, David i drugi nisu izgubili radost čak ni kad su se našli u teškim kušnjama i nevoljama.

Isus je znao što je prava radost. Prije nego što je došao na Zemlju, živio je na nebu u najboljim mogućim okolnostima. Biblija kaže da se “sve vrijeme” veselio pred Jehovom (Izr. 8:30). No na Zemlji se ponekad suočavao s vrlo teškim situacijama. Ipak, vršenje Očeve volje pružalo mu je radost (Ivan 4:34). A što mu je pomoglo da izdrži mučne posljednje sate svog života? Biblija kaže: “Zbog radosti koja je stajala pred njim podnio je mučenički stup” (Hebr. 12:2). Obratimo pažnju na dvije stvari koje je Isus rekao o pravoj radosti.

Jednom prilikom poslao je sedamdesetoricu učenika na propovjednički zadatak. Kad su se vratili k njemu, bili su radosni zbog svih moćnih djela koja su učinili, a posebno zato što su istjerivali demone. Isus im je tada rekao: “Ne radujte se tome što vam se duhovi pokoravaju, nego se radujte što su vaša imena zapisana na nebesima” (Luka 10:1-9, 17, 20). Da, Jehovino priznanje puno je važnije i donosi puno veću radost od bilo kojeg zaduženja koje bismo mogli imati u Božjoj organizaciji.

Kad je Isus u jednoj drugoj situaciji poučavao mnoštvo ljudi, obratila mu se jedna Židovka. Bila je zadivljena njegovim poučavanjem te mu je rekla da je njegova majka sigurno jako sretna što ima takvog sina. On joj je nato odgovorio: “Ne, nego sretni su oni koji slušaju  riječ Božju i drže je!” (Luka 11:27, 28). Naravno, roditelj koji je ponosan na svoje dijete ima razlog za radost. No poslušnost Jehovi i dobar odnos s njim vode do trajne sreće.

Doista, spoznaja da imamo Jehovino priznanje neophodna je za istinsku radost. Njegovu naklonost osjećamo čak i kad doživljavamo kušnje, koje same po sebi nisu ugodne. Zapravo, kad u kušnjama ostanemo vjerni Jehovi, naša radost postaje još dublja (Rim. 5:3-5). Osim toga, Jehova onima koji se uzdaju u njega daje svoj duh, a radost je plod tog duha (Gal. 5:22). Upravo je to razlog zašto u Psalmu 64:10 stoji da će se “pravednik (...) radovati Jehovi”.

To ujedno objašnjava kako su Diana i John, koje smo ranije spomenuli, uspjeli ostati radosni i u teškim okolnostima. Diana kaže: “Tražila sam utočište kod Jehove, kao što dijete traži utočište kod roditelja.” Ona je uvjerena da ima Božju podršku. Rekla je: “Ja i danas redovito propovijedam i činim to radosno, s osmijehom na licu. Smatram to pravim blagoslovom od Jehove.” John je nastavio revno propovijedati i nakon što je prekinuo s putujućom službom. Što je njemu pomoglo? On kaže: “Kad sam 1998. počeo služiti kao nastavnik u Školi za organizacijsko osposobljavanje, osobnom proučavanju počeo sam posvećivati više vremena nego ikad prije.” Potom je dodao: “Moja žena i ja uvijek smo bili spremni prihvatiti bilo koji zadatak od Jehove i zbog toga smo se relativno lako priviknuli na nove okolnosti. Ne žalimo ni zbog čega.”

I mnogi drugi uvjerili su se u istinitost riječi iz Psalma 64:10. Uzmimo za primjer jedan bračni par koji je preko 30 godina služio u Betelu u Sjedinjenim Državama. Oni su dobili zadatak da služe na području kao specijalni pioniri. Iskreno su priznali: “Posve je prirodno biti tužan kad izgubiš nešto što voliš. No ne možeš tugovati zauvijek.” Čim su došli u novu skupštinu, odmah su počeli surađivati s braćom u službi propovijedanja. Rekli su: “Molili smo se u vezi s nekim konkretnim stvarima. Kad su nam molitve bile uslišene, to nas je ohrabrilo i obradovalo. Ubrzo nakon našeg dolaska u skupštinu još neka braća i sestre započeli su s pionirskom službom, a mi smo počeli voditi tečajeve s dvije osobe koje su dobro napredovale. Bio je to divan blagoslov.”

Istina, nije uvijek lako biti radostan jer svi ponekad prolazimo kroz teška razdoblja. No utjehu nam pružaju Jehovine riječi iz Psalma 64:10: “Pravednik će se radovati Jehovi.” Čak i kad smo obeshrabreni, možemo biti sigurni da će se riječi tog psalma ispuniti i na nama ako ostanemo vjerni Jehovi u svim kušnjama i okolnostima. Osim toga, radujemo se ispunjenju Jehovinog obećanja da će stvoriti “nova nebesa i novu zemlju”. Tada će svi ljudi biti savršeni. Božji sluge radovat će se i veseliti dovijeka zbog svega što će Jehova činiti (Iza. 65:17, 18).

Pokušaj zamisliti kakav će to život biti — imat ćemo savršeno zdravlje i svaki dan započet ćemo puni energije. Kakve god da smo tragedije doživjeli u prošlosti, sjećanje na njih više nam neće zadavati bol. Jehova nam jamči: “Ono što je prije bilo neće u sjećanje dolaziti niti će se u srcu javljati.” Osim toga, uskrsnut će naši voljeni umrli. Kad se dogodi to čudo, nebrojeni milijuni ljudi bit će “izvan sebe od ushićenja”, kao što su bili i roditelji 12-godišnje djevojčice koju je Isus vratio u život (Mar. 5:42). Na koncu će svaki čovjek na Zemlji biti “pravednik” u punom smislu te riječi i svi će se radovati Jehovi u čitavu vječnost.