1. Kakav stav mnogi ljudi imaju prema radu?

KAKO većina ljudi u tvom kraju gleda na rad? U mnogim zemljama ljudi rade više i duže nego ikad prije. Zbog toga često nemaju vremena za odmor, za svoju obitelj, a ni za svoje duhovne potrebe (Prop. 2:23). S druge strane, neki uopće ne vole raditi i nalaze izgovore da to pošto-poto izbjegnu (Izr. 26:13, 14).

2-3. Kakav su nam primjer Jehova i Isus pružili kad je riječ o radu?

² Za razliku od ljudi u ovom svijetu, koji često idu u krajnosti, Jehova i Isus imaju uravnoteženo gledište o radu. Jehova voli raditi, u to nema nikakve sumnje. Isus je to istaknuo rekavši: “Otac moj radi sve do sada, a i ja radim” (Ivan 5:17). Zamisli samo koliko je truda Bog uložio u stvaranje nebrojenih duhovnih stvorenja i ogromnog svemira. Mnoštvo dokaza njegove kreativnosti vidimo i na prekrasnom planetu na kojem živimo. Psalmist je s pravom rekao: “Kako je mnogo djela tvojih, Jehova! Sva si mudro načinio, puna je zemlja stvaralaštva tvojega” (Psal. 104:24).

³ Isus je postupao po uzoru na svog Oca. Iz Mudrih izreka, gdje je opisan kao personificirana mudrost, saznajemo da je pomagao Bogu dok je on “uređivao nebesa” i da je bio s njim kao “vješt graditelj” (Izr. 8:27-31). Kad je kasnije došao na Zemlju, činio je mnoge izvanredne stvari. Zadatak koji mu je Jehova dao bio mu je poput  hrane i svojim je djelima pokazao da ga je poslao Bog (Ivan 4:34; 5:36; 14:10).

4. Kakav su nam primjer Jehova i Isus pružili kad je riječ o odmoru?

⁴ Budući da se želimo ugledati na Jehovu i Isusa, koji marljivo rade, trebamo li zaključiti da nam nije potreban odmor? Naravno da ne. Biblija kaže da je Jehova “prestao raditi i stao (...) počivati” nakon što je stvorio nebo i Zemlju (2. Mojs. 31:17). Budući da se on nikad ne umara i ne treba mu odmor, to očito znači da je prestao stvarati i uzeo vremena kako bi uživao u onome što je načinio. Isto tako, iako je Isus naporno radio dok je bio na Zemlji, ipak je odvajao vrijeme za odmor ili za obrok sa svojim prijateljima (Mat. 14:13; Luka 7:34).

5. Što je mnogim Božjim slugama teško uravnotežiti?

⁵ Biblija potiče Božje sluge da marljivo rade i nađu zadovoljstvo u tome. Oni nipošto ne bi smjeli biti lijeni (Izr. 15:19). Vjerojatno radiš na nekom svjetovnom poslu kako bi mogao zbrinuti svoju obitelj. Osim toga, svi Kristovi učenici imaju odgovornost propovijedati dobru vijest. No potrebno ti je i dovoljno odmora. Je li ti ponekad teško naći ravnotežu između posla, službe propovijedanja i odmora? Kako možemo procijeniti koliko vremena odvojiti za posao i službu, a koliko za odmor?

6. Kako riječi iz Marka 6:30-34 pokazuju da je Isus imao uravnotežen stav prema radu i odmoru?

⁶ Kad je u pitanju rad, važno je biti uravnotežen. Kralj Salamun pod nadahnućem je napisao da “sve ima svoje vrijeme”. Rekao je da ima vrijeme kad se sadi, gradi, plače, smije ili pleše, a i vrijeme za druge aktivnosti (Prop. 3:1-8). Dakle, rad i odmor važan su dio našeg života. Isus je imao uravnotežen stav prema radu i odmoru. Naprimjer, kad su se jednom prilikom apostoli vratili s propovjedničkog putovanja, bili su toliko zaposleni da “nisu imali vremena ni jesti”. Isus im je tada rekao: “Pođite sa mnom na samotno mjesto i malo se odmorite!” (Pročitaj Marka 6:30-34.) Iako se on i njegovi apostoli nisu uvijek mogli odmoriti koliko su to željeli, Isus je znao da im je svima potreban odmor.

7. Zašto nam može biti korisno razmotriti odredbu o danu počinka?

⁷ Svima nam je ponekad potreban odmor ili jednostavno promjena svakodnevne rutine. Na to ukazuje i jedna odredba koju je Bog dao starim Izraelcima — zapovjedio im je da svaki tjedan drže dan počinka. Iako mi nismo pod Mojsijevim zakonom, bit će nam od koristi da saznamo nešto više o toj odredbi. To će nam pomoći da preispitamo svoj stav prema radu i odmoru.

8. Prema 2. Mojsijevoj 31:12-15, čemu je služio dan počinka?

⁸ Božja Riječ kaže da je Jehova nakon šest “dana” prestao stvarati na Zemlji (1. Mojs. 2:2). No on voli rad i zato je nastavio raditi, ali na neke druge načine (Ivan 5:17). Kao što je Jehova sedmi dan “stao počivati”, tako je i Izraelcima zapovjedio da im svaki sedmi dan u tjednu bude dan za počinak. Rekao im je da je subota znak posebnog odnosa između njega i Izraela. Bio je to dan “potpunog  odmora, svet Jehovi”. (Pročitaj 2. Mojsijevu 31:12-15.) Tada nitko nije smio raditi — ni djeca, ni robovi, pa čak ni domaće životinje (2. Mojs. 20:10). To je omogućavalo narodu da se više posveti svom odnosu s Bogom.

9. Koja su ekstremna gledišta o suboti postojala u Isusovo vrijeme?

⁹ Subotnji dan počinka služio je za dobrobit Božjeg naroda. No u Isusovo vrijeme mnogi vjerski vođe postavili su ekstremno stroga pravila o držanju subote. Tvrdili su da se na taj dan ne smije čak ni trgati klasje ili izliječiti bolesnog čovjeka (Mar. 2:23-27; 3:2-5). No takva gledišta nisu bila u skladu s Božjim, što je Isus jasno dao do znanja svima koji su ga željeli slušati.

10. Što iz Mateja 12:9-12 saznajemo o tome kako je Isus gledao na subotu?

¹⁰ Isus i njegovi sljedbenici, koji su bili Židovi, držali su dan počinka zato što su bili pod Mojsijevim zakonom. * No Isus je svojim riječima i postupcima pokazao da zakon o danu počinka treba primjenjivati na razuman način i da je na taj dan dopušteno činiti dobra djela i pomagati drugima. Jednostavno je rekao: “Dopušteno je činiti dobro u subotu.” (Pročitaj Mateja 12:9-12.) On nije smatrao da se dobrim djelima i pomaganjem drugima krši zakon o suboti. Isto tako, Isusovi postupci istaknuli su važnu svrhu dana  počinka. Budući da Božji sluge taj dan nisu obavljali svakodnevne poslove, mogli su se posvetiti službi Bogu. Isus je odrastao u obitelji koja je očito subotom koristila priliku da se zbliži s Bogom. Biblija kaže da je u Nazaretu, gradu u kojem je odrastao, “po običaju svojemu ušao (...) na dan subotnji u sinagogu, te je ustao da čita” (Luka 4:15-19).

11. Na koga se Isus mogao ugledati kad je riječ o radu?

¹¹ Isusov poočim Josip zasigurno je na rad gledao slično kao Jehova. Bio je tesar te je i Isusa poučio tom zanatu (Mat. 13:55, 56). Isus ga je vjerojatno promatrao kako iz dana u dan naporno radi da bi uzdržavao svoju veliku obitelj. Zanimljivo je da je Isus kasnije svojim učenicima rekao da je “radnik dostojan plaće svoje” (Luka 10:7). Da, Isus je znao što je težak fizički posao.

12. Koji biblijski reci pokazuju kako je Pavao gledao na naporan rad?

¹² Ni apostolu Pavlu naporan rad nije bio stran. Istina, njemu je glavni zadatak bio svjedočiti o Isusu i prenositi njegovu poruku. No on je usto i radio kako bi zbrinuo vlastite potrebe. Solunjani su se uvjerili u to. Pavao im je napisao: “Noću i danju teško smo i naporno radili da nikome od vas ne budemo na teret” (2. Sol. 3:8; Djela 20:34, 35). Naporan rad koji je Pavao spomenuo možda je bilo izrađivanje šatora. Naime, dok je bio u Korintu, živio je kod Akvile i Priscile, koji su “po zanimanju (...) bili izrađivači šatora”, te je “radio s njima”. Kad je napisao da je radio “noću i danju”, nije želio reći da je radio non-stop. Naprimjer, subotom nije izrađivao šatore, nego je koristio prilike da svjedoči Židovima, koji taj dan također nisu radili (Djela 13:14-16, 42-44; 16:13; 18:1-4).

13. Što učimo od Pavla?

¹³ Apostol Pavao dao nam je doista dobar primjer. On je morao raditi svjetovni posao, ali je istovremeno redovito vršio “sveto djelo propovijedanja dobre vijesti Božje” (Rim. 15:16; 2. Kor. 11:23). Poticao je i druge da redovito propovijedaju. Akvila i Priscila bili su njegovi “suradnici u Kristu Isusu” (Rim. 12:11; 16:3). Pavao je poticao Korinćane da budu “zaokupljeni djelom Gospodinovim” (1. Kor. 15:58; 2. Kor. 9:8). Jehova ga je čak nadahnuo da napiše: “Ako tko ne želi raditi, neka i ne jede!” (2. Sol. 3:10).

14. Što znače Isusove riječi iz Ivana 14:12?

¹⁴ Propovijedanje i činjenje učenika najvažniji je posao koji možemo raditi u posljednjim danima. Zapravo, Isus je prorekao da će njegovi učenici činiti djela veća od njegovih. (Pročitaj Ivana 14:12.) Time nije želio reći da će oni poput njega činiti čuda, nego da će propovijedati na većem području, većem broju ljudi i tijekom duljeg razdoblja.

15. Koja bismo si pitanja trebali postaviti i zašto?

¹⁵ Ako si zaposlen, postavi si sljedeća pitanja: Jesam li među kolegama poznat kao marljiv radnik? Trudim li se dovršiti posao na vrijeme i obaviti ga najbolje što mogu? Ako možeš potvrdno odgovoriti na ta dva pitanja, vjerojatno ćeš zadobiti povjerenje svog poslodavca, a i veća je vjerojatnost da će te kolege saslušati kad im budeš svjedočio. A kad je riječ o propovijedanju i poučavanju, dobro je da  razmisliš o sljedećem: Znaju li me braća kao marljivog propovjednika? Trudim li se dobro pripremiti za prvi razgovor? Dolazim li brzo u ponovni posjet osobama koje su pokazale zanimanje? Sudjelujem li redovito u različitim oblicima propovijedanja? Ako su tvoji odgovori potvrdni, služba će ti donositi radost.

16. Kako su Isus i apostoli gledali na odmor, a kako na to gledaju mnogi ljudi danas?

¹⁶ Isus je znao da je njemu i apostolima povremeno potreban odmor. No mnogi ljudi u ono doba bili su slični bogatom čovjeku iz Isusove usporedbe, a jednako je i s mnogima danas. Taj je čovjek sam sebi rekao: “Počivaj, jedi, pij i uživaj!” (Luka 12:19; 2. Tim. 3:4). Njemu se život vrtio oko odmora i užitaka. No Isus i apostoli razmišljali su drugačije. Njima osobna udobnost i užici nisu bili u središtu života.

17. Kako koristimo svoje slobodno vrijeme?

¹⁷ Božji sluge u današnje vrijeme trude se ugledati na Isusa. Zato svoje slobodno vrijeme ne koriste samo za odmor nego i za službu propovijedanja i kršćanske sastanke. Zapravo, te duhovne aktivnosti smatramo toliko važnim da činimo sve što je u našoj moći kako bismo redovito sudjelovali u njima (Hebr. 10:24, 25). Čak i kad smo na godišnjem odmoru, redovito prisustvujemo sastancima gdje god da se nalazimo i tražimo prilike da s osobama koje sretnemo razgovaramo o Bibliji (2. Tim. 4:2).

18. Što naš Kralj, Isus Krist, želi da činimo?

¹⁸ Jako smo zahvalni što naš Kralj, Isus Krist, ima razumna očekivanja od nas i što nam pomaže da imamo uravnoteženo gledište o radu i odmoru (Hebr. 4:15). On želi da odvojimo vrijeme za potreban odmor. No on isto tako želi da marljivo radimo kako bismo zbrinuli svoje materijalne potrebe te da sudjelujemo u činjenju učenika, zadatku koji nam pruža duhovnu okrepu. U sljedećem članku govorit ćemo o tome što je Isus učinio kako bi nas oslobodio iz jednog okrutnog oblika ropstva — iz ropstva grijehu.