1. U što je Abraham bio čvrsto uvjeren?

 JEHOVA je svom prijatelju Abrahamu obećao da će preko njegovog potomstva biti blagoslovljeni svi narodi na Zemlji (Post. 15:5; 22:18). Budući da je Abraham imao snažnu vjeru u Boga, bio je uvjeren da će se to Božje obećanje ispuniti. Međutim, kad je Abraham imao već 100 godina, a njegova žena 90, ti vjerni Božji sluge još uvijek nisu dobili sina (Post. 21:1–7). Pa ipak, Biblija za Abrahama kaže: “Imao je nadu i vjerovao je da će postati ocem mnogih naroda, u skladu s riječima: ‘Toliko će mnogo biti tvojih potomaka’” (Rim. 4:18). Mi danas znamo da se stvarno dogodilo ono čemu se Abraham nadao. Rodio mu se sin Izak, kojeg je tako dugo čekao. Zašto je Abraham bio siguran da će se ostvariti ono što je Jehova obećao?

2. Zašto je Abraham bio uvjeren da će Jehova ispuniti ono što je obećao?

² Budući da je Abraham bio blizak s Jehovom i dobro ga je poznavao, “bio je potpuno uvjeren” da će Bog ispuniti “ono što je obećao” (Rim. 4:21). Jehova je iskazao naklonost Abrahamu i proglasio ga pravednim zbog njegove vjere (Jak. 2:23). Kao što se vidi iz Rimljanima 4:18, Abrahamova vjera bila je povezana s njegovom nadom. Razmotrimo sada što je apostol Pavao govorio o nadi u 5. poglavlju poslanice Rimljanima.

3. Što je Pavao rekao o nadi?

³ Pavao je objasnio zašto možemo biti sigurni da naša “nada ne vodi do razočaranja” (Rim. 5:5). On je ujedno objasnio kako naša kršćanska nada može postati još snažnija. Dok budemo razmatrali Rimljanima 5:1–5, razmišljaj  o tome kako je tvoja nada s vremenom postala još snažnija. U ovom članku vidjet ćemo i što možemo činiti kako bismo nastavili jačati svoju nadu da bi ona bila još čvršća nego što je sada. No razmotrimo najprije koja je to predivna nada za koju Pavao kaže da neće dovesti do razočaranja.

4. O čemu Pavao govori u Rimljanima 5:1, 2?

⁴ Pročitaj Rimljanima 5:1, 2. Pavao je te riječi napisao skupštini u Rimu. Tamošnja braća i sestre upoznali su Jehovu i Isusa, počeli su pokazivati vjeru te su postali kršćani. Bog ih je zbog njihove vjere proglasio pravednima i pomazao svetim duhom. Da, oni su stekli pouzdanu, veličanstvenu nadu.

5. Koju nadu imaju pomazanici?

⁵ Pavao je kasnije pisao pomazanim kršćanima u Efezu o nadi koju im je Bog dao. Oni su trebali dobiti “nasljedstvo za svete” (Efež. 1:18). A Kološanima je Pavao napisao i gdje će dobiti svoju nagradu. Rekao je da je to nada “u ono što se za [njih] čuva na nebesima” (Kol. 1:4, 5). Stoga se pomazani kršćani nadaju da će uskrsnuti u vječni život na nebu i da će ondje vladati s Kristom (1. Sol. 4:13–17; Otkr. 20:6).

6. Što je jedan pomazani brat rekao o svojoj nadi?

⁶ Pomazani kršćani jako cijene tu nadu. Jedan od njih, brat Frederick Franz, u vezi s tim je rekao: “Naša nada je sigurna (...), a u potpunosti će biti ispunjena na svakom preostalom od 144 000 članova malog stada u omjeru u kojem nismo ni zamišljali.” Nakon što je desetljećima vjerno služio Bogu, brat Franz je 1991. s čvrstim uvjerenjem rekao: “Mi nismo izgubili osjećaj za vrijednost te nade. (...) Cijenimo je sve više što duže moramo čekati na nju. To je nešto što se isplati čekati, čak ako zahtijeva i milijun  godina. Našu nadu cijenim više nego ikad prije.”

7, 8. Koju nadu ima većina Jehovinih slugu? (Rimljanima 8:20, 21)

⁷ Većina onih koji danas služe Jehovi ima drugačiju nadu. To je ona ista nada kakvu je imao Abraham – nada u vječni život na Zemlji pod vlašću Božjeg kraljevstva (Hebr. 11:8–10, 13). Pavao je pisao o tome kakva predivna budućnost čeka one koji imaju tu nadu. (Pročitaj Rimljanima 8:20, 21.) Kako si se osjećao kad si prvi put čuo za divnu budućnost koju nam Biblija obećava? Što ti se u vezi s tim najviše svidjelo? Je li to bilo obećanje da ćeš jednog dana biti savršen i da više nećeš biti sklon grijehu? Jesi li se oduševio kad si saznao da će tvoji voljeni umrli ponovno živjeti, i to u raju na Zemlji? Sigurno ima puno toga čemu se raduješ i što s nestrpljenjem očekuješ upravo zahvaljujući nadi koju nam je Bog pružio.

⁸ Bez obzira na to nadamo li se vječnom životu na nebu ili na Zemlji, naša divna nada daje nam puno razloga za radost. A ta nada s vremenom može postati još snažnija. Pavao u nastavku objašnjava kako do toga dolazi. Razmotrimo stoga što je on napisao u vezi s našom nadom. To će nam pomoći da budemo još sigurniji da će se naša nada ostvariti i da nas nikad neće razočarati.

9, 10. Kao što pokazuje Pavlov primjer, što kršćani mogu očekivati? (Rimljanima 5:3) (Vidi i ilustracije.)

⁹ Pročitaj Rimljanima 5:3. Zapazi da nevolje mogu dovesti do toga da naša nada postane još snažnija. To nam na prvi pogled može djelovati neobično. No svi Kristovi sljedbenici mogu očekivati da će se prije ili kasnije suočiti s nekom nevoljom. Tako je bilo i s Pavlom. On je kršćanima u Solunu rekao: “Kad smo bili kod vas, upozoravali smo vas da će nas  zadesiti nevolje, a to se, kao što znate, i dogodilo” (1. Sol. 3:4). A Korinćanima je napisao: “Braćo, želimo da znate kakva nas je nevolja zadesila. (...) Čak smo mislili da nećemo preživjeti” (2. Kor. 1:8; 11:23–27).

¹⁰ I mi danas možemo očekivati da ćemo kao kršćani doživljavati određene nevolje (2. Tim. 3:12). A kako je s tobom? Jesi li već doživio neku nevolju zbog toga što si povjerovao u Isusa i postao njegov sljedbenik? Možda ti se rugaju prijatelji i članovi obitelji. Možda su čak i grubi prema tebi. Imaš li na poslu problema zbog toga što si čvrsto odlučio u svemu biti pošten? (Hebr. 13:18). Jesi li se suočio s protivljenjem vlasti zbog toga što govoriš drugima o svojoj nadi? No bez obzira na to kakve nevolje doživljavamo, Pavao je rekao da se trebamo radovati. Zašto?

11. Zašto trebamo čvrsto odlučiti da ćemo ustrajno podnositi sve nevolje koje bi nas mogle snaći?

¹¹ Kad doživljavamo kušnje, možemo se radovati zbog nečeg dobrog što iz njih može proizaći. U Rimljanima 5:3 piše da “nevolja donosi ustrajnost”. Svi će se kršćani kad-tad suočiti s nevoljama i zato svi mi trebamo čvrsto odlučiti da ćemo ustrajno podnositi sve nevolje koje bi nas mogle snaći. Jedino tako možemo doživjeti ispunjenje svoje nade. Mi sigurno ne želimo biti poput ljudi na koje je Isus mislio kad je govorio o sjemenu koje je palo na kamenito tlo. Oni su u početku s radošću prihvatili riječ, ali su se pokolebali kad su nastupile “nevolje ili progon” (Mat. 13:5, 6, 20, 21). Naravno, nije lako ni ugodno trpjeti protivljenje i kušnje, ali ako ustrajno podnosimo te nevolje na koncu ćemo doživjeti prekrasne blagoslove. Na koji način?

12. Kako nam koristi to što ustrajno podnosimo kušnje?

¹² Učenik Jakov opisao je kako nam koristi to što ustrajno podnosimo kušnje. On je napisao: “Ustrajnost neka ispuni svoju svrhu kako biste bili savršeni i potpuni, bez ikakvog nedostatka” (Jak. 1:2–4). Dakle, Jakov kaže da ustrajnost ima svoju svrhu, takoreći zadatak koji treba izvršiti. A koji to zadatak ustrajnost treba izvršiti? Ona nam može pomoći da u većoj mjeri razvijemo osobine kao što su strpljivost, vjera i pouzdanje u Boga. No ustrajnost nam koristi na još jedan način.

13, 14. Što donosi ustrajnost i kako je to povezano s našom nadom? (Rimljanima 5:4)

¹³ Pročitaj Rimljanima 5:4. Pavao kaže da ustrajnost donosi “Božje priznanje”. Dakle, kad ustrajno podnosiš kušnje, stječeš Jehovino priznanje i naklonost. Naravno, Jehovi nije drago što doživljavaš probleme i kušnje. No on je sretan zbog toga što mu unatoč nevoljama vjerno i ustrajno služiš. Nije li divno znati da svojom ustrajnošću raduješ Jehovino srce? (Psal. 5:12).

¹⁴ Sjeti se da je Abraham ustrajno podnosio razne kušnje i stekao Božje priznanje. Jehova je na njega gledao kao na svog prijatelja i smatrao ga je pravednim (Post. 15:6; Rim. 4:13, 22). I mi možemo biti Božji prijatelji koji su pravedni u njegovim očima. Božje priznanje i naklonost ne ovise o tome koliko toga činimo u službi ili koja zaduženja imamo. On nam iskazuje naklonost zato što mu vjerno i ustrajno služimo unatoč nevoljama.  Bez obzira na naše godine, životne okolnosti ili sposobnosti, svi mi možemo biti ustrajni. Suočavaš li se sada s nekom kušnjom koju vjerno i ustrajno podnosiš? Ako je tako, sjeti se da imaš Jehovino priznanje i da raduješ njegovo srce. To što znamo da imamo Božje priznanje može snažno utjecati na nas – može ojačati našu nadu.

15. Što Pavao u nastavku kaže o nadi i zašto bi to neke moglo zbuniti?

¹⁵ Kao što je Pavao objasnio, kad ustrajno podnosimo kušnje, stječemo Jehovino priznanje. Zapazi da Pavao u nastavku kaže: “Božje priznanje [donosi] nadu, a nada ne vodi do razočaranja” (Rim. 5:4, 5). Neke bi to moglo zbuniti jer je Pavao ranije, u Rimljanima 5:2, rekao da kršćani u Rimu već imaju nadu – nadu “da će [ih] Bog uzvisiti”. Stoga bi se netko mogao pitati: Ako su ti kršćani već imali nadu, zašto Pavao onda kasnije kaže da im Božje priznanje donosi nadu?

16. Kako naša nada postaje snažnija? (Vidi i ilustracije.)

¹⁶ Da bismo bolje razumjeli što je Pavao htio reći, trebamo imati na umu da naša nada s vremenom postaje sve snažnija. Razmisli o sljedećem: Sjećaš li se kad si prvi put čuo za divnu nadu iz Božje Riječi? Možda ti se ideja o vječnom životu u raju na Zemlji tada činila skroz nerealnom. No kako si sve bolje upoznavao Jehovu i njegova obećanja, bio si sve više uvjeren da je ono što Biblija kaže istina i da će se tvoja nada ostvariti.

17. Kako i nakon krštenja tvoja nada postaje sve snažnija?

¹⁷ Nakon krštenja nastavio si upoznavati Jehovu te napredovati prema duhovnoj zrelosti. Tako je i tvoja nada postajala sve snažnija (Hebr. 5:13–6:1). Vjerojatno si i sam iskusio ono o čemu se  govori u Rimljanima 5:2–4. Doživio si razne nevolje, ali si ih ustrajno podnosio i osjetio da imaš Božje priznanje. Znajući da imaš Božju naklonost, sada imaš još više razloga vjerovati da ćeš dobiti ono što je Bog obećao. Tvoja nada postala je snažnija nego što je bila u početku. Sada ti je ta nada još stvarnija i dragocjenija. Ona još snažnije utječe na tebe. Ustvari, ona utječe na svaki aspekt tvog života – na to kako se odnosiš prema obitelji, kako donosiš odluke, pa čak i na to kako koristiš svoje vrijeme.

18. Koje nam jamstvo Jehova daje?

¹⁸ Apostol Pavao navodi još jednu važnu misao u vezi s nadom koju dobivaš nakon što stekneš Božje priznanje. On ti poručuje: Tvoja će se nada sigurno ispuniti. Zašto možeš biti čvrsto uvjeren u to? Pavao je pod Božjim nadahnućem kršćanima dao ovo jamstvo: “Nada ne vodi do razočaranja. Jer Božja ljubav izlivena je u naša srca po svetom duhu, koji smo dobili” (Rim. 5:5). Doista imaš razloga biti siguran da će se ta nada – tvoja nada – ostvariti.

19. U što možeš biti siguran u vezi sa svojom nadom?

¹⁹ Razmišljaj o obećanju koje je Jehova dao Abrahamu i o tome kako mu je Bog iskazao naklonost te ga smatrao svojim prijateljem. Abraham se nije uzalud nadao da će se ostvariti ono što mu je Bog rekao. Biblija kaže da je “Abraham, pokazavši strpljivost, dobio to obećanje” (Hebr. 6:15; 11:9, 18; Rim. 4:20–22). On se nipošto nije razočarao. I ti poput njega možeš biti siguran da ćeš, ako ostaneš vjeran Jehovi, dobiti nagradu kojoj se nadaš. Tvoja je nada pouzdana. Ona ne vodi do razočaranja, nego ti daje razloga za radost (Rim. 12:12). Pavao je napisao: “Neka vas Bog koji daje nadu ispuni obiljem radosti i mira zato što se uzdate u njega, kako biste po sili svetog duha obilovali nadom” (Rim. 15:13).