1. Koje nam se pitanje može pojaviti dok razmišljamo o Abrahamovoj vjeri?

 MNOGI ljudi čuli su za Abrahama, ali većina njih zapravo zna vrlo malo o njemu. S druge strane, ti puno toga znaš o Abrahamu. Naprimjer, znaš da Biblija za njega kaže da je “otac svima (...) koji vjeruju” (Rim. 4:11). No možda se pitaš: “Mogu li ja imati vjeru kakvu je imao Abraham?” Da, i ti možeš imati takvu vjeru!

2. Zašto je važno proučavati Abrahamov primjer? (Jakov 2:22, 23)

² Što nam može pomoći da razvijemo vjeru kakvu je imao Abraham? Trebamo proučavati njegov život i razmišljati o primjeru koji nam je pružio. Abraham je poslušao Božju zapovijed i otišao u daleku zemlju. Desetljećima je živio u šatorima i čak je bio spreman žrtvovati svog voljenog sina Izaka. Sve je to činio zato što je imao jaku vjeru. Abraham je zbog svoje vjere i dobrih djela obradovao Jehovino srce te je postao njegov prijatelj. (Pročitaj Jakova 2:22, 23.) Jehova želi da svi mi budemo njegovi bliski prijatelji, a to se odnosi i na tebe. Zbog toga je nadahnuo biblijske pisce Pavla i Jakova da pišu o Abrahamu i njegovoj vjeri. Razmotrimo stoga što o Abrahamu možemo naučiti iz 4. poglavlja poslanice Rimljanima i 2. poglavlja Jakovljeve poslanice. Oba poglavlja otkrivaju nam nešto vrlo zanimljivo o Abrahamu.

3. Koji su biblijski redak citirali i Pavao i Jakov?

³ I Pavao i Jakov citirali su Postanak 15:6, gdje piše: “[Abraham] je povjerovao Jehovi, a on ga je zbog toga smatrao pravednim.” Kad se u Bibliji nekoga naziva pravednim, time se zapravo želi reći da je to osoba koja je  Bogu po volji, koja je u Božjim očima čista, neiskvarena i bez krivnje. Nije li nevjerojatno da grešni, nesavršeni ljudi mogu biti čisti i bez krivnje u Božjim očima? Sigurno i ti želiš da te Bog smatra takvom osobom. A to je doista i moguće. Da bismo saznali kako, najprije trebamo razumjeti zašto je Bog Abrahama smatrao pravednim.

4. Zašto nitko od ljudi ne može biti pravedan?

⁴ U svojoj poslanici Rimljanima Pavao je objasnio da su svi ljudi grešni (Rim. 3:23). Kako onda itko može biti pravedan i čestit u Božjim očima i steći njegovu naklonost? Da bi na to pitanje odgovorio svim kršćanima koji iskreno žele ugoditi Bogu, Pavao je ukazao na primjer Abrahama.

5. Na temelju čega je Jehova Abrahama proglasio pravednim? (Rimljanima 4:2–4)

⁵ Jehova je Abrahama proglasio pravednim dok je on živio u Kanaanu. Zašto ga je Jehova mogao nazvati pravednim? Zbog toga što se Abraham savršeno držao Mojsijevog zakona? To nije mogao biti razlog (Rim. 4:13). Izraelci su taj zakon dobili više od 400 godina nakon što je Bog Abrahama proglasio pravednim. Na temelju čega je onda Bog Abrahama proglasio pravednim? Jehova mu je iskazao nezasluženu dobrotu i proglasio ga pravednim zbog njegove vjere. (Pročitaj Rimljanima 4:2–4.)

6. Zašto Jehova grešnog čovjeka može proglasiti pravednim?

⁶ Pavao u nastavku ističe da Bog “čovjeka smatra pravednim zbog njegove vjere” (Rim. 4:5). Pavao je zatim dodao: “Tako i David govori o sreći čovjeka kojeg Bog smatra pravednim, ali ne zbog njegovih djela: ‘Sretni su oni kojima je bezakonje oprošteno i kojima su grijesi pokriveni. Sretan je čovjek kojem Jehova ne pamti grijeh’” (Rim. 4:6–8; Psal. 32:1, 2). Bog pokriva, odnosno oprašta, grijehe onima koji pokazuju vjeru u njega. On im potpuno oprašta i ne pamti njihove grijehe. U njegovim očima oni su nedužni i pravedni. Zašto? Zbog svoje vjere.

7. U kom su smislu vjerni Božji sluge bili pravedni?

⁷ Iako su bili proglašeni pravednima, Abraham, David i drugi vjerni Božji sluge i dalje su bili grešni i nesavršeni ljudi. Ali Bog ih je zbog njihove vjere smatrao čestitima i nedužnima, naročito u usporedbi s onima koji mu nisu služili (Efež. 2:12). Kao što je Pavao objasnio u svojoj poslanici Rimljanima, moramo imati vjeru da bismo mogli biti Božji prijatelji. To se jasno može vidjeti na primjeru Abrahama i Davida. A i mi možemo biti Božji prijatelji ako imamo vjeru.

8, 9. Do kakvog su zaključka došli neki teolozi i svećenici i zašto?

⁸ U svijetu kršćanstva stoljećima se vode žestoke rasprave o tome u kakvom su odnosu vjera i djela. Neki svećenici naučavaju da je za spasenje dovoljno samo vjerovati u Gospodina Isusa Krista. Možda si već čuo kako kažu: “Vjeruj u Isusa i bit ćeš spašen.” Neki svećenici čak citiraju Pavlove riječi: “Bog [čovjeka] smatra pravednim, ali ne zbog njegovih djela” (Rim. 4:6). S druge strane, neki tvrde da se ljudi mogu spasiti tako da idu na hodočašća i izvršavaju druge  vjerske dužnosti koje propisuje crkva. Oni možda citiraju Jakova 2:24, gdje piše da će “čovjek biti proglašen pravednim zbog djela, a ne samo zbog vjere”.

⁹ Zbog tako različitih gledišta o ulozi vjere i djela neki teolozi i svećenici došli su do zaključka da Pavao i Jakov nisu bili složni po tom pitanju. Prema njihovom mišljenju, Pavao je vjerovao da se čovjeka proglašava pravednim isključivo zbog njegove vjere, a Jakov je pak smatrao da se Božje priznanje može steći jedino dobrim djelima. Jedan profesor teologije ovako je to izrazio: “Jakov nije razumio zašto Pavao uporno tvrdi da se čovjeka proglašava pravednim samo zbog njegove vjere, a ne zbog djela.” Ali ne zaboravimo da je Jehova nadahnuo i Pavla i Jakova da napišu to što su napisali (2. Tim. 3:16). Stoga sigurno postoji razumno objašnjenje zašto se Pavlova i Jakovljeva izjava naizgled razlikuju. Da bismo to razumjeli, trebamo samo razmotriti kontekst.

10. O kojim je “djelima” Pavao prvenstveno govorio? (Rimljanima 3:21, 28) (Vidi i ilustraciju.)

¹⁰ O kojim je “djelima” Pavao govorio u 3. i 4. poglavlju poslanice Rimljanima? On je prvenstveno mislio na “djela propisana Zakonom” – Mojsijevim zakonom koji su Izraelci dobili kod gore Sinaja. (Pročitaj Rimljanima 3:21, 28.) Izgleda da je u Pavlovo vrijeme nekim židovskim kršćanima bilo teško pomiriti se s time da Mojsijev zakon više nije na snazi i da više nisu dužni vršiti djela propisana tim zakonom. Pavao se zato osvrnuo na Abrahama i na njegovom je primjeru objasnio da ne trebamo vršiti “djela propisana Zakonom” da bismo bili pravedni u Božjim očima. Umjesto toga Pavao je  istaknuo da trebamo imati vjeru. To je stvarno ohrabrujuće jer pokazuje da možemo biti u dobrom odnosu s Bogom ako vjerujemo u njega i Krista.

11. O kojim je “djelima” Jakov govorio?

¹¹ S druge strane, “djela” koja se spominju u 2. poglavlju Jakovljeve poslanice nisu “djela propisana Zakonom” o kojima govori Pavao. Jakov je govorio o onome što kršćani rade u svom svakodnevnom životu. Po tim djelima može se vidjeti ima li neki kršćanin pravu vjeru u Boga ili nema. Razmotrimo dva primjera koja je Jakov naveo.

12. Kako je Jakov objasnio vezu između vjere i djela? (Vidi i ilustraciju.)

¹² U prvom primjeru Jakov ističe koliko je važno da kršćani budu nepristrani prema svima. Predočava to primjerom čovjeka koji iskazuje posebnu naklonost bogatašu, a prema siromahu se odnosi kao da je manje vrijedan. Jakov kaže da takav čovjek može tvrditi da ima vjeru, ali da njegovi postupci pokazuju suprotno (Jak. 2:1–5, 9). U drugom primjeru Jakov navodi da bi netko mogao vidjeti brata ili sestru koji “nemaju što obući” i “nemaju dovoljno hrane”. Ako kršćanin ne bi pomogao tom bratu ili sestri, njegova bi vjera bila uzaludna, kao da je i nema. On može tvrditi da ima vjeru, ali to ne pokazuju njegova djela. Baš kao što je Jakov napisao, vjera koja nije popraćena djelima “sama je po sebi mrtva” (Jak. 2:14–17).

13. Kako je Jakov na jednom primjeru iz prošlosti pokazao koliko su važna naša djela? (Jakov 2:25, 26)

¹³ Jakov je naveo Rahabu kao primjer osobe koja je svojim djelima dokazala da  ima vjeru. (Pročitaj Jakova 2:25, 26.) Rahaba je čula za Jehovu i shvatila je da on pomaže Izraelcima (Još. 2:9–11). Ona je svojim djelima pokazala da ima vjeru – zaštitila je dvojicu izraelskih uhoda kad su im životi bili u opasnosti. Zbog toga je, baš kao i Abraham, bila proglašena pravednom iako je bila nesavršena te se kao ne-Izraelka nije držala Mojsijevog zakona. Njen primjer ističe koliko je važno da svojim djelima pokažemo da imamo vjeru.

14. Zašto možemo reći da Pavlove i Jakovljeve izjave nisu u proturječju?

¹⁴ Kao što smo vidjeli, biblijski pisci Pavao i Jakov naprosto su o vjeri i djelima govorili iz dvije različite perspektive. Pavao je židovskim kršćanima rekao da im vršenje djela propisanih Mojsijevim zakonom samo po sebi nikada neće donijeti Jehovinu naklonost. A Jakov je istaknuo da svi kršćani trebaju pokazivati vjeru tako da čine dobro drugima.

15. Na koje načine možemo svojim djelima pokazati da imamo vjeru? (Vidi i ilustraciju.)

¹⁵ Jehova ne kaže da moramo činiti točno ono što je Abraham činio kako bismo bili proglašeni pravednima. Ustvari, mi na mnogo načina možemo svojim djelima pokazati da imamo vjeru. Možemo iskazati srdačnu dobrodošlicu novima u skupštini, pomagati braći i sestrama kojima je stvarno potrebna pomoć i činiti dobro članovima svoje obitelji, a Bog će sve to sigurno blagosloviti (Rim. 15:7; 1. Tim. 5:4, 8; 1. Ivan. 3:18). A naročito je važno da revno propovijedamo dobru vijest – to je jedan od najboljih načina kako pokazujemo da imamo vjeru (1. Tim. 4:16). Svi mi možemo svojim  djelima pokazati da vjerujemo da će se Jehovina obećanja ostvariti i da je njegov način postupanja najbolji. Budemo li to činili, možemo biti potpuno sigurni da će nas Bog smatrati pravednima i da će nas nazvati svojim prijateljima.

16. Kako je nada pomogla Abrahamu da ima čvrstu vjeru?

¹⁶ U 4. poglavlju poslanice Rimljanima nalazimo još jednu važnu pouku koju možemo izvući iz Abrahamovog primjera. Iz tog poglavlja učimo koliko je nada važna za našu vjeru. Jehova je obećao Abrahamu da će preko njega biti blagoslovljeni “mnogi narodi”. Zamisli kakvu je predivnu nadu Abraham imao! (Post. 12:3; 15:5; 17:4; Rim. 4:17). Međutim, čak ni kad je Abraham imao 100 godina, a Sara 90, još uvijek nisu dobili obećanog sina. Gledano ljudskim očima, činilo se nemoguće da Abraham i Sara dobiju sina. Abraham se suočio s velikim ispitom vjere. Pa ipak, “imao je nadu i vjerovao je da će postati ocem mnogih naroda” (Rim. 4:18, 19). I na koncu se ostvarilo ono čemu se Abraham nadao. Rodio mu se Izak, sin kojeg je tako dugo čekao (Rim. 4:20–22).

17. Kako znamo da možemo biti proglašeni pravednima kao Božji prijatelji?

¹⁷ I mi poput Abrahama možemo steći Božju naklonost i biti proglašeni pravednima kao Božji prijatelji. Zapravo, Pavao je upravo to istaknuo kad je napisao: “Da ga je ‘smatrao pravednim’ nije napisano samo radi [Abrahama] nego i radi nas – onih koje će Bog smatrati pravednima jer vjerujemo u njega, koji je našeg Gospodina Isusa uskrsnuo od mrtvih” (Rim. 4:23, 24). Poput Abrahama, i mi trebamo imati vjeru i nadu te činiti dobra djela. Pavao više govori o našoj nadi u 5. poglavlju poslanice Rimljanima, koje ćemo razmotriti u idućem članku.